Izbori su jasno pokazali da je većina birača izgubila poverenje u demokratski proces, pa se uzdržala od glasanja: paradoksalno, procenat Srba koji je izašao na kosovske izbore veći je od procenta Albanaca. Sem toga, velika većina onih koji su glasali poručuje da su protiv dijaloga sa Beogradom. Zatim, pokazalo se i da većina više ne vidi predstavnike međunarodne zajednice, uključujući ambasadore, Euleks i Kfor, kao nekog ko pomaže stabilnost i razvoj Kosova, već kao mešetare koji podupiru jedan nepravedan i duboko korumpiran sistem
Kosovo je na pragu nove političke krize. Parlamentarni izbori na Kosovu, održani prošlog vikenda, protekli su manje-više u skladu sa očekivanjima. Dok ovaj tekst nastaje (utorak po podne) glasovi se još broje, ali na osnovu 90 odsto prebrojanih izlazi da je najviše glasova, oko jedne trećine, dobila koalicija na čelu sa tri bivša komandanta Oslobodilačke vojske Kosova – Hašima Tačija, Ramuša Haradinaja i Fatmira Ljimaja. Pokret „Samoopredeljenje“ (VV) Aljbina Kurtija je drugi, sa 26,7 odsto, a odmah za njima koalicija okupljena oko Demokratskog saveza Kosova (LDK) sa 26 odsto. „Srpska lista“ je uz pomoć zvaničnog Beograda uzela bar devet, a možda i svih deset sedišta rezervisanih za kosovske Srbe, što, bar na toj strani političkog spektra, pojednostavljuje situaciju.
Ali sa južne strane Ibra, unutar albanske scene, stvari izgledaju komplikovanije nego pre izbora. Izlaznost je bila najmanja u istoriji parlamentarnih izbora na Kosovu. Pobeda „ratne koalicije“ je bila očekivana, ali su tri ratna druga uzela manje nego što su očekivala, i imaće teškoća da formiraju vladu, čak i uz pomoć svih deset srpskih poslanika, plus deset koji su rezervisani za druge manjine. Čak i ako uspeju da na svoju stranu privuku nekoliko poslanika iz drugih stranaka, ta će većina biti krhka i podložna ucenama koalicionih partnera.
foto: ivan radulovićPOBEDNICI: Srpska lista…
Izgledi da Ramuš Haradinaj postane premijer, kao što je pre izbora dogovoreno, brzo se tope. U stvari, tek kada se prebroje svi glasovi i razmotre žalbe (prijavljeno je dosta nepravilnosti) biće jasno da li će koalicija opstati u svom sadašnjem vidu. To je zato što u kosovskom izbornom sistemu, za razliku od srpskog, birači glasaju za individualne poslanike, a ne za partijske liste, pa se može tačno ustanoviti koliko je koji koalicioni partner „težak“. Haradinaj i njegova „Alijansa za budućnost Kosova“ (AAK) je izgleda značajno podbacio ne samo u totalu nego i u Metohiji (Dukađin), gde je donedavno bio neprikosnoven. U takvoj situaciji, sasvim je moguće da se Tači, koji kao predsednik Kosova treba da imenuje mandatara, odluči da izabere nekog drugog, ili čak odmah raspiše nove izbore. Tači, inače, otkad je preuzeo predsedničku dužnost, formalno ne predvodi Demokratsku partiju Kosova (PDK), već je taj posao poverio svom dugogodišnjem saradniku Kadriju Veseljiju. Opstanak koalicije ugrožen je i zbog značajnih razlika među partnerima u vezi sa ključnim pitanjima kao što su demarkacija granice sa Crnom Gorom, format Briselskog dijaloga i formiranje Zajednice srpskih opština (vidi tekst „Tri ratna druga“ iz prošlog broja).
Podbacila je i „koalicija mira“, koju osim LDK, stranke čiji je osnivač Ibrahim Rugova, čine mala liberalna „Alternativa“ Iljira Dede i AKR, stranka koju predvodi multimilioner Bedžet Pacoli. Ni ta koalicija, nastala više iz nužde nego zbog programske bliskosti, možda neće preživeti postizborna prestrojavanja.
foto: ap…i Aljbin Kurti
KURTI U USPONU: Najveće iznenađenje proteklih izbora je „Samoopredeljenje“ (VV), koje je ostvarilo neočekivano dobar rezultat i plasiralo se kao najjača pojedinačna politička stranka i druga po veličini snaga u parlamentu. „Samoopredeljenje“, na čijem je čelu Aljbin Kurti, nastupilo je sa programom koji se sastoji od dve komponente. Prva komponenta je sasvim nesporna: Kurti se zalaže za socijalnu pravdu i beskompromisnu borbu protiv korupcije i klijentističkog sistema u kome se nijedan posao ne može dobiti bez partijske veze. U državi u kojoj korupcija bode oči, a oko trećine radne snage se vodi kao nezaposleno, ova platforma je pala na plodno tlo: čak oko 40 odsto građana Prištine glasalo je za VV. Da nema druge, ekstremno suverenističke komponente, Kurti bi imao velike šanse da bude sledeći premijer.
Prema programu VV, Kosovo bi trebalo da poništi Briselski sporazum i sve što je u okviru njega dogovoreno, uključujući i formiranje ZSO-a. Srpsko-albanski dijalog bi smeo da se vodi samo sa predstavnicima kosovskih Srba, ali ne i sa Beogradom, bar dok Srbija ne prizna Kosovo i ne plati ratnu odštetu. Euleksu i Kforu treba otkazati gostoprimstvo i osnovati kosovsku vojsku, a pravosuđe osloboditi stranog nadzora. Pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji bi trebalo voditi „na ravnopravnim osnovama“. I konačno, ali ne i najmanje bitno, trebalo bi što pre raspisati referendum o brisanju klauzule kosovskog Ustava kojom se zabranjuje spajanje sa drugim teritorijama (čitaj Velika Albanija).
Samo po sebi je razumljivo da su ovi stavovi potpuno neprihvatljivi za međunarodnu zajednicu, od koje je Kosovo zavisno ne samo ekonomski nego i u bezbednosnom smislu. Kurti je tokom izborne kampanje slao pomirljive signale prema Zapadu, čak je snimio i spot u kome se direktno obraća „inostranim prijateljima“, ali i pored lepih reči nije odstupio od svojih načela. Zbog toga je stranka na izbore izašla sama, i, po svemu sudeći, ostaće sama i nakon njih. Neka manja partija, kao Ljimajeva, možda bi mogla da pređe na stranu VV-a, ali to u svakom slučaju neće biti dovoljno za većinu.
PORUKE ZAPADU: Zapadne diplomate u Prištini, koje imaju jak uticaj na lokalne političare (to pogotovo važi za američkog ambasadora) u neprilici su. Oni bi najviše voleli da vide veliku koaliciju LDK i PDK, koja je vladala Kosovom pre izbora i čiji lideri podržavaju i demarkaciju sa Crnom Gorom i nastavak Briselskog dijaloga. To bi, međutim, samo strpalo problem pod tepih, a on bi prvom prilikom iskrsao u još gorem obliku.
A taj problem je sledeći: izbori su jasno pokazali da je većina birača izgubila poverenje u demokratski proces, pa se uzdržala od glasanja: paradoksalno, procenat Srba koji je izašao na kosovske izbore je veći od procenta Albanaca. Sem toga, velika većina onih koji su glasali poručuje da su protiv dijaloga sa Beogradom i ZSO (stavovi Haradinaja i Ljimaja o ovim pitanjima su vrlo bliski Kurtijevim). Zatim, pokazalo se i da većina više ne vidi predstavnike međunarodne zajednice, uključujući ambasadore, Euleks i Kfor, kao nekog ko pomaže stabilnost i razvoj Kosova, već kao mešetare koji podupiru jedan nepravedan i duboko korumpiran sistem. A jedina snaga na kosovskoj političkoj sceni koja se doživljava kao istinski borac protiv tog sistema je VV.
Kakva god vlada bude formirana nakon postizbornih pregovora, biće nesložna i imaće tanku većinu. Ona bi mogla da se raspadne već za nekoliko meseci, kada izađu optužnice Specijalnog suda za zločine UČK, a te će optužnice najviše pogoditi „ratnu koaliciju“. Na sledećim izborima, kad god budu, „Samoopredeljenje“ će dobiti još više glasova, možda čak toliko da samo formira vladu.
A onda će se zapadni sponzori Kosova naći u neprilici: da li da intervenišu i prekrše proklamovana demokratska načela, ili da priznaju volju naroda u vidu pokreta koji namerava da poništi sve njihove planove za budućnost Kosova i otvori vrata za novo prekrajanje granica na Balkanu.
Na kraju, reč-dve o „Srpskoj listi“. Iako su Srbi za izbore podeljeni u pet kolona, žestoka kampanja srpske vlade, uključujući i predsednika Srbije Aleksandra Vučića koji se biračima obratio putem otvorenog pisma obezbedila je potpuni monopol „Srpske liste“, a samim tim i Beograda, na političko predstavljanje kosovskih Srba u prištinskim institucijama. To je, naravno, od strane vlasti prikazano kao velika pobeda i proslavljeno pokušajem šefa kancelarije za KiM Marka Đurića da veselo cupka uz trubače na trgu u Mitrovici. Ko to nije video, uživo ili na televiziji, ne zna šta je transfer blama.
Apsolutni monopol, međutim, podrazumeva i apsolutnu odgovornost Vučića i Vlade za sve što kosovske Srbe bude snašlo u budućnosti. To je već ozbiljan teret, i tema za novu priču.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!