Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ujedinjene nacije proglasile su 8. mart za Međunarodni dan žena 1977. godine. Kakav je položaj žena u Srbiji na 40. godišnjicu ovog praznika
„Od rođenja do smrti,
naši dani nisu slatki,
Srca gladuju koliko i telo,
Dajte nam hleb, ali dajte nam i ruže.“
(Džejms Openhajm „Hleb i ruže“)
Malo smo se, izgleda opametili kao društvo. Umesto ušećerenih čestitki, karanfila, jeftinih parfema i kolektivnih proslava uz prasetinu i kolce o trošku firme, Osmi mart je povod da se državne i nezavisne institucije oglase i osvrnu na položaj žena u Srbiji. Zaštitnik građana čestitao je još u utorak, 7. marta, ženama 8. mart i istakao da svečarska atmosfera kojom se obeležava Međunarodni dan žena ne sme da zamagli činjenicu da je veliki broj žena u Srbiji i dalje izložen neravnopravnom položaju u odnosu na muškarce, pre svega u ekonomskoj i političkoj sferi. „Na ovaj i na svaki drugi dan ne sme se zaboraviti činjenica da su žene i deca u velikom broju i dalje žrtve najtežih oblika porodičnog i partnerskog nasilja i da zajednička borba protiv nasilja i zaštita žrtava nasilja mora biti prioritet države i društva“, rekla je zamenica ombudsmana za prava deteta i rodnu ravnopravnost Gordana Stevanović.
Ova godina, 40. po redu otkako su Ujedinjene nacije proglasile 8. mart za Međunarodni dan žena, mogla bi da bude ključna, makar kad je reč o ženama žrtvama nasilja u porodici. Od 1. juna ove godine na snagu stupa novi zakon o sprečavanju nasilja u porodici, koji je, bar na papiru, mnogo bolji od onoga što smo imali dosad. Ono što moramo da imamo na umu jeste da će primena tog zakona biti u rukama istih ljudi kojima su se žrtve obraćale i do sad. Kako je to izgledalo i na šta je ličilo, „Vreme“ je pisalo mnogo i često. Ovom prilikom podsećamo da je zaštitnik građana 2016. preispitivao postupanje nadležnih institucija u više desetina slučajeva porodičnog nasilja. U 12 koji su se završili smrtnim ishodom, uočene su nepravilnosti. Na osnovu njih, zaštitnik je dao 104 preporuke. Nadajmo se da je to dovoljno, uz doslednu primenu novog zakona.
O položaju žena na tržištu rada, takođe smo pisali više puta, a poslednji put pre mesec dana (videti „Vreme“ br. 1362 od 9. februara ove godine). Ipak, korisno je podsetiti da prema poslednjem godišnjem izveštaju poverenika za rodnu ravnopravnost žene i dalje čine najdiskriminisaniju grupu u Srbiji, kao i da među svim teško zapošljivim kategorijama na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje više od polovine čine žene.
Krajem prošle godine snašao nas je bedan pokušaj države da ograniči pravo na namerni prekid trudnoće, u ime borbe protiv bele kuge. Ispostavilo se da namerni pobačaji po broju nisu ni blizu onome što se tvrdi. Ali se isto tako ispostavilo da borba protiv bele kuge kreće od najpogrešnije moguće tačke – od napada na žene. U međuvremenu, dnevni list „Danas“ objavio je nezvaničnu procenu da u Srbiji živi 80.000 samohranih roditelja, uglavnom majki, koje nijedan zakon ne prepoznaje kao posebnu kategoriju. Po Zakonu o finansijskoj podršci porodicama sa decom, da bi nekome bio priznat status samohranog roditelja, partner mora da bude mrtav ili osuđen na zatvorsku kaznu dužu od šest meseci. To nas dovodi do pitanja šta je sa svim onim majkama koje same izdržavaju decu, jer živi i slobodni očevi odbijaju da plaćaju alimentaciju.
Posebna je priča što, u žaru borbe protiv bele kuge, niko ne pominje žene koje su rodile ili bi da rode dete, bez obaveze da imaju partnera. Sa stanovišta zakonodavaca i donosioca odluka, ovakva situacija je očigledno nezamisliva. O poslodavcima koji otpuštaju žene kad zatrudne ćute i institucije i mediji jer su ovi slučajevi teško dokazivi. Sve u svemu, žena u Srbiji, ako ima posao, mora da pazi da ne zatrudni. Ako i zatrudni, ne bi smela nipošto da prekida trudnoću jer su tu čuvari javnog morala da joj saspu kako živi hedonistički. Ako, pak, nema posao, tu je premijer Vučić da joj kaže kako rađa decu da bi primala dečji dodatak da ne bi morala da radi. Ako se prijavi na NSZ, poslodavci će je odbijati jer je ili prešla 40, ili može da zatrudni i ode na porodiljsko. Ako pokrene svoj posao, njena firma će preživeti oko dve godine, koliki je prosečni životni vek ženskih firmi. Ako je partner tuče, može samo da se moli da novi zakon bude i primenjen. Ako reši da se razvede, nek joj je bog u pomoći u slučaju da je muž bogat; angažovaće advokata specijalizovanog za oduzimanje dece od majki.
„Hleb i ruže“ iz naslova ovog teksta je slogan pod kojim su u Masačusetsu tokom tri meseca 1912. štrajkovale tekstilne radnice. Poenta tog slogana je da život nije samo puka borba za opstanak (hleb), te da i žene imaju pravo na dostojanstvo i jednaka prava. Na to se misli pod „ružama“, a ne na sparušeni pupoljak sa trnjem.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve