Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
U organizaciji Evropskog fonda za Balkan, Grupe za razvojne politike (GDP) i stručne organizacije BiEPAG (Balkans in Europe Policy Advisory Group), u Beogradu je 16. decembra 2016. godine održana konferencija "Proširenje EU na Zapadni Balkan u vreme neizvesnosti". Okrugli sto je podeljen na dva panela: "Kako ponovo oživeti demokratizaciju i evropske projekte na Balkanu" i "Berlinski proces posle samita u Parizu"
U poslednjih nekoliko meseci, Evropa prolazi kroz period neizvesnosti koja preti da uzdrma temelje stabilnosti kontinenta, što je posebno izraženo u zemljama Zapadnog Balkana čije su demokratije krhke i zasnivaju se na autoritarnom liderstvu. Glavne pokretačke snage za demokratizaciju tih država su evrointegracija, mogućnost reformi i jačanja demokratskih institucija. No, stvari su se drastično promenile. Igor Bandović, programski menadžer Evropskog fonda za Balkan, naglasio je koliko je važno nastaviti diskusiju o geostrateškom proširenju Evropske unije, što je bila tema istraživačkog tima GDP-a, navodi Tatjana Papić, programska direktorka.
U prvom panelu „Kako ponovo oživeti demokratizaciju i evropske projekte na Balkanu“, eksperti BiEPAG-a Florijan Biber, koordinator BiEPAG-a i direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu, Andre de Munter, politički analitičar za Zapadni Balkan i Tursku i predstavnik evropskog parlamenta za spoljnu politiku EU, kao i Ervan Fuere, istraživač Centra za studije evropskih politika iz Brisela, analizirali su zašto je proces proširenja zapao u ćorsokak. Moderator ovog panela bio je Dejan Anastasijević, novinar nedeljnika „Vreme“.
STANJE KOME: Na pitanje da li je proces proširenja u komi, panelisti nisu bili optimistični, mada su istakli da ima nekih pomaka. Prema rečima Florijana Bibera, proces proširenja mora da se sagleda iz svih uglova: migracije, stepen nesigurnosti, evroskepticizam, odnos sa Rusijom, ali se čini kao da i Brisel nesvesno podriva taj proces. „Ljudi u Briselu kažu da je proširenje okej. Proces je tu, ali nema političke volje.“ Prema njegovim rečima, starije zemlje članice EU kažu da ne žele proširenje na zemlje Zapadnog Balkana zbog problema koji idu uz njih, i ukoliko EU ne pronađe rešenje za tendenciju netrpeljivosti, proširenja neće biti. „Zapadni Balkan je postao manje demokratičan u poslednjih nekoliko godina“, smatra Biber, možda i zbog preteranog oslanjanja na EU, odnosno očekivanja da pokretačka snaga za promene i reforme dolazi „spolja“.
Andre de Munter kaže da je EU parlament za proširenje na zemlje Zapadnog Balkana, ali da je došlo krajnje vreme da parlament bude kritičniji i da više sarađuje sa političkim strankama u ovom regionu. Spomenuo je slučaj Savamale koji nije bio u izveštaju Evropske komisije, govorio je i da je nedopustivo to što se dešavalo sa ombudsmanom Sašom Jankovićem, koji je nazivan svakakvim imenima („šibicar, prevarant“). „Ako Komisija ne želi da se odredi prema Savamali, onda bi trebalo da pričamo o poštovanju vladavine prava“, smatra De Munter.
Treći panelista Ervan Fuere kaže da je, nažalost, situacija sada drugačija i da politička platforma proširenja EU na zemlje Zapadnog Balkana nije privlačna za biračko telo, odnosno da zemlje članice mahom ne podržavaju ovu strategiju jer niko ne bi glasao za to, pogotovo u vreme izbeglica, migranata, azilanata. „Strategija proširenja ide sporo, izveštaji se proizvode…“, Fuere je naglasio važnost jake vlade koja će se suprotstaviti izazovima terorizma i uspostaviti vladavinu prava i zakona, ali i civilnog društva koje značajno može da doprinese razvoju.
OPTIMIZAM MLADIH: Drugi, nešto optimističniji panel „Berlinski proces posle samita u Parizu“, okupio je za stolom učesnike iz Beograda – Jovana Nićića (Grupa za razvojne politike iz Beograda), Sarajeva – Selmu Mameledžiju (Fondacija „Nova politika), Skoplja – Zorana Nenčeva (Institut za demokratiju „Societas Civilis“), a moderatorka je bila Jovana Gligorijević, novinarka „Vremena“. Ovo troje istraživača predstavili su policy brief studiju „Berlinski proces i regionalna saradnja na Zapadnom Balkanu: Kako pregovore učiniti efektivnijim i efikasnijim?“ Berlinski proces je platforma koja se bavi daljim integracijama i regionalnom saradnjom na Zapadnom Balkanu, podrškom sistemskim reformama i ubrzavanjem procesa proširenja. Budući da su zemlje Zapadnog Balkana na različitim nivoima u pristupnom procesu, Berlinski proces može da bude i značajan instrument za prevazilaženje razlika među državama u regionu.
Prema rečima Selme Mameledžije, jedan od pozitivnih momenta Berlinskog procesa je angažovanje omladinskih organizacija na marginama. „Regionalna saradnja mladih je najuspešniji deo Berlinskog procesa“, kaže ona. Jovan Nicić primećuje da je evroentuzijazam opao, ali da nema nikakve sumnje da budućnost ovih zemalja leži u EU. Prema njegovom mišljenju, uloga civilnog sektora je sporadična i nedovoljna, dok je najmanji progres postignut po pitanju regionalnih razmirica. Zoran Nenčev smatra da je proces proširenja danas ispolitizovan više nego ranije, što otvara prostor liderima ovih zemlja za sprovođenje svojih interesa u „sivoj zoni“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve