Utisci sa koncerta >

Lete patike i telefoni

Beogradski bend Repetitor u Domu omladine Beograda predstavio novi album Gde ćeš, koji domaća i svetska kritika hvale već drugi mesec

Postoje manje-više dobri, isti takvi loši, zatim koncerti koji su generalno okej ali vas ostavljaju ravnodušnim, oni koji su svirkom loši ali vas energijom oduševe. Međutim, tu su i oni rijetki vanserijski u svim segmentima, kakav je bio koncert garažnog-postpunk-noise trija Repetitor u subotu u Domu omladine Beograda na koncertnoj promociji njihovog trećeg album Gde ćeš u izdanju slovenačke kuće Moonlee Records. Koliko god puta ih slušali, bilo na samostalnom koncertu, festivalu, klupskoj svirci, energija koju odašilju beogradski Repetitori (Boris Vlastelica – glas i gitara, Ana-Marija Cupin – glas i bas, i Milena Milutinović – bubanj) u stanju su da vas raspamete. Žestoko, moćno, divlje i u trajanju od, čini se, sekund.

Tek je nekoliko prvih taktova bilo dovoljno da "Amerikana" krene da pršti od energije koja je stizala sa bine, a koja je uzvraćena od vjerovatno svake osobe u publici. Uvod u predstavljanje novog albuma bile su pjesme sa prethodna dva – Sve što vidim prvi je put (2008) i Dobrodošli na okean (2013). Sledile su Kralj ničega i Ako te ikada sretnem sa novog albuma koji, kao nešto novo, ima ljubavne pjesme koje su u prethodnim izdanjima bile na nivou incidenta. Pjesmu za pjesmom dok nije odsvirana i poslednja sa novog albuma, publika je ispratila glasom i tijelom – činilo se da im je album star tek dva mjeseca najpoznatiji na svijetu. Pokazalo se da publika dijeli mišljenje naših i komšijskih, te kritičara uglednih muzičkih blogova u Evropi (posebno u Velikoj Britaniji) i Americi koji ne prestaju da hvale album. Uprkos srpskom jeziku, koji Repetitor isključivo koristi, pjesma koja je prije nekoliko dana predstavljena kao spot – Suženi snovi, puštena je na BBC Radiju 6, a izvrsna recenzija stigla je i sa uticajnog britanskog muzičkog portala Louder Than War.

U subotu u "Amerikani" ipak nismo razmišljali o tome da Repetitor muzikom probija granice, da svira u Kini, Rusiji i svakoj evropskoj zabiti, već smo si dali oduška i uživali u onome što su to veče Boris, Milena i Ana-Marija dijelili samo sa nama – u Beogradu. Letjele su patike, telefoni i tjelesne izlučevine, dodirivali smo jedni druge, članove benda i njihove instrumente. Na momente su oni bili u a još češće na publici, dok su pojedinci iz mase uspjeli da se nađu i na stejdžu.

Kada je odsvirana svaka pjesma sa novog albuma, dobar dio pjesama sa prethodna dva, a potom i dva izmoljena bisa, bili smo sebični i htjeli smo još. Tek ujutru (čitaj: po podne) bol u mišićima probudio je saosjećanje te pomisao na to koliko li su tek umorni oni koji su nam dali najbolje od sebe te subotnje večeri a koji su večerima prije toga imali niz vjerovatno jednako energičnih koncerata, te će ih tek imati, jer promocija novog albuma bezuvjetno se nastavlja.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net