foto: A. Anđić
ŽRTVA LIČNE PIZME: Slobodan Boda Beljanski

O doktoratu Slobodana Beljanskog >

Nastavak sage

Biografije govore: advokat Beljanski je svima kojima je pravo blisko ostavio bar mrvicu znanja o pravnoj državi, o etici i suštini vladavine prava; sadašnji osporavatelji njegovog doktorata i ukupnog naučnog i društvenog dela teško da se time mogu podičiti

Nastavlja se priča o doktoratu – poništenom od Pravnog fakulteta u Novom Sadu, u aktu dekana-bezbednjaka Ljubomira Stajića i šefa Katedre krivično-pravnih nauka Branislava Ristivojevića – Slobodana Bode Beljanskog, nakon skoro 16 godina od njegove obrane zbog navodnih formalnih razloga: tako je rečeno u početku, nakon toga smo zatrpani novim navodnim razlozima.

U vrijeme obrane doktorata dr Slobodana Beljanskog, dekan Pravnog fakulteta je bio Srđan Šarkić, koji za "Vreme" kaže: "Saznanje da je doktorska disertacija Slobodana Beljanskog poništena zapanjilo me je iz dva osnovna razloga: prvog, od tada je prošlo 16 godina i zaista sam se pitao zašto se to sada poteže, i drugog, čvrsto sam uveren da je 2001. godine, u vreme kada sam bio dekan, sve učinjeno prema važećim propisima.

Želeo bih da skrenem pažnju na još jednu činjenicu, koja je javnosti možda i poznata. Dva člana komisije za odbranu, prof. dr Momčilo Grubač i prof. dr Zagorka Jekić-Simić, nisu nažalost više među živima. Treći član komisije tada doc. dr Ištvan Feješ (sada redovni profesor) otišao je, kao i ja, 1. oktobra 2016. u penziju, tako da na sednici Nastavno-naučnog veća više nije bilo nikoga ko bi mogao da na celu ovu stvar baci i malo drukčije svetlo. Da li je to sve puka slučajnost ili je svesno tempirano?", pita se profesor Šarkić.

Zašto ponovo takav postupak, ako je – tako se navodi u žalbi dr Beljanskog uloženoj prije nekoliko dana – 18. septembra 2002. godine Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu izvršio inspekcijski nadzor na Pravnom fakultetu, kada je "izvršen i neposredan uvid u postupak sticanja doktorata Slobodana Beljanskog", nakon čega je doneseno rješenje da "nema pravnog osnova za poništaj doktorske disertacije Slobodana Beljanskog".

POLITIKA I PAPA: Profesor Šarkić nastavlja: "Inspekcijskom nadzoru Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu prethodio je jedan članak u ‘Politici’ sa prilično provokativnim naslovom ‘Skandal na Pravnom fakultetu u Novom Sadu’ (ili tako nekako, ne sećam se dobro, mada nikada, nikada nikakvog ‘skandala’ nije bilo) u kome je novinar ‘Politike’ izneo čitav niz netačnih i iskrivljenih tvrdnji vezanih za doktorat Slobodana Beljanskog. Podatke je dobio od jedne naše koleginice, koja je na Fakultetu bila poznata po neuravnoteženim i egzaltiranim istupima, a koja se iz nekog, meni nepoznatog razloga bila izpizmila na gospodina Beljanskog. Ja sam na taj tekst u ‘Politici’ odgovorio i u Advokatskoj komori Vojvodine (ili Novog Sada, ne sećam se tačno) i tada je zaključeno da posle ‘dekanovog odgovora’ nema više razloga da se o pitanju doktorske disertacije Slobodana Beljanskog raspravlja. Mislim da je povod bila ostavka koju je gospodin Beljanski nudio na neku od funkcija u Komori, ali nisam siguran. Istini za volju, ja nisam prisustvovao toj sednici, ali su mi to ispričali neki moji prijatelji advokati. Nakon toga usledio je inspekcijski nadzor koji je sproveo Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu. Ja sam stavio na raspolaganje svu dokumentaciju vezanu za ‘slučaj Beljanski’ i tada je doneto rešenje da nema osnova za poništaj doktorske disertacije Slobodana Beljanskog. Zašto neko sada hoće da bude ‘veći katolik od pape’, zaista ne znam", kaže profesor Šarkić, dodajući da ne zna zašto je "pod lupom" samo doktorat dr Beljanskog.

To je pitanje za one koji su donijeli takvo rješenje, ali se "verovatno radi o nekim razlozima lične osvete i koalicije jednog broja advokata iz Advokatske komore i nekih ljudi sa Fakulteta", što je samo njegova "pretpostavka koju ne mogu da dokažem". Dodaje profesor Šarkić još i ovo: "Posle mene bilo je još pet dekana Pravnog fakulteta u Novom Sadu, od kojih su troje profesori pozitivno pravnih predmeta i važeće propise poznaju bolje od mene (ja sam profesor na katedri za Istoriju države i prava), pa nikom nije palo na pamet da poništava doktorat Slobodana Beljanskog."

Tako kaže profesor Šarkić; na prošlotjednom sastanku novosadskog ogranka Advokatske komore Vojvodine – koja se, kao organizacija, nije odredila prema "slučaju Beljanski", njen predsjednik Srđan Sikimić je izjavio onu tradicionalnu rečenicu da će "nadležni raditi sve po zakonu", ili tako nešto, prihvaćen je stav advokata stare garde Vladimira Horovica, koji kaže da "ako se advokatima može poništiti doktorat, koji se u stvari ne osporava", mogu se prepoznati jasne namere da advokate sudovi nipodaštavaju, da se prema advokatima odnose na sličan način na koji se Pravni fakultet odnosio prema dr Slobodanu Beljanskom.

SRAMOTE: "Time se potpuno zatvara put za bilo kakvu slobodu mišljenja, i ako zatvoreni put slobode mišljenja bude stvarno zatvoren i stavljen konačno katanac na to, mislim da možemo biti ozbiljno zabrinuti za naše diplome, za naša prava šta radimo", rekao je advokat Vladimir Horovic. "Tada smo priznali da naša advokatska legitimacija, da naša prava u zaštiti klijenata više nisu važna, već je najvažnija i jedino važna potčinjenost prema nekoj vlasti, i potpuno je irelevantno da li se radi o advokatskoj komori, osnovnoj organizaciji, tačnije ogranku, o Advokatskoj komori Vojvodine, Advokatskoj komori Srbije, ili političkoj vlasti, ili izvršnoj vlasti", kaže Horovic.

Profesora Šarkića, nekadašnjeg dekana, pitamo kako u poplavi lažnih diploma, falsificiranih naučnih radova i doktorata gleda na činjenicu da baš niti jedan takav rad – od stručne javnosti procijenjen – nije dobio epilog (naprotiv), a da se pokušava baciti mrlja na neupitnu karijeru dr Beljanskog? Što sve to govori o našem visokom školstvu, univerzitetima, akademskom i društvenom moralu?

"Sve je to velika sramota našeg visokog školstva. Za profesore se biraju ljudi koji imaju objavljene radove, na primer na Palama, pa im se to računa kao rad objavljen u inostranstvu, isto kao kad rad objavite u Parizu, Beču ili Atini. Kao teme za doktorske disertacije daju se, na primer, teme koje su već obrađivane na nekom od fakulteta sa prostora ex-JU, što pokazuje da mnogi profesori uopšte ne prate šta se zbiva na naučnom planu ni na ovom našem govornom području, a kamoli u ‘pravom’ inostranstvu. No, to i nije čudno, jer imamo i profesore emerituse koji ne znaju nijedan strani jezik (ako izuzmemo hrvatski, bosanski i crnogorski). Ukoliko za unapređenje nemate rad u časopisima sa oznakom M-24, možete ih zameniti sa dva rada sa oznakom M-53, što praktično znači da možete postati vanredni profesor samo sa radovima objavljenim u Zborniku vašega Fakulteta (na Pravnom fakultetu u Novom Sadu imali smo takve slučajeve). O plagijatima neću ni da govorim, zbog toga su se nekad gubila zvanja i podnosile ostavke na političke funkcije (nedavni slučajevi sa predsednicima Nemačke i Mađarske). U takvim okolnostima logično je da ljudima smeta jedan Beljanski, za koga se zna da je jedan od najboljih advokata sa prostora nekadašnje Jugoslavije i pored toga vrlo kulturan i obrazovan čovek", kaže profesor Šarkić.

SVETIONIK: Biografije govore: advokat Beljanski je svima kojima je pravo iole blisko ostavio bar mrvicu pravničkog znanja i spoznaje o pravnoj državi, o etici i suštini vladavine prava; sadašnji osporavatelji njegovog doktorata i ukupnog naučnog i društvenog djela, spomenuti Ristivojević i njemu slični, teško da se time mogu podičiti.

Iza njih će ostati tek osporavanje nespornog, jedne časne biografije i doprinosa pravnoj nauci i normalnosti društva, u kojem pojedinac – poput dr Bode Beljanskog – ostaje onaj svjetionik slobodne pravne, i ne samo pravne, misli.

Sve ostalo je njihov brodolom, koji će generacije tek spoznati.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net