Kad došli, obećali Nacionalnu mrežu, najsavremeniju opremu, pare za renoviranje, kad izašli iz prostorija, koje vlasništvo grada, samo što nisu odneli zidove, počupali instalacije, isekli radijatore, i štekere i utičnice poneli
Radio Valjevo, osnovan 1967, bio je prestižna medijska kuća, niz nagrada na radijskim festivalima, generacije novinara od integriteta. Ali, već od sredine devedesetih počinju razne muke ove radio-stanice, koja je delila usud prevaziđenosti audio-medija. Prodaja je pokušana nekoliko puta, no ne bilo zainteresovanih. U međuvremenu, većina novinara i tonaca je otišla, što u penziju, što sa otpremninom. Ostalo je desetak zaposlenih, taljigalo se i opstajalo, grad, kao osnivač, finansirao je radio stanicu, tako da je „vukao prava“ postavljanja čelnika kuće. Usled toga u poslednjim desetlećima razni je kadar bio direktor. Poslednji u tom nizu bio gospodin Predrag Obućina, čovek za koga vele da od novinarskog iskustva im’o savladanu radnju „menjanja ploča“ u muzičkom programu. Gospodin Obućina čak, kao ekspert, postavljen za predsednika Komisije Agencije za privatizaciju.
SVE JASNO: Gospodin Obućina je bio direktor kada je rešena sudbina Radio Valjeva, u oktobru prošle godine radio-stanicu je kupila gospođa Doris Aćimović, za 17.400 evra. Početna cena je bila 1200 evra, ali se stiglo do višestrukog iznosa jerbo je za kupovinu bio zainteresovan medijski magnat iz Kruševca, gospodin Radoica Milisavljević, koji se vodi kao vlasnik desetak elektronskih medija u Srbiji.
Veri interesantno, povodom prodaje Radio Valjeva, jeste da je pravni zastupnik gospođe Aćimović, advokat Dejan Savić, podneo prijavu komisiji Agencije za privatizaciju, tvrdeći da gospodin Radoica nije mogao da učestvuje na aukciji „jer je krivično osuđivan“, što je, po advokatu, suprotno uslovima konkursa. Advokat je tvrdio da Radoica sa svoj dosije nije mogao da kupi nijedan medij. Prigovor uvažen, vele ‘artijom ministra Sertića, kupovina gospođe Aćimović legalizovana, ali, po izlicitiranoj ceni od 17.400 evra.
Posle tije začkoljica, ugovor o kupovini potpisan 27. novembra 2015, kupac, što se veli, uš’o u posed. Novi vlasnici stigli, no gospođa Doris, se ne pojavljivala, na raspolaganju bila ekipa u kojoj su bili advokat Savić, gospodin Goran Pejaković, koji predstavljen kao direktor, zaposleni u Radiju nisu sigurni koji od braće Majdak, Zoran ili Željko. Kako bilo, gospodin advokat javno rekel da je Radio Valjevo postao deo nacionalne mreže lokalno-regionalnih radio-stanica u vlasništvu Doris Aćimović, koji će raditi u službi građana. Gospodin advokat najavio, u sklopu kupljenog Radio Valjeva, otvaranje Regionalne zabavno-informativne televizije sa centrom u Valjevu. Još, gospodin advokat, poručio da će „u najskorijem vremenu Radio Valjevo opremiti najsavremenijom opremom, a odvojena su sredstva za renoviranje prostorija“.
Iako su bili spremni na veliko investiranje, novi vlasnici radija u startu tražili su od grada Valjeva da se iz budžeta obezbedi novac za plate zaposlenih, kako bi radio mogao da funkcioniše, kao i da bez naknade koriste zgradu u kojoj je radio smešten. Kako u to vreme, čudnom kombinatorikom, u Valjevu na vlasti bili socijalisti, zahtev odbijen, „jer nije po zakonu da se privatizovanom mediju isplaćuje novac“. Doneta odluka da se novi vlasnici isele iz prostorija, u kojima je Radio bio, do 15. februara 2016.
Zaposlenima, kojih je ostalo jedanaest, kako govori Dragan Ilić, novinar još iz „zlatnih vremena“ radija, od početka nije bilo sve jasno, odnosno, bilo im je više nego jasno. Navodi da je nekolicina zaposlenih podnela zahtev za socijalni program, ali da su, odlukom Ministarstva rada, iako su zahtev podneli na vreme, odbijeni, sa obrazloženjem da su zakasnili. Ilić nastavlja da su ti momci došli sa pričom da će oni da informišu, da će budu u službi građana, trte-mrte priča radi priče. Kako nisu od juče, raspitaju se, saznaju da su Majdak i ekipa 2012. hapšeni, pod optužbom da su učestvovali, preko radijskih SMS igara, u pljački građana, pominje se iznos od više desetina miliona evra. Na tu okolnost, da se u navodnoj privatizaciji Radio Valjeva, radi o hohštapleraju i banditizmu, pisali Predsedniku, Premijeru, resornim ministrima… Odgovor ne dobili. Ilić dalje kaže da, koliko zna, Radio Valjevo trenutno ima jednog zaposlenog, gospodina Predraga Obućinu, ostali su na birou rada, kao „tehnološki višak“, čuje da imaju neki program, ne zna gde im je sedište… Dodaje da to u kakvom su stanju ostavili prostorije Radio Valjeva ne govori samo o tim ljudima, više o onima koji su im to omogućili. Kakav Radoica, dopunjuje se Ilić, Radoica je malo dete, ovi su zajebali i Radoicu. Lično je 18. aprila prekinuo radni odnos, osnovao privatnu agenciju, zaostale plate, pošto oni nisu dali nijedan lični dohodak, je naplatio preko sudskog izvršitelja.
IMAJU POVEZANO: Kako se pojavio aber da su novi vlasnici Radio Valjeva „povezani“ sa pljačkaškim SMS kvizovima, to zainteresovalo lokalne medije, te uzeli pitaju, da li je Doris Aćimović, majka Marka Aćimovića, koji se dovodi u vezu sa gospodinom Zoranom Majdakom, koji je bio vlasnik medija koji su organizovali SMS kvizove u kojima su građani oštećeni za milionske svote? Na ta, i slična pitanja, urednici portala „Kolubarske“, Dariji Ranković, odgovorio lično advokat Savić. Šta odgovorio, odgovorio: Smatram da to nije tema koja je u ovom trenutku važna za javnost. I proširio odgovor: Te informacije nisu istinite, to je napumpano od strane Demokratske stranke i njihovih medija, protiv Zorana Majdaka, suvlasnika nacionalnog Fokus radija (u kome su u to vreme radili Ksenija Vučić i Vladimir Đukanović), i člana SNS…
Kakva je ovo grande privatizacija videlo se sredinom februara, kada su novi vlasnici napustili prostorije u kojima je do tada bio Radio Valjevo. Samo što nisu odneti zidovi, počupane instalacije, skinuti radijatori, odneti lusteri, izvađeni štekeri i utičnice, ostavljen rusvaj… Tek kad su mediji javili šta se desilo sa bivšim prostorijama Radija, javio se i vlasnik objekta, u liku gospodina Kostića, tadašnjeg načelnika Službe za imovinske poslove. Gospodin Kostić rekao da su ključevi od objekta uredno vraćeni, a, kad video u kakvom stanju objekat, bio vidno iznenađen. Kako rekao, obaveza korisnika objekta je da se stara o objektu i da ga ostavi u pristojnom stanju. Kad videli šta bilo, formirali komisiju, koja utvrdila da nedostaju radijatori, da isečene instalacije za grejanje, počupane elektroinstalacije, uništeni štekeri, odneti lusteri… preduzeće pravne radnje da zaštite imovinu… Da se doda da u međuvremenu formirana nova vlast u Valjevu, na čelu sa Srpskom naprednom strankom, pravne radnje se još preduzimaju…
Teškim istraživačkim radom novinar „Vremena“ uspe da sazna gde su sadašnje prostorije Radio Valjeva. Poznavaoci ga upute na Novu pijacu, lokale, u kojima su uglavnom sitne zanatlije, servisi sa telefone, radnje za manje i veće zakrpe na garderobi. Novinar na severnoj strani pronađe lokal u kome romski radio „Točak“, rečeno mu da tu i nove prostorije Radio Valjeva. Spuštene metalne roletne, zaključano, u izlogu piše Radio Točak. Nigde natpisa, loga, Radio Valjeva. Novinar ode jednom, drugi put, zaključano, spuštene metalne roletne. Još težim istraživačkim radom novinar dođe do Dragan Matića, kolege koji, kako mu rečeno, honorarno sarađuje u privatizovanoj medijskoj kući. Dobijemo ga telefonom, kolega nas ispravi, nije honorarac, radi po ugovoru o delu. A ko radi, pitamo. Radi, odgovara mladi kolega, gospodin Predrag Obućina. A što zaključano, pitamo? Zaključano, odgovara mladi kolega, zato što kolega Obućina trenutno nije tu. A imaju li program? Kako da ne, na 95,8 je Radio Valjevo. A odakle emituju program? Iz Beograda, imaju povezano!
Privatizacija lokalnih medija
TV RADOICA: Najpoznatiji kupac lokalnih medija u Srbiji Radoica Milosavljević
On pazari, novinari ne rade
Radio-televizija Kragujevac je tokom poslednjeg avgustovskog vikenda prekinula sa emitovanjem informativnog programa, zbog neisplaćenih plata i doprinosa
Od osam medija koliko je Radoica Milosavljević pazario u postupku privatizacije, četiri delimično ili u potpunosti ne emituju program: pored RTV Kragujevca, tu su još TV Požega, RTV Brus i Centar za informisanje Novi Kneževac. Prema pisanju lista „Danas“ rade samo Milosavljevićevi mediji koji se dominantno finansiraju iz budžetskih sredstava lokalnih samouprava.
Nakon što je RTK objavio prekid programa, iz Udruženja novinara Srbije podsećaju da ugovor o privatizaciji obavezuje kupca da minimum dve godine isplaćuje zarade zaposlenima, ulaže u osnovna sredstva kupljenog medija, kao i da najmanje pet godina obavlja informativnu delatnost.
„Svaku od ovih ugovornih obaveza Milosavljević je u slučaju četiri medija prekršio“, navode u UNS-u.
„Vlasnik Radoica Milosavljević ne obazire se na to da nam duguje zarade za četiri i po meseca“, kaže Goran Antonijević, predsednik UGS Nezavisnost.
Radoica Milosavljević u izjavi za Insajder.net tvrdi da je ispunio sve obaveze predviđene ugovorima o privatizaciji osam lokalnih medija. No, Ministarstvo privrede je u julu opomenulo vlasnika RTK da u roku od 30 dana izmiri obaveze prema zaposlenima, po kupoprodajnom ugovoru – nije uplatio 150.000 evra u prvoj godini za obnovu tehnike.
RTK je najveća medijska kuća u Kragujevcu, a Milosavljević je, osim nje, kupio prošle godine i RTV Pančevo, RTV Brus, TV Pirot, RTV Caribrod, Centar za informisanje Novi Kneževac, TV Požegu i RTV Kruševac, za koje je platio ukupno 281.280 evra. Medijska udruženja su protestovala kada je Milosavljević kupovao sve ove medije, pozivajući se na činjenicu da je bio osuđivan na kaznu od četiri godine zatvora.
On je to demantovao, tvrdeći da je kao predsednik FK Napredak 1978. osuđen na 16 meseci.
„Nezavisno udruženje novinara Srbije još nije dobilo odgovor od Ministarstva privrede o tome da li kriminalna prošlost Radoice Milosavljevića predstavlja zakonsku prepreku njegovom učešću u brojnim postupcima privatizacije medija“, kaže za Danas Vukašin Obradović, predsednik NUNS-a.
Inače, Radoica Milosavljević je rođen je 1948. u Kruševcu. Prema biografiji objavljenoj na sajtu „Istinomera“, bio je na izbornoj listi Socijalističke partije Srbije za parlamentarne izbore 2007. Naveo je tada da je po obrazovanju diplomirani ekonomista, a 2008. da je diplomirani inženjer tehnologije.
Milosavljević je član SPS-a od osnivanja, a bio je i predsednik Okružnog odbora te stranke. Od 2009. do 2012. godine nalazio se na mestu zamenika gradonačelnika Kruševca. Bio je i direktor Sportskog centra Kruševac, predsednik FK Napredak i predsednik Sportskog saveza, navodi „Istinomer“ . Vlasnik je preduzeća Sloga iz Kruševca, koje proizvodi plastičnu ambalažu i koje je 2014, pre no što će Milosavljević krenuti u kupovinu medija, imalo profit od oko 45.000 evra.
Inače, tokom protekle godine je iz Budžeta Republike Srbije, Pokrajine Vojvodine i lokalnih samouprava za sufinansiranje medijskih sadržaja izdvojeno 880 miliona dinara. Ministarstvo kulture sprovelo je dva konkursa i raspodelilo nešto više 250.000.000 miliona dinara. Pokrajinski sekretarijat za kulturu na dva konkursa izdvojio je nešto više od 70 miliona, a ostatak novca su dale opštine.
Udruženje novinara Srbije pozvalo je sredinom avgusta lokalne samouprave da objave konkurse za sufinansiranje medijskih projekata i kako to Zakon o javnom informisanju i medijima predviđa, sprovedu fer raspodelu sredstava. UNS je tada upozorio da veliki broj lokalnih samouprava još nije raspisao konkurse za sufinansiranje medijskih projekata, a da neke od opština i gradova, kao što su Kragujevac i Smederevska Palanka, konkurs ne objavljuju već dve godine. UNS je pozvao lokalne samouprave da za medije ne izdvajaju simbolične iznose i da budžetima za iduću godinu predvide najmanje dva odsto za projektno sufinansiranje lokalnih medija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!