Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Što ne ide brojnošću, ide lukavstvom. Policija se prošle nedelje našla u ozbiljnom taktičkom problemu: kako u zgradi od 14 spratova i 90 stanova naći čoveka koji je u nju utrčao s pištoljem u ruci. Nije bilo lako, ali je uspelo
Čovek u crnom BMW-u vozio je te noći donekle haotično po Novom Beogradu, pucajući usput iz pištolja u automobile oko sebe (nema povređenih) i udarajući u neke od njih. Naravno da su građani pozvali policiju, ali on je u međuvremenu ušao u soliter u Ulici Jurija Gagarina 241, gde ga je snimila nadzorna kamera. Policija je stigla na lice mesta i našla se u neprilici: 14 spratova, više od 90 stanova, a osumnjičeni se sakrio među njima.
IGLA U SENU: Ne treba policiji zamerati postupke iz te noći. Stavite se na njihovo mesto: treba pregledati 90 stanova, od kojih su neki prazni; treba računati sa veoma stvarnom mogućnošću da naoružani čovek u jednom od stanova drži taoce. Policija se okupila u popriličnom broju, opkolila soliter i počela pretragu krenuvši od podruma i zajedničkih prostorija pa onda od stana do stana – uz najveću opreznost. Tako je trajalo celu noć. Policija je u više stanova morala da probija ulazna vrata, jer su bili prazni (sezona je godišnjih odmora), ali to se nije moglo znati. U svaki stan morali su da ulaze sa uperenim oružjem i uz maksimalan oprez: poslednje što im je trebalo bile bi nepotrebne civilne žrtve.
Poseban problem bio je što nisu imali sliku niti lične podatke nepoznatog počinioca – osim da je bio u svetloj majici i naoružan, što se videlo na snimku kamere iz haustora. Tamo se lice nije videlo jasno. Automobil, crni BMW, ostao je pred zgradom i verovatno je kriminalistička tehnika iz njega izuzela otiske prstiju, biološke tragove itd., kao i podatke o tome na koga se vozilo vodi, ali te noći nije se na rezultate čekalo. Ovakva akcija neuobičajena je u policijskoj praksi, možda i prva u njoj, s obzirom na oskudne početne podatke. Nije se moglo nagađati ni zašto je čovek pobegao baš u tu zgradu, a ne neku drugu, made se moglo naslutiti da tu ima nekoga kod koga bi se mogao skloniti. Posle je ispalo baš tako.
Sutradan pre podne, kad je zgrada bila pročešljana, stanovi u koje je silom provaljeno zapečaćeni su, a svi stanari provereni, policija se – u tom trenutku – praznih ruku povukla i odvezla se uz odgovarajuću vidljivost. Uniformisana policija, to jest, u službenim vozilima. Jedan broj policajaca u civilu i sa civilnim vozilima, međutim, ostao je oko zgrade, strpljivo čekajući. Nisu morali dugo da čekaju: u jednom trenutku kroz prozor u visokom prizemlju zgrade iskočio je muškarac u tamnoj majici i šorcu i počeo da beži kroz travnjak. Mogao je i da izađe na glavna vrata, manje bi se istakao. Naravno da su ga opazili, pojurili i stigli na travnjaku. Oborili su ga na zemlju i stavili mu lisice, a dok su ga vodili do civilnog auta vikao je „Policija!“. Posle je saopšteno da je bio u posedu čak pet pištolja (dva u autu i tri na sebi, što ne deluje uverljivo; bio je u šorcu), što još nije potvrđeno.
MOMCI IZ BRAZILA: Kriminalistička i balistička veštačenja utvrdiće tačno ko je bio u autu, koliko je hitaca iz kojeg oružja ispaljeno itd. Kriminalistička obrada pokazala je da je reč o građaninu Saši Stojanoviću, od ranije poznatom organima, koga neki povezuju sa Kekinom grupom koja se odmakla u Brazil, odakle da je Stojanović nedavno doputovao. Navodno se ekipa u Brazilu bavi „belom linijom“. Po svemu sudeći, Stojanović se te večeri donekle razveselio i krenuo da se zabavlja u ne baš trezvenom i uračunljivom stanju, odbijajući se od raznih automobila i pucajući u druge. Posle se ispostavilo da se sklonio u soliteru u Jurija Gagarina 241, na izvesnom visokom spratu, u stanu čiji broj je poznat redakciji, kod izvesnog jataka koji je takođe lišen slobode zbog pomaganja izvršiocu krivičnog dela; obojici je određen pritvor od mesec dana. Očito je da se Stojanović presvukao u nečiju tamnu majicu kod nekoga. Može se pretpostaviti da je njegov jatak otvorio vrata policiji i objasnio da je kod njih sve u redu i da tu nema nikakvog sumnjivog lica. Za tako nešto trebalo je izgledati normalno i opušteno i imati podršku ukućana – ako ih je bilo još u stanu, što ne znamo.
U svakom slučaju, policija je došla do zaključka da brojnost i rad peške ne pomažu. Priteklo se lukavstvu koje je pomoglo. Bila je to igra strpljenja u kojoj je Saša Stojanović prvi izgubio živce, misleći da je policija digla ruke, što je bila greška. To je još jedan dokaz da se policijski posao radi pameću, a ne snagom i brojnošću. Bez obzira na sve, ponašanje policije te noći i tokom osamnaest sati opsade solitera, uz sve neprijatnosti po stanare – bilo je neophodno i opravdano. Stanari koji nisu bili kod kuće imaće dopunski problem da od države naplate provaljena vrata – ako uspeju.
Tako je završena drama na Novom Beogradu, na svu sreću sa minimalnom materijalnom štetom i bez povređenih.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve