foto: rade prelić / tanjug
DODATNI LISTIĆI NA POTPIS: Dejan Đurđević

Prilozi za biografiju – Dejan Đurđević, predsednik RIK-a >

Mefisto van senke

Šta sve radi, za šta je sve zadužen i koliko funkcija obavlja aktuelni predsednik Republičke izborne komisije

Profesor nasljednog i građanskog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu (i još nekim fakultetima u okruženju) Dejan Đurđević ponovo je, nakon 2014. godine kad je bio nazivan "čovekom iz senke" u Ministarstvu pravde, u centru pažnje. Tada je ratovao s nekoliko hiljada pobunjenih advokata zbog nakaradnog uvođenja javnih bilježnika u pravosudni sistem, danas ratuje s puno više hiljada sluđenih građana od kojih na sjednicama Republičke izborne komisije pravi budale, sve po sistemu: vjerujemo li mi njemu ili svojim očima i ono malo mozga neispranog propagandom njegovog stranačkog šefa.

Tako Đurđević mrtvo-hladno izjavljuje: "Ispada da je samo jedna lista ‘Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje’ podnela dva prigovora na dve nepravilnosti. U lično ime moram da ukažem da je ono što se sinoć događalo od strane pojedinih učesnika izbornog procesa nezapamćen vid pritiska na RIK koji do sada nije zabeležen u izbornom procesu, i taj pritisak su vršili ljudi za koje sam prvi put čuo u aferi glasanja iz Bodruma", a sve to nakon što se vratio iz naprednjačkog štaba, samo što je olovku sa logoom naprednjaka koju je tokom izborne večeri žvakao izvadio iz usta.

TIM GORE PO ZAKONE: Nema veze to što je Dejan Đurđević nakon što mu je ostavka zbog zabrane obavljanja dvije javne funkcije, iako on nipošto nije ostao na samo dvije, odbijena i nakon što je, voljom naprednjaka, ponovo postavljen na čelo RIK-a.

"U skladu s preporukom Glavnog odbora Srpske napredne stranke podneo sam ostavku na mesto predsednika RIK a 2014. Narodna skupština nije usvojila moju ostavku sve do 2016. U međuvremenu, raspisani su vanredni parlamentarni izbori, a poslanička grupa SNS a je stala na stanovište da nije celishodno da se predsednik RIK a promeni neposredno uoči održavanja vanrednih parlamentarnih izbora. Zbog toga sam prihvatio da me poslanička grupa SNS a ponovo predloži za predsednika RIK a", odgovor je kojega je ovih dana poslao timu portala Insajder, na čija pitanja se danima nije udostojio odgovoriti, pa ni mejlom (do utorka navečer, kad ovaj broj "Vremena" odlazi u štampu), kako je obećao.

U njegovoj zvaničnoj biografiji stoji da je rođen 6. juna 1974. u Beogradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Pravni fakultet u Beogradu upisao je 1993, a diplomirao 1997. godine, sa prosječnom ocenom 9,90, kao najbolji student u svojoj generaciji (on samo u generaciji, a Aleksandar Vučić kao najbolji student ikad, kako reče dekan Sima Avramović). Nadalje, magistrirao je sa odličnom ocjenom 2001. na Pravnom fakultetu u Beogradu, doktorirao 2005. godine, da bi 1998. počeo raditi kao asistent na tom fakultetu; od 2010. godine je izvanredni profesor za "užu građansko-pravnu naučnu oblast", a radio je i na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a od 2008. na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta Donja Gorica.

Godine 2013. javnost se čudila njegovim silnim funkcijama: tada ih je imao šest, da bi u oktobru te godine dobio i sedmu, kad ga je Vlada Srbije imenovala članom Savjeta za reformu javne uprave. Kako je "Blic" tada pisao, tu je funkciju prihvatio besplatno, kao i članstvo Nadzornog odbora "Službenog glasnika", dok je "prema podacima Agencije za borbu protiv korupcije, zaposlen na Pravnom fakultetu kao vanredni profesor i prima mesečno 193.000 dinara, a povremeno je i član ispitnog odbora i ispitne komisije pri Ministarstvu pravde, za što po ispitnom roku prima 55.000, odnosno 70.000 dinara. Usput je i predsednik RIK a gde mu je mesečna plata 39.000 dinara, direktor Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, gde je plaćen 97.000 dinara mesečno…"

Ništa se otad nije promijenilo u funkcijama, u ciframa vjerojatno jest.

NOTARSKA PRIČA: Đurđević je, inače, početak svoje karijere bio vezao za profesora Olivera Antića, kojem je bio asistent, ali i član Srpske radikalne stranke, za koju su se obojica opredijelili. Poslije se, očito, odvojio od Antića: ovaj je otišao u naprednjački tabor Tomislava Nikolića, a Đurđević u Vučićev naprednjački tabor, gdje je nagomilao sve silne funkcije.

Najviše ga je javnosti, osim ovog sadašnjeg naprednjačkog tumačenja izvanrednih izbora, izložila uloga uvođenja notarijata. Još prije nego što se prišlo operacionalizaciji te ideje, Antić i Đurđević su – u vrijeme donošenja Zakona o javnom bilježništvu – držali one čuvene specijalističke studije o javnom bilježništvu na beogradskom Pravnom fakultetu, na koje su mnogi danas neizabrani notari potrošili nemali novac. Poslije im to baš ništa nije pomoglo, zato što su dotični – Antić do nekog trenutka, a Đurđević i danas članovi ispitne komisije za izbor notara – zaključili da ti studiji ne donose nikakvu prednost, već da je sve u onom "umjetničkom dojmu" koji članovi komisije dobiju o kandidatima, pa oni koji su im bliže prođu, a oni koji nisu otpadnu. I to je tako do danas.

Uz dodatak da je Đurđević objavio i udžbenik "Javnobeležnička delatnost", koji je uz ostale izvore obavezna literatura za polaganje notarskog ispita pred komisijom u kojoj sjedi sam Đurđević. Cijena prava sitnica: 1580 dinara, može se provjeriti na internetu.

Osim toga, u maju 2014. godine odštampana je brošura (30 stranica) pod nazivom "Javni beležnici – Ko su i šta rade". Kako je "Vreme" tada pisalo, na 30 stranica je upravo prof. Đurđević napisao hvalospjeve o bilježnicima kao „vrhuncu pravosudne profesije", sve je odštampano u 60.000 primjeraka i podijeljeno po sudovima, lokalnim samoupravama itd. Financijeri su bili Ministarstvo pravde, EU, sudjelovala je tu i Svjetska banka, ali prije svega GIZ, njemačka Organizacija za međunarodnu suradnju, čiji je glavni nalogodavac njemačko Savezno ministarstvo za privrednu suradnju i razvoj (BMZ). U oktobru iste godine, ista se publikacija pojavila u "Blicu", sada u tiražu od 162.000 primjeraka, na 42 stranice i još četiri stranice ovitka, u kojem se reklamira GIZ ov slogan: "odgovornost, sigurnost, efikasnost". Jedina razlika: kao izdavač pojavljuje se samo (nezakonito osnovana) Javnobilježnička komora, a ostali – EU i GIZ – izgubili su se negdje u prijevodu.

Na jednom od advokatskih protesta 2014. godine, na to valja podsjetiti, advokat Vladimir Gajić je rekao: "On, Mefisto javnog beležništva u Srbiji, profesor Dejan Đurđević. To je onaj profesor koji ima deset plaćenih državnih funkcija, to je onaj profesor koji je pripremio izmene zakonskih propisa u setu zakona, to je onaj profesor koji je dao odgovor na pitanje razrešenja problema koji je postavio ministar proletos propagirajući notarijat po Srbiji, kako posao javnog beležnika nije atraktivan prema postojećim propisima. I onda se profesor dao na izmene zakona kako bi posao postao profitabilan, tako da u Srbiji nikada nije postojalo zanimanje koje je profitabilnije od posla javnog beležnika."

IZBORNA FARMA: Epilog znamo: advokati su pristali na polovično rješenje dijeljenja posla s javnim bilježnicima i u januaru 2015. godine prekinuli višemjesečni štrajk, Republički sekretarijat za zakonodavstvo na čijem je čelu Đurđević nastavio je s donošenjem drugih (i mnogobrojnih) izmjena zakona koji su nauštrb građana (poput onih kojima se proširuju ovlasti izvršitelja), za zarade notara više nitko ne pita – plaćaj i šuti, to je mantra koja je namijenjena građanima čak i kad se isti Đurđević, s olovkom s logom SNS a među zubima, sprda s onim što im je rijetkim kao slobodna volja ostalo, onim glasačkim listićem kojega su ubacili u biračku kutiju.

Građani koji misle da nije sve u novcima i da ima nešto i u poštenju, ma za koga su glasali, neka se pomire sa svojim utopijskim položajem dok nam ovakvi sole pamet i broje naše, a njihove pare, mimo zakona i zdrave pameti.

A nažalost, profesor Đurđević nije jedini takav Mefisto sa toliko funkcija, moći i bezobrazluka koje smo gledali proteklih dana.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net