Otkad su promenjene procedure, "čudne" situacije se dešavaju na granicama. Po drugi put je kroz kamp u Preševu prošla jedna grupa izbeglica koja je iz Slovenije vraćena u Đevđeliju da uzme novi papir. Drugi su vraćani iz Hrvatske, neki iz Šida. Jedan Sirijac je vraćen čak iz Austrije. Dešava se i da se porodice razdvajaju ili da oni koji nemaju novca da plate neplanirani prevoz – idu peške ka Makedoniji
Negde oko Nove godine, reporter „Vremena“ je na grčko-makedonskoj granici gledao kako se grupa od pedesetak Avganistanaca ćuteći vraća sa makedonskog graničnog prelaza. Na pitanje šta se desilo, jedan od njih, pokazujući svoj avganistanski pasoš, procedio je kroz zube: „Možda ti možeš da mi kažeš?! Bacili su mi pasoš kao psu i oterali nas nazad.“ Nekoliko sati kasnije, kroz ogradu na makedonskoj strani „ničije zemlje“, reporter je gledao kako je na „grčkoj strani“ prevodilac za persijski jezik iz grupe izbeglica ispred sebe izdvojio trojicu momaka. Jedan od njih ga je plačnim glasom molio da im „ne pravi problem“. „Nisam ja tvoj problem! Oni su tvoj problem!“, vikao je prevodilac pokazujući na policajce koji su prišli i trojicu Avganistanaca ukrcali na autobus za Atinu. Iako se od tada situacija na terenu umnogome promenila, haotičnost i „trijažni“ odnos prema izbeglicama ostali su isti. U trenutku pisanja ovog teksta (utorak, 23. februar) 5000 ljudi iz Sirije i Iraka čeka ispred južne makedonske granice i oko Idomenija, grčkog mesta u blizini. Prolazak im blokira mirni protest nekoliko stotina Avganistanaca koje makedonska policija ne pušta da nastave putovanje jer su proglašeni tzv. ekonomskim migrantima. „Makedonija samo sprovodi odluke evropskih zemalja“, rekao je makedonski ministar unutrašnjih poslova Nikola Popeski.
NOVOSTI: Nakon sastanka šefova policija i pograničnih službi Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije, zemalja na Balkanskoj izbegličkoj ruti, u Zagrebu, 18. februara, promenjena je procedura registracije izbeglica. Posle intervjua i detaljnih kontrola u Đevđeliji, izbeglicama se uzimaju otisci prstiju, fotografišu se i dobijaju novi registracioni papir. Sa prednje strane papira su lični podaci i fotografija, a sa druge je prostor za ulazni i izlazni pečat zemalja kroz koje će izbeglice tek proći. Ako neko od izbeglica sa pasošima ima pečat iz Turske – neće se smatrati izbeglicom. Takođe, nova dokumenta neće značiti da su izbeglice dobile status tražioca azila, već će to biti učinjeno u Austriji ili u nekoj drugoj zemlji severno od nje. Novina je i to da je jedinom legalnom izbegličkom rutom proglašen pravac Turska-Grčka-Makedonija-Srbija. Dakle, zatvoren je istočni krak, preko Bugarske, kojim su uglavnom išli avganistanski Paštuni i Kurdi iz Iraka i Sirije. „Srpske granice nisu zatvorene i u Republiku Srbiju mogu ući svi građani koji poseduju važeću putnu ispravu i vizu ako je to potrebno. Izbeglice sa ratnih područja u Srbiju mogu ući isključivo na graničnom prelazu u Preševu“, rekao je Vladimir Rebić, vršilac dužnosti direktora policije Srbije i dodao da će se ovom merom značajno uštedeti na ljudskim i materijalnim resursima Srbije.
PAPIR KOJI ŽIVOT ZNAČI: Izbeglice na kapijama Evrope
U danima neposredno po uvođenja novih procedura, u kampu u Dimitrovgradu je bilo „čudno“, kažu ljudi sa terena. Srpska policija je jednu grupu izbeglica autobusima prebacila u kamp Preševo, druge je registrovala po starom sistemu, trećima je nezvanično poručila da moraju da napuste Srbiju za sedam dana, četvrte je vratila nazad u Bugarsku. Političko zatvaranje srpske granice prema Bugarskoj, sa druge strane, nije zaustavilo izbeglice koje i dalje noću tumaraju po obroncima Stare planine, prateći dalekovode i stare seoske puteve. Ne zna se šta će biti sa njima kao ni sa onima koji su trenutno u bugarskim kampovima. Neizvesna je sudbina i onih koji su, najčešće iz straha od mora, krijumčarima unapred platili putovanje preko kopna, tj. Bugarske, a sada su tek u Turskoj. Bitna novost je i to da od 13. februara Egejskim morem krstare NATO brodovi koji za cilj imaju borbu protiv krijumčarenja izbeglica. Kako je na Konferenciji ministara u Minhenu dogovoreno, pet ratnih brodova će izviđati, pratiti i nadzirati ilegalne prelaske preko Egejskog mora, ali neće presretati brodove sa izbeglicama. Zadatak će im biti da obaveštavaju grčke i turske službe za kontrolu granica kao i Fronteks, graničnu agenciju Evropske unije.
UZROCI I POSLEDICE: Pomenuti niz proceduralnih promena je suštinski pokrenula odluka Austrije da smanji broj onih koji dnevno mogu da zatraže azil u toj zemlji na samo 80, a broj onih koji mogu da prođu dalje – na 3200. „Austrija spada u najopterećenije zemlje članice EU i dostigla je svoje granice izdržljivosti“, napisala je u saopštenju za javnost Johana Mikl-Lajtner, ministarka unutrašnjih poslova Austrije. Uvođenje sličnih kvota najavila je i Slovenija, dok se ovakvim potezima usprotivila Nemačka, koja i dalje prima najveći broj izbeglica. „Mi ćemo nastaviti borbu za evropski način izlaska iz izbegličke krize onoliko dugo koliko bude efikasna u pogledu smanjenja broja izbeglica. No, ako neke zemlje pokušaju jednostrano da prebace kolektivan problem na leđa Nemačke, to bi bilo neprihvatljivo i ne bi prošlo bez dugoročnih posledica“, rekao je Tomas de Mezijer, ministar unutrašnjih poslova Nemačke. Osim toga, domaći mediji su „od poverljivih izvora“ saznali da će „EU 1. marta zatvoriti svoje granice“. Kako je beogradski „Danas“ pisao 17. februara, zatvaranje granica će biti postepeno sprovođeno i to prvo za izbegle iz Iraka, pa Avganistana i na kraju procesa zatvaranja Evrope – za ljude iz Sirije.
POSLEDICE: Internet portal „Vesti u pokretu“ („NewsThatMoves.com“ koji izveštava isključivo sa izbegličkih ruta) objavio je vest da krijumčarenje izbeglica nikad nije bilo rasprostranjenije. Dokaza ima i u klasičnim medijima, pa su tako domaće agencije prenele vest da je makedonska policija pri redovnoj saobraćajnoj kontroli u blizini rampe „Romanovce“ kod Kumanova, u vozilu BMW kojim je upravljao S. Z. (50) iz Srbije, pronašla pet migranata iz Pakistana. S. Z. je priveden i protiv njega je podneta krivična prijava.
Vesti sa severa Srbije kažu da je ponovo aktuelna ruta preko Mađarske. Grupe migranata se mogu sresti u staroj ciglani u Subotici, a mađarska policija je objavila podatak da je od početka ove godine uhapsila više od 1000 ilegalnih migranata. Mađarska je najavila da će zatvoriti i tri železnička prelaza na granici sa Hrvatskom. Doduše, u tom dekretu se ne pominju „izbeglice“ ili „migranti“ već „osiguranje zaštite javne bezbednosti“. Osim toga, 18. februara je iz mađarske Vlade stigla najava da će se možda dizati ograda i na granici prema Rumuniji.
SRPSKI ODGOVOR: Otkad su promenjene procedure, „čudne“ situacije se dešavaju i u Preševu. Po drugi put je kroz taj kamp prošla jedan grupa izbeglica koja je iz Slovenije vraćena u Đevđeliju da uzme novi papir. Drugi su vraćani iz Hrvatske, a neki iz Šida. Jedan Sirijac je vraćen čak iz Austrije. Dešava se i da se porodice razdvajaju ili da oni koji nemaju novca da plate neplanirani prevoz – idu peške ka Makedoniji.
Što zbog neuigranosti makedonske policije da brzo primenjuje nova proceduralna pravila, što zbog loših vremenskih uslova na Egejskom moru, čestih štrajkova prevoznika u Grčkoj i Makedoniji i aktuelnog protesta Avganistanaca kod Đevđelije, kamp u Preševu je danima nesvakidašnje prazan. Šatori humanitarnih organizacija u kampu su čisti, odeća i ćebad uredno složeni na policama, čaj i čorba su hladni. To svakako nije prizor koji se mogao videti kada je po nekoliko hiljada ljudi prolazilo kroz Preševo. „Već danima je ovako. Retki su dani kad nam stigne više od 1000 ljudi“, priča psihološkinja iz jedne od organizacija. Paradoks je to što kamp u Preševu tek danas deluje završeno, u infrastrukturnom smislu. Tako su 16. februara, zahvaljujući norveškoj donaciji, uz prisustvo norveškog ambasadora i srpskih zvaničnika, otvorena dva objekta sa novih 350 ležajeva, kutkom za decu i ambulantom. Norveški ambasador je na istom mestu bio i decembra prošle godine kada je svečano otvoren još jedan deo stare fabrike duvana koja je danas izbeglički kamp. Zanimljivo je to da ni u jedan od tih novih „norveških“ objekata niko od izbeglica još nije ušao. Vrata su zaključana.
Otvaranju pomenutih objekata prisustvovali su i ministri unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović i Aleksandar Vulin zadužen za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Obojica su naglasili da će slediti politiku zemalja koje se na izbegličkoj ruti nalaze posle Srbije, kao i da Srbija neće zatvarati svoje granice. „Svako, u skladu s pravilima koja su uspostavljena od strane Austrije i Slovenije, ima prava da se kreće kroz našu zemlju“, rekao je Vulin.
Ovo je, reklo bi se, dosledna politika Srbije koja je i do sada sledila instrukcije sa „gornjeg“ dela rute. To svakako nije za kritiku jer Srbija nije u poziciji da sama rešava probleme najveće seobe naroda savremenog doba. Za pohvalu je to što poput istočnoevropskih kolega, domaći političari nisu skrenuli u ksenofobno ograđivanje države. Sa druge strane, u limbu neodgovornih i nestručnih zemalja EU i onih koje imaju „alibi“ poput Srbije, najdeblji kraj izvlače izbeglice. Neki među njima, možda će to biti upravo Avganistanci kojima makedonska policija ne dozvoljava da prođu dalje, sigurno će imati odgovor. Brojnost je svakako na njihovoj strani, a pendreci, suzavci i žice ih neće zaustaviti – beže od mnogo brutalnijih stvari.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!