Behu opšta tišina i tajac, ni vesla se nisu čula, vladika Milutin, iz crnog gumenog čamca, u stojećem stavu, dade komandu, U ime Boga, sad, iz čamca baciše u bršljan okićen stiropor krst, plivači skočiše u vodu, sve se srga vidi ko pobedio
Ni ove godine godine ne izneverena tradicija za Bogojavljenje, za Časni krst se među pravoslavni plivalo gde god bilo vode. Čak bila i uvertira, dan ranije, na Krstovdan, kod Kule Nebojša održano viteško plivanje za Časni krst, koje nije bilo takmičarsko, već je za cilj imalo „povratak istinskog duha“. Zabeleženo da među plivači bio i pevač prezimena Rokvić.
Tek na Bogojavljenje sve bilo kako treba, RTS zorom javio da je Savsko jezero spremno, i „okupano zubatim suncem“. Tako da u podne, na Adi Ciganliji, u prisustvu popovi, plivala vojska, žandarmerija, Svibor i građanstvo. Na Dunavskom keju, u Zemunu, ka i vazda, u prisustvu Patrijarha, svi bili za medalju i za orden. Nema mesta u Srbiji, i đe se za Srpstvo čulo, da nije dat doprinos. Još nije ka u Rusiji, gde na 3500 mesta, za potrebe plivanja, razbijen led, ali sve napreduje nebeskom progresijom.
Ako ne bilo leda za razbijanje, bilo drugi’ podviga. Tradicionalno, u Valjevu, vladika Milutin na lice mesta stiže u gumenom čamcu na vesla. Ove godine zabeleženo još tije čamac slučajeva, u Kragujevcu, u čamcu, ali motornom, sa vladika Šumadijski bio gradonačelnik grada na Lepenici, Sin Radomir, dok je dole u Crnu Goru, na Moraču, mitropolit Amfilohije krst bacio, i umal’ nije vrat slomio, pravo iz kanua.
Da se praznično istakne da ni praznik ne proš’o bez gospodin Premijer. Ne bio u vodi, ali bio blizu, javljeno da označio početak radova za novi most kod Ostružnice, iako se ne pokvasio, radosno rek’o: Borba za bolji život u Srbiji tek počinje!
IZBI LITIJA: U Valjevo sve bilo tradicionalno, kako i ne bi kad je sedmi put. Dakle, Berkova brana na reci Gradac, koja i leti da se smrzneš, voda zelena, mostić preko reke, obale, sve krcato ljudima. Do desne obale dva srebrnasta gumena čamca, na kojima pisalo „Solar“, rekoše, za spasioce, na istoj strani i drveni, ukrovljen, splav, na obali kola hitne pomoći, na betonskoj ploči, iznad bifea „Brek“, dečji hor u probi nastupa, Krst je sila i znamelje, krst je spasenje…
Na lice mesta, od grada, izbi litija, napred deca sa raširenu i svečanu Srpsku zastavu, pa veliki krst, crkvene relikvije, crkvene zastave, popovi, foklor, dva vitrea sa štit i isukani mačevi, još popova, narod… Sve to tako išlo uz obalu, dok ne stiglo do kazan sa kuvano vino, i tu se zaustavilo i raporedilo.
Dok se litija raspoređivala, eto ti istom džadom, u koloni, ljudi u crne uniforme, jednoobrazne, jednostavne, kanda su mehaničarski kombinezoni, plus crne šajkače, koje nisu morale biti mehaničarske, sa jednu crnu zastavu na koju žutim slovima pisalo „Ravnogorci“. Odma’ iza Ravnogorci nastupi, u crnu plus sposobnu „škodu“, vladika Valjevski Milutin, razmače se raspoređena litija, vladika ode uzvodno, da bi se kasnije pojavio nizvodno.
Popovi se okupiše na onom pokrivenom splavu uz desnu obalu Gradca, jedan uze mikrofon, Bog se javi, prisutni narod odgovori, ovaj nastavi da će bude plivanje za Časni krst, ali da će prvo „osvetiti vodu“, i da u tome svi zajedno učestvuju. Pa popovi nastaviše pos’o, Blagosloven Bog naš… pa još nastaviše sa, Gospodu se pomolimo… Dok su popovi radili pos’o, na kej, gde ne mogo besposleni narod, siđoše onije Ravnogorci, i sve sa zastavu, na koju žutim slovima pisalo „Ravnogorci“, se počasno rasporediše uz samu desnu obalu. Među prisutni popovi najnaočitiji, naočitiji i od dva sa isukani mačevi viteza, bješe pop sa crnu šubaru i crnu kićanku, koja mu je padala o desno rame. Pop sa šubaru skide šubaru, odložiše mu šubaru zajedno sa podugačkom crnom kićankom, umoči kitu bršljana u ‘ladnu vodu, i manu nekoliko puta na sve čet’ri strane sa taj bršljan, bi, U vjekove vjekova, osveštaše vodu.
Sa „Brek“ betonske ploče se javi žensko u žensku šubaru, Obeležavamo Bogojavljenje plivanjem za Časni krst, koji se u našem gradu održava sedmi put za redom… Sa ploče se javi i sveštenik, reče, Bog se javi, nastavi, Braćo i sestre, srećan praznik, dobro došli na sedmo po redu plivanje za Časni krst na brani reke Gradac, dosad smo imali čin osvećenja vode, program ćemo početi prvo sa plivanjem, pozivam učesnike da pređu na drugu stranu reke, da bi preosvećeni vladika mogao da uđe u čamac, a posle ćemo nastaviti sa kulturno-umetničkim programom.
DAJTE PLAŠT: Žensko sa žensku šubaru uze čita imena učesnika, goli i bosi momci, od kojih samo neki imađaše istetoviran krst, uzeše preko brane prelaze na drugu obalu. Popovi sa splava narediše da se pojača muzika, pojača se muzika, bi informacija ko će nastupi u kulturno-umetničkom programu, svi da ostanu, budu zajedno, posluže se kuvanim vinom. Opet se javiše sa „Brek“ betonske ploče, imaju dve devojke, gosta iz Stare Pazove… Učesnici na drugoj strani se rasporediše, stadoše samostalno i međusobno pljuskaju, spremaju za start.
…plivanje za krstom, posmatrači…
Ozgo, od uzvodno, pojavi se plovilo, koje se lagano približavalo. To bi i bejaše crni gumeni čamac, napred okićen bršljanom, u koji bjehu upletene crvene ruže i cveće iz roda belih rada. Napred bejahu i dva momka u crnom, koja su držala veliki beli stiropor krst, sav u bršljan, crvene ruže i beli cvetovi koji ne bejahu iz roda belih rada. U zadnjem delu čamca dva hrabra veslača, a u sredini, u stojećem stavu, vladika Milutin, do u glavu u zlato vladičanskoj odori, plus lična i dugačka plava brojanica, u levici je držao vladičanski štap, koji se završavao sa dve zlatne zmijske glave…
Behu opšta tišina i tajac, ni vesla se nisu čula, čamac se primače onije splavu, vladika iz stojećeg stava dade komandu, U ime Boga sad, baciše okićeni striropor krst u vodu, sa druge strane se baciše u vodu, sve se srga da vidi ko će pobedi, vladika iskorači na splav, objaviše da pobedila jedna od devojaka. Izađe i devojka na splav, povikaše, Dajte plašt, ogrnuše pobednicu plaštom, primakoše je vladici, kamere se baciše na ekskluzivne snimke… Krkljanac je trajao, opšta euforija na vrhuncu, pobednica, za koju stiže glas da se preziva Munjić, uze daje izjave, ne odvaja se od onaj u bršljan okićen beli stiropor krst. Kad sve malo podođe, bi još slikanja, okretanja na jednu, i drugu stranu.
…i bogojavljenska vodica na veliko
Popovi objaviše da se program nastavlja kulturno-umetničkim programom, svi plivači, džumle, se okupiše u slikanje za uspomenu na veliki podvig, jedan što okasnio uze pita ko pobedio, kad ču žensko, nastavi za sebe, kako može žensko da pobedi, ništa to ne valja, čim nema Rusa. Sa „Brek“ ploče krenu neka prigodna recitacija, nastavi se hor sa pesmu Krst je sila i znamenje, krst je spasenje… Posle još pesme, gore, na betonskoj ploči, nastupi folklor, rastrčaše se bele marame i crne šubare…
Beše dobrano probilo podne, reporter se uze povlači. U povratku, put pored Valjevske crkve, ispred nje, u mermernoj porti, velika crna kaca sa crnim poklopcem, obmotana svetlom plastičnom folijom koja beše oslikana Hristos motivima. Kroz crnu kacu, nekom tehnikom, behu izvedene bele plastične vodovodne cevi sa česma pipama. Narod je u redu, iz tih belih plastičnih cevi točio, u flaše i druge sudove, Bogojavljensku vodu, koja cele godine služi za zdravlje, i tera zle sile i ostale uroke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.