Značaj i uticaj Branka Vučićevića za ovdašnju kulturu mnogo je veći od opusa koji je svojim imenom potpisao
Branko Vučićević, sineasta, scenarista, filmski kritičar, esejista, prevodilac i dizajner, preminuo je 18. januara u Beogradu u 82. godini.
Značaj i uticaj Branka Vučićevića za ovdašnju kulturu mnogo je veći od opusa koji je svojim imenom potpisao.
U njegovoj filmografiji stoji da je, pored ostalog, bio koscenarista filma Rani radovi sa rediteljem Želimirom Žilnikom, nagrađenim 1969. godine Zlatnim medvedom na Berlinalu, koscenarista filmova Dušana Makavejeva Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967) i Nevinost bez zaštite (1968) i Montenegro (1981), koscenarista filmova Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1971) i Slike iz života udarnika (1972) Bate Čengića, i scenarista filmova Karpa Godine Splav Meduze (1980) i Veštački raj (1990), i televizijskog filma Šumanović – tragedija jednog genija (1987) Borisa Miljkovića i Branimira Dimitrijevića.
Autor je knjiga Imitacija života (1992), Avangardni film 1895–1939. (1984), Avangardni film 1895–1939. II deo (1990), Paper Movies (1998), Srpske lepe umetnosti (2007), Neobični doživljaji gospodina Benjamina u zemlji boljševika (2009).
Bio je i jedan od naših najboljih prevodilaca sa engleskog. Maestralno je, pored ostalog, preveo Pod vulkanom Malkolma Laurija, Lolitu Vladimira Nabokova i Klanicu pet Kurta Vonegata.
Srđan Vučinić je napisao povodom omaža „Srpski ekscentrični film“ koji mu je priređen pre dve godine u okviru 20. Festivala autorskog filma: „Branko Vučićević, neuhvatljiv u svojim raznolikim manifestacijama, u formama i značenjima ispoljavanja svog dara, bio je pravi Protej srpske i beogradske kulture u poslednjih pola veka.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.