"Zadužbina Save Tekelije jeste mesto u kome je nastala Matica srpska, mesto u kome je nastala klica srpske kulture. Nju nije moguće zamisliti bez Tekelijanuma i onih koji su se ovde obrazovali", kaže predsednik Pokrajinske vlade Bojan Pajtić
Bojan Pajtić i episkop budimski Lukijan prošle nedelje svečano su otvorili kompletno obnovljene prostorije Tekelijanuma, najveće kulturno-prosvetne institucije Srba izvan prostora Balkana, a ujedno i najveće srpske zadužbine u inostranstvu posle Hilandara. Građevinski, restauratorski i konzervatorski radovi na blizu hiljadu kvadratnih metara trajali su čitavu deceniju. U nekoliko faza ih je sredstvima iz budžeta od 2005. do 2012. godine sufinansirala pokrajinska vlada, za šta je utrošeno ukupno blizu 91 milion dinara.
BUDIMPEŠTA: Obnovljena zadužbina
Velelepno zdanje u kome se srpski đaci sa svih prostora, na matičnom jeziku, sa prekidima, školuju već 177 godina, zajedno sa Svečanom salom koja je do 1864. godine bila i sedište Matice srpske, u punom sjaju vraćeno je svrsi koju je zacrtao njegov osnivač i dobrotvor Sava Popović Tekelija. Ovaj plemić i prvi Srbin doktor prava, ktitor i filantrop podigao je građevinu 1838. godine u srcu Budimpešte u Verešepalne ulici, na nekoliko stotina koraka od glavne šetališne zone.
Bojan Pajtić je ocenio da nije pretenciozno reći da je okončan jedan istorijski poduhvat. „Dugi niz decenija se u ovoj sali, u ovim hodnicima, u ovoj zgradi ništa se nije dešavalo, a zadužbina Save Tekelije jeste mesto u kome je nastala Matica srpska, mesto u kome je nastala klica srpske kulture. Nju nije moguće zamisliti bez Tekelijanuma i onih koji su se ovde obrazovali.“
Tekelijanum je u prošlosti bio glavno stecište intelektualnih snaga srpskog naroda koje su bile zamajac njegovog kulturnog i civilizacijskog napretka, zbog čega je nazvan „srpskim panteonom“. Pod njenim krovom bili su Dom srpskih studenata i Fond za izdržavanje Tekelijanuma, a do 1914. godine u njoj je boravilo i školovalo se 350 učenika i studenata. Njeni pitomci bili su Nikola Tesla, Laza Kostić, Kosta Ruvarac, kao i mnogi drugi, a najpoznatiji nadzornik – Jovan Jovanović Zmaj.
Početkom 20. stoleća staro zdanje je zbog dotrajalosti srušeno, a na njegovom mestu je podignuto ovo današnje. Najteži period u istoriji zadužbine otpočeo je 1952. godine kada su mađarske vlasti njenu četvorospratnicu nacionalizovale, a instituciju ugasile. Decenijama posle, ogromna reprezentativna građevina bila je napuštena i zaboravljena, o čemu je prošle sedmice govorio i episkop budimski Lukijan. On je podsetio da su i Mađari i Srbi podneli teške rane ateizma i komunizma. „Jedna od najvećih i najtežih za nas bila je zakatančen Tekelijanum, a iza tog katanca kao u horor filmovima.“ Zadužbina je bila u mraku sve do 1991, kada je donet Zakon o delimičnom vraćanju crkvene imovine, na osnovu kojeg je pet godina kasnije Srpska pravoslavna Eparhija budimska dobila natrag polovinu zgrade u veoma lošem stanju (dok drugu polovinu, kako stoji u dokumentima AP Vojvodine, polako otkupljuje).
Enterijer u postsecesionističkom duhu sa dekorativnim motivima iz srpske srednjovekovne arhitekture je, prema rečima Bojana Pajtića, u potpunosti rađen po originalu, a radili su ga vrhunski konzervatori. Od zaborava su oteti autentični starovremesni vitraži, lusteri, lampioni, brave, zidna keramika i slikana secesionistička ornamentika.
„U ovakvom prostoru, pod ovakvom zaštitom, mora sve u milimetar da odgovara onom stanju od pre više od sto godina“, naglasio je Pajtić i dodao da je ovo zgrada pod zaštitom mađarskih institucija koje brinu o kulturno-istorijskim spomenicima. Sanirana je vodovodno-kanalizaciona mreža, obnovljene električne instalacije, uvedeno centralno grejanje, sređena stolarija, repariran parket i uređeni apartmani za učenike, kao i foaje i kancelarijski prostor.
„Od kada smo ponovo otvorili ovaj internat, utrostručili smo broj učenika. Naša škola, zahvaljujući darovitoj deci, sada spada u pedeset najuspešnijih od oko hiljadu koliko ih ima u Mađarskoj“, kaže dr Jovanka Lasić, direktorka Srpske gimnazije „Nikola Tesla“ u Budimpešti, čiji đaci borave u internatskom delu Tekelijanuma. Danas u njemu živi i uči pedesetak dečaka iz Beograda, Kragujevca, Gajdobre, Zrenjanina, Novog Sada, Subotice i drugih gradova i sela.
Tekelijanum je posle osnivanja Srpskog pozorišta 1812. i Matice srpske 1826. godine, postao treća najvažnija ustanova Srba u Ugarskoj u 19. veku. „Bio je i ostao kamen temeljac i svetionik“, rekao je Pajtić i dodao da bi bilo pretenciozno reći da je rekonstrukcijom vraćen dug Savi Tekeliji, ali da „možemo da kažemo da smo povratili izgubljeno poverenje i učvrstili sidro koje su naši stari zabacili pre 177 godina“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!