Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ako popovi mogu da parkiraju automobile ispred Saborne crkve, zašto narodno-partijski poslanici, imenovanici, postavljenici i zaposlenici ne mogu ispred Skupštine
Po završetku redovnog prolećnog zasedanja Narodne skupštine, Odbor za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja doneo je (novu) Odluku o unutrašnjem redu u zgradi Skupštine, s tim da se pod pojmom „zgrada“ podrazumevaju dve zgrade – zgrada Narodne skupštine u Ulici kralja Milana i Dom Narodne skupštine na Pašićevom trgu. Ni u čemu bitnom se ova nova Odluka ne razlikuje od prethodnih, sem u jednoj takoreći sitnici: prostor oko zgrade Narodne skupštine ne može da se koristi za održavanje javnih skupova. Ta sitnica izazvala je zajedljive komentare tipa „a gde sad da se sedi na stiroporu“, ali i „automobili mogu da se parkiraju, a građani ne mogu da se okupljaju“.
Sa izvesnom docnjom, narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević podneli su Odboru predlog kojom bi ova „sitnica“ bila izmenjena, da umesto „prostor oko Doma Narodne skupštine ne može da se koristi za održavanje javnih skupova“ u odluci treba da piše „zabranjeno je parkiranje vozila na platou ispred Doma Narodne skupštine prema Bulevaru kralja Aleksandra“. U obrazloženju se navodi da se ovom odredbom ograničava ustavno pravo građana da slobodno izražavaju svoju političku volju, da je prostor oko Narodne skupštine „najprimerenije mesto da građani održavaju javne skupove“, da je „taj prostor i do sad korišćen za takve namene“, da „to nije imalo nikakve negativne posledice po rad parlamenta“, a da je plato o kome je reč „deo ambijentalne celine koja pripada ovom arhitektonskom dragulju i ne sme biti narušen parkiranim vozilima poslanika, gostiju i zaposlenih“.
PISMO BEZ ODGOVORA: Inicijativu da se „sa tim“ komunalnim neredom na najreprezentativnijem mestu konačno nešto i uradi, pokrenula je još pre nekoliko meseci grupa građana okupljena na Fejsbuk stranici „bitkazabeograd„: identičnim pismima su se obratili predsednici Skupštine Maji Gojković, svim šefovima poslaničkih grupa, gradonačelniku Siniši Malom i Agenciji za borbu protiv korupcije, e da ih privole da se po ovom pitanju angažuju.
„Poštovana/i, za nepoverovati je da, kako vi tako i vaši saradnici, iz dana u dan ne primećujete permanentno ruženje Beograda koje sprovode poslanici koji divljački svojim automobilima pokušavaju da uđu, pretpostavljamo, u hol Narodne skupštine. Uz napomenu da takve slike nije moguće videti ispred parlamenata zemalja Evropske unije u koju smo se zaputili, pretpostavljamo da ćete problem rešiti na zadovoljstvo ne malog broja Beograđana i u najkraćem roku“, piše u pismu, uz natuknicu da poslanici možda ne znaju, ali u blizini parlamenta postoji više javnih garaža – više nego dovoljno za civilizovano ponašanje.
Prema još važećoj Odluci o korišćenju prostora za parkiranje vozila oko zgrade Narodne skupštine, koji je u februaru 2012. godine doneo ovaj isti odbor, doduše u drugom sastavu što i nije bitno, za parkiranje vozila poslanika, imenovanih i postavljenih lica u Narodnoj skupštini kao i vozila „vipovaca“ predviđen je „prostor ispred Doma Narodne skupštine do Takovske ulice i deo uz živu ogradu do početka parkinga u Vlajkovićevoj ulici“. Za zaposlenike je opredeljen prostor „ispred Doma Narodne skupštine do Vlajkovićeve ulice“. Za sve njih važi opšte pravilo: vozila mogu da se parkiraju isključivo na „vidno obeleženim mestima“ kojih, ruku na srce, nema, ne mesta, već linija po kojima bi se videlo gde to može da se parkira, a gde ne.
Upitan „šta sa tim“, ne sa predlogom dvojice poslanika ili inicijative grupe građana (od toga po već ustaljenom redu i poretku ništa neće ni da bude), već šta sa u najmanju ruku nepristojnim parkiranjem automobila „gde god se kome ćefne“ – na pešačkim stazama, ispod žbunja odmah pored stepeništa glavnog ulaza Doma podno „Konja vranih“, pa i na travnjacima, Zoran Babić, šef poslaničke grupe SNS-a i predsednik pomenutog odbora, odgovorio je sa „tražimo najbolje rešenje, jer nikome nije namera da se nepropisnim parkiranjem narušava prostor oko zgrade Skupštine“, ali i dodao da „treba naći rešenje koje neće praviti dodatne troškove, poput parkiranja u javnim garažama“. Njegov stranački kolega Saša Maksimović pak istim povodom je izjavio da (u stvari) parking „okupiraju ljudi koji ne rade u Skupštini“. Nije, dakle, reč o narodno-partijskim poslanicima, imenovanicima, postavljenicima i zaposlenicima, nego o „okupatorima“ koji su, eto, našli pa zašli.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve