Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Beskompromisni borac za istinu
Smrt Dragoljuba Todorovića, osebujne razbarušene figure beogradske pravne, političke i kulturne scene, istaknutog pravnika, borca za ljudska prava i iznimno zanimljivog autora širokih interesa, nije došla iznenada. Iscrpljen životom što ga je proveo, posebno u godinama ovoga našeg milenija, pod (malo je reći) stresnim okolnostima, otišao je ne dočekavši prosječnu životnu dob muškarca u Srbiji.
Ako se za Dragoljuba Todorovića ustvrdi da je bio jedan od najistaknutijih advokata na prvoj crti borbe za nekažnjivost zločina počinjenih u mračnim devedesetim godinama – neće se pretjerati. Ako se kaže da je svoj poziv branitelja ljudskih prava obavljao s rijetko viđenom strastvenošću, vjernošću etici profesije i savjesnošću – neće se ni tada pretjerati, a neće biti pretjerivanje ni ako se ocijeni da je on bio beskompromisan borac za istinu i uporan protivnik zataškavanja i relativiziranja zločina protiv čovječnosti. Zamijenivši sudačku profesiju advokatskim pozivom, on se posebno istakao u rasvjetljavanju zločina na Ibarskoj magistrali i atentata na Vuka Draškovića u Budvi. No, vrhunac njegova advokatskog angažmana predstavljalo je zastupanje rodbine žrtava etnički motiviranih zločina pred Specijalnim sudom u Beogradu. Nastupajući kao opunomoćenik Fonda za humanitarno pravo, uspio je uspostaviti upravo nevjerojatnu kvalitetu odnosa sa žrtvama, Bošnjakinjama, Albancima i drugima, stekavši iznimno visok stupanj ljudskog povjerenja. U žrtvama je pobuđivao osjećaj vjerodostojnosti, izazivao sigurnost i pouzdanje. Njegov odlazak s dužnosti opunomoćenika Fonda nikad nije nadoknađen na valjan način.
Boreći se protiv prešućivanja, relativiziranja i deetnifikacije zločina devedesetih godina, on je uporno (ponekad možda i uz manja pretjerivanja) denuncirao sve one koji su pravili kompromise sa zločinačkom prošlošću, ali tu nije ostajao na verbalnim deklaracijama i moralističkim osudama, već je studiozno pokušavao razotkrivati pozadinu zločina i njihova prešućivanja, davši – ponekad i briljantne – analize atmosfere u kojoj je bilo moguće sve ono što se devedesetih godina događalo na ovim prostorima. Osnovni ton tih analiza može ilustrirati njegova ocjena prema kojoj u Srbiji dominiraju dvije pozicije, jednu je imenovao komunističkom, druga je nacionalistička, objema je zajednički konzervativizam, odbacivanje Zapada i odbojnost spram svih susjeda: te dvije pozicije zajedno daju nacionalsocijalizam. Dvije knjige (Knjiga o Dobrici Ćosiću – Dobrica Ćosić, prilozi za političku biografiju i Boja đavola – Hronika zla 2000–2006) predstavljaju vrhunac tih doprinosa pokušaju dubinskog razumijevanja korijena stranputica našega vremena.
A tu su i brojni njegovi eseji, posvećeni ne samo tzv. pravno-političkim temama, nego i najrazličitijim područjima ljudskoga duhovnog stvaralaštva, posebno onoga umjetničkoga (iznimno su zanimljiva njegova istraživanja okolnosti pod kojima je završio svoj život Branko Miljković, u kojima je na osebujan način sintetizirao svoju pravničku profesiju s ljubavlju za poeziju, poeziju koju je i znao i volio, jednako kao i druge sfere umjetničkog stvaranja). Još od studentskih dana (studirao je u Sarajevu od 1968. do 1972) intenzivno se družio s umjetnicima (u Sarajevu među ostalima s Makom Dizdarom, Izetom Sarajlićem i Hajrudinom Krvavcem), a njegovi eseji o umjetnosti nerijetko se izdižu iznad granica puke publicistike.
Neposredno prije odlaska u bolnicu, iz koje se živ neće vratiti, sudjelovao je na debati u prostorima Žena u crnom posvećenoj ubojstvu Slavka Ćuruvije. Rasvjetljavanju tog zločina on je također dao svoj doprinos. Kao, uostalom, i mnogo čemu drugome.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve