Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
"Podržimo projekat koji će Beograd svrstati u najlepše svetske metropole. Podržimo volju da se u našoj zemlji konačno nešto pokrene. Ja želim Beograd na vodi, a ti?", pisalo je u informacijama o najavljenom događaju
Do sada su različite organizacije i stručnjaci organizovali skupove na kojima je kritički govoreno o projektu Beograd na vodi. Prvo okupljanje građana koji podržavaju projekat održano je 7. aprila ispred Narodne skupštine i to na početku rasprave o lex specialisu o „Beogradu na vodi“. Skup je najavljen na Fejsbuk stranici pod nazivom „Podržimo razvoj našeg Beograda“. U informacijama o tom događaju je pisalo: „Podržimo projekat koji će Beograd svrstati u najlepše svetske metropole. Podržimo volju da se u našoj zemlji konačno nešto pokrene. Ja želim Beograd na vodi, a ti?“
Među dve stotine okupljenih bilo je studenata, zaposlenih, penzionera, a jedan od prisutnih je na sakou imao značku sa logoom Srpske napredne stranke. „Mi smo došli da podržimo Zakon. Niko nas nije okupio. A ko ste vi?“, odgovorio je reporterki „Vremena“ jedan od prisutnih na pitanje ko je organizator skupa. Policajci koji su posmatrali skup nisu znali da li je prijavljen ili je reč o spontanom okupljanju građana.
U svakom slučaju, okupljanje je započeto u 10.30, pola sata nakon početka sednice, odnosno pola sata pre dolaska premijera Aleksandra Vučića u Skupštinu. „Ti, pređi iza da se vidi transparent. Da ne budu svi ispred…“, pokazao je prstom čovek u odelu, s rej-ban naočarima i nekakvom bubicom u uhu dečku koji je nosio transparent „BGH2O za moderan Beograd“. Dečko je poslušao bez reči.
Na transparentima koje su okupljeni držali je pisalo: „Beograd je moj grad“, „Beograd budućnosti“, „Borko nosi Pradu“, „Vučiću, hapsi ih sve“, „Pajtiću, di su naši novci“, „Kada će Živković da odgovara za ‘stručnu’ privatizaciju ‘Sartida’“, „Vinograd 500.000 e?“… Neki su se fotografisali tako da se iza njih vidi zgrada Skupštine.
Iako je skup najavljen kao izražavanje podrške „Beogradu na vodi“, okupljeni su imali različite poglede na projekat: „Bilo bi lepo da se to uradi, ali ovo je Srbija… Nešto će tu opet da se izmanipuliše“, „Nemamo para za Obrenovac, a pravimo ovo“…
Žamor se pretvorio u glasan aplauz kada je sa desnog prilaza, peške i mašući okupljenima, u Skupštinu ušao premijer Vučić.
Nakon toga, atmosfera među okupljenima je ukazivala da će im se svakog trenutka neko obratiti, međutim, vreme je prolazilo. „Mogli bi da počnu uskoro, nismo svi mladi. Bole me noge“, prokomentarisala je jedna gospođa. Neki su komentarisali i da su „bespotrebno izašli sa posla“.
Nešto pre podneva okupljeni su počeli da se razilaze. Onaj u odelu i s bubicom u uhu rekao je jednoj grupi: „To je to. Možemo da idemo.“ Drugi je preneo informaciju: „Ekipa sa Voždovca je otišla, ajmo.“ Grupi momaka je prišao stariji čovek: „Momci, 26. idemo u Novi Sad. Povedi što više drugara koji hoće da se provedu. Krećemo autobusom, ispred Bloka 70.“
Oko 12 časova, i poslednji „podržavaoci“ projekta izbrojali su transparente, spakovali ih u auto i otišli.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve