Ðorđević je važio za veoma opasnog čoveka specijalizovanog za posebne zadatke koje je, tvrde u beogradskom podzemlju obavljao za Arkana ili njegove prijatelje u DB-u
Nedavno trostruko ubistvo u Beogradu ukazuje na paniku u podzemlju uključujući i delove bivše policijske i DB-ovske vlasti. Naime, u nedelju, 11. marta oko 21 čas u beogradskoj Ulici Gospodara Vučića ubijeni su hicima iz automatskog oružja Milan Ðorđević Bombona (50) i njegovi prijatelji Dušan Milovanović (46) i Miloš Roknić (49). Dvojica napadača tom prilikom teško su ranila Ðorđevićevog sina Nenada (15), talentovanog fudbalera mladog tima Crvene zvezde. Njemu su hicima povređene arterije na nogama i kičma uprkos naporu njegovog oca koji se u trenutku pucnjave bacio na sina ne bi li ga zaštitio. Svi poginuli i povređeni dečak bili su u automobilu „reno tvigo“ nadomak Ðorđevićeve kuće ispred koje su ih čekale ubice naoružane „kalašnjikovom“ i pištoljem.
POSLE TROSTRUKOG UBISTVA: Beograd, 11. mart 2001, 22h
Ko je bio Milan Ðorđević? Njegovo ime prvi put se pominje 1983. godine kad je u diskoteci Akvarijus, posle Mažestika prvoj u Beogradu, imao oružani obračun sa Radetom Ćaldovićem Ćentom a kasnije i sa Rankom Rubežićem (obojica kasnije ubijeni). Ðorđević je inače bio Arkanov kum i nerazdvojan prijatelj od pre tridesetak godina kada su zajedno boravili u Švedskoj čija ih je policija jurila proglašavajući Arkana za „evropskog Dilingera“. U to vreme Beogradom je kružila priča da je Arkan u Švedskoj jednom prilikom upao u sudnicu i oteo Bombonu optuženog za oružanu pljačku. Jedan beogradski fotoreporter B.P. zaposlen u „Politici“ boravio je kratko vreme u Švedskoj i sa Arkanovim i Ðorđevićevim dopuštenjem fotografisao ih sa pištoljima zadenutim za pojas i svežnjevima para u šakama, plenom opljačkanim u nekoj švedskoj banci. U beogradskom podzemlju tvrde da je Ðorđević na duši imao više ljudi. Radio je svojevremeno, kažu, i za Arkana i za DB tiho, bez buke i efikasno, bez ostavljenih tragova. Ðorđevićevo ubistvo se među upućenima u prljave poslove povezuje sa aktuelnim razobličavanjem vrha DB-a i policije umešanim u mnogobrojne likvidacije i sa hapšenjima čelnih ljudi srpske policije. Ðorđević je znao mnogo i samim tim bio je opasan kao eventualni svedok na sadašnjim i budućim sudskim procesima na kojima odgovaraju ili će odgovarati do juče nedodirljivi nalogodavci i izvršioci mnogih zločina.
Ðorđević je bio Arkanova desna ruka i prijatelj od najvećeg poverenja. Krstio mu je dvoje dece u poslednjem braku sa Cecom. Odevao se u najpoznatijim modnim kućama Italije i bio uvek elegantan, ali neupadljiv. Srednjeg rasta sa oko šezdesetak kilograma i običnim tamnoputim licem poput Italijana nije privlačio posebnu pažnju. Međutim, važio je za veoma opasnog čoveka specijalizovanog za posebne zadatke koje je, tvrde u beogradskom podzemlju obavljao za Arkana ili njegove prijatelje u DB-u. Negde 1994, u vreme sankcija, zajedno sa jednim prijateljem takođe Ražnatovićevim poverljivim čovekom Ðorđević je išao u Budimpeštu da u Arkanovo ime ugovori „poslić“ sa izvesnim tamošnjim „poslovnim ljudima“. Sastanak je održan u hotelu Hajat gde je Ðorđević „poslovnom partneru“ na ruke isplatio 250.000 DEM. Nimalo naivni Mađari obavezali su se da će u određeno vreme, kad im bude javljeno, na Dunavu, tačnije na mađarskoj strani granice kod Bezdana, izazvati oružanu provokaciju nalik na diverziju kako bi odvratili pažnju mađarskih carinika i graničara. Jer, u to vreme trebalo je da kapetan jedne barže sa gorivom kao teretom pritisne malo gas i pređe bez zaustavljanja u naše vode. Kapetan bi za tu uslugu trebalo da dobije 100.000 maraka dok bi zarada od goriva iznosila nešto više od dva miliona maraka. Posao je bio sklopljen, ali Mađari nisu održali obećanje. Ðorđević je zato ponovo sa pratiocem i advokatima iz Crne Gore bio u Budimpešti i zatražio objašnjenje od „poslovnih partnera“ koji su ga na svom terenu otkačili i ne pokušavajući da ga razuvere da nije reč o prevari. Međutim, taj gubitak bio je brzo nadoknađen novim poslovima te nije palo teško ni Arkanu ni Bomboni.
Začuđujuća je neopreznost Milana Ðorđevića Bombone i njegovih prijatelja. Upali su u klasičnu sačekušu nespremni da se brane, što znači da su bili uljuljkani u lažnu sigurnost budući da se Ðorđević odavno povukao iz arene, da su godine učinile svoje i da je smatrao da mu sad ne preti nikakva opasnost. Opustio se baš u vreme kad se nova vlast trudi da rasvetli mnoga nerešena ubistva i nađe svedoke i dokaze. Makar i uz eventualnu nagodbu sa Milanom Ðorđevićem. Njegovu smrt dobri poznavaoci prilika u mutnim poslovima DB-a sraslog sa kriminalom povezuju sa naporom ostataka policijske vrhuške i kriminalaca da se spreče otkrivanja mnogih prljavština pritajene bivše vlasti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!