Hrvatska >

Evropski model azilne politike

Prvi Zakon o azilu u Hrvatskoj je stupio na snagu 1. jula 2004. godine. Radi usklađivanja sa zakonodavstvom EU, 2007. godine je donesen novi Zakon o azilu, koji je do danas dva puta menjan kroz Izmjene i dopune Zakona o azilu iz 2010. i 2013. godine

Već od samog početka pregovora o pristupanju Europskoj uniji, postojao je osnovni model europske azilne politike sadržan u europskim direktivama usvojenim u razdoblju od 2001. do 2005. godine. U procesu usklađivanja, hrvatska tijela su tako imala jasan vodič za izradu azilnog zakonodavstva, s malom marginom vlastite interpretacije.

RH je imala mogućnost usvajanja viših standarda od onih predviđenih pravnom stečevinom EU o azilu koja u načelu nije iskorištena te se harmonizacija provodila u odnosu samo na minimalne standarde zajamčene pravnom stečevinom. U većini članaka Zakona o azilu doslovno su prenesene odredbe iz relevantnih direktiva. Prilikom donošenja, zakonodavstvo o azilu nije izazvalo veće polemike u Hrvatskom saboru, a zakoni su usvojeni velikom većinom glasova zastupnika.

Prvi zahtjevi za azilom zabilježeni su 1997. godine, a do 2010. broj tražitelja azila kretao se između 100 i 200 osoba godišnje. Od 2010. godine bilježi se značajan porast broja zahtjeva za azilom (gotovo 1200 zahtjeva u 2012).

Prvi Zakon o azilu u RH je stupio na snagu 1. jula 2004. godine. Radi usklađivanja sa zakonodavstvom EU, 2007. godine je donesen novi Zakon o azilu, koji je do danas dva puta mijenjan kroz Izmjene i dopune Zakona o azilu iz 2010. i 2013. godine.

Prema Zakonu o azilu u RH izbjeglica je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva te se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja, ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno to je osoba bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se ne može ili se zbog osnovanog straha ne želi vratiti u tu zemlju. Osoba kojoj se odobri status azila u RH naziva se azilant.

U RH osim azila postoje još dvije vrste zaštita, supsidijarna i privremena zaštita. U postupku azila, odobravanje supsidijarne zaštite se razmatra drugostepeno, ukoliko stranac ne udovoljava uvjetima za odobrenje azila, razmatra se da li ima uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite. Supsidijarna zaštita odobrit će se strancu koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila, a za kojeg postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se, ako se vrati u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Proganjanje i ozbiljnu ne­pravdu mogu provoditi: državna tijela, stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili važan dio državnog područja, nedržavni subjekti, ako se dokaže da država ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju važan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

Bitno za napomenuti je i to da se azil neće odobriti strancu ako postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata, teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan RH, a prije njegovog dolaska u RH, uključujući i naročito okrutna postupanja čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem te djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

PROCEDURA: Postupak azila je upravni postupak koji započinje uzimanjem zahtjeva za azil. Zahtjev za azil se uzima nakon što stranac izrazi namjeru za podnošenjem zahtjeva za azilom. Namjeru za podnošenje zahtjeva za azil stranac može izraziti prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu. Ako se stranac već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru za podnošenje zahtjeva za azil može izraziti u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji. Zahtjev za azil podnosi se u Prihvatilištu za tražitelje azila, usmeno na zapisnik.

U RH trenutno postoje dva Prihvatilišta za tražitelje azila, u Zagrebu i u Kutini. Prihvatilište u Kutini služi prvenstveno za smještaj ranjivih skupina: poslovno nesposobnih osoba, maloljetnika, starijih i nemoćnih osoba, teško bolesnih osoba, osoba s invaliditetom, trudnica, samohranih roditelja s maloljetnom djecom, osoba s duševnim smetnjama te žrtava trgovanja ljudima, kao i žrtava mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja.

Po podnošenju zahtjeva za azil Ministarstvo unutarnjih poslova će, što je prije moguće, saslušati tražitelja azila. Tražitelj azila dužan je za vrijeme saslušanja iznijeti sve činjenice i okolnosti koje su relevantne za njegov zahtjev, istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev, odnosno dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja svih razloga na kojima temelji svoj zahtjev. Saslušanje je glavni dio postupka azila, a koje provodi voditelj postupka/donositelj odluke, zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, koje je nadležno tijelo u prvostupanjskom postupku azila. Nakon saslušanja donositelj odluke razmatra činjenice iznesene na saslušanju kao i relevantna izvješća međunarodnih organizacija o zemlji podrijetla, nakon čega donosi odluku. Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom.

U RH postoje četiri upravna suda sa sjedištem u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Upravni sud odlučuje presudom. Tražitelji azila koji nemaju financijskih sredstava imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom postupku azila, ispred upravnog suda. Postoji lista odvjetnika, pružatelja besplatne pravne pomoći, koje tražitelji azila samostalno biraju, koji sastavljaju tužbu i prisustvuju raspravi pred upravnim sudom.

PRAVA I OBAVEZE TRAŽILACA AZILA: Ako tražitelj azila ne razumije jezik na kojemu se vodi postupak, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Prevoditelj, kao i svi ostali sudionici u postupku azila, ne smiju otkrivati podatke koje doznaju tijekom postupka azila, sukladno propisima o zaštiti podataka.

Maloljetniku bez pratnje koji traži azil te maloljetniku bez pratnje kojem se odobri zaštita, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenovat će skrbnika. Postupak azila maloljetnicima bez pratnje se rješava u najkraćem mogućem roku.

U RH tražitelji azila imaju pravo na: boravak i slobodu kretanja u RH, osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta za život i smještaj, zdravstvenu zaštitu, osnovno i srednje obrazovanje, besplatnu pravnu pomoć, humanitarnu pomoć, slobodu vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece te na rad. Za vrijeme trajanja postupka azila tražitelj azila ima pravo na smještaj u Prihvatilištu za tražitelje azila. Tražitelj azila može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u RH uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Pravo na rad tražitelj azila stječe po isteku godine dana od dana podnošenja zahtjeva za azil ako postupak azila nije okončan.

Tražitelj azila u RH ima obvezu poštivati Ustav, zakone i druge propise RH, poštivati Kućni red Prihvatilišta, surađivati s nadležnim državnim tijelima RH te postupati po njihovim mjerama i uputama, odazvati se pozivu Ministarstva i surađivati tijekom cijelog postupka azila, ostati na području RH za vrijeme trajanja postupka azila i dr.

PRAVA OSOBA SA STATUSOM: Status azilanta, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja rješenja o odobrenju azila ili supsidijarne zaštite kada stječu pravo na: boravak u RH, smještaj, rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece, besplatnu pravnu pomoć, socijalnu skrb, spajanje obitelji, održavanje jedinstva obitelji te pomoć pri integraciji u društvo. RH im osigurava smještaj najduže dvije godine od dana izvršnosti odluke kojom se odobrava azil, odnosno supsidijarna zaštita. Također, mogu raditi u RH bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada te ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao i osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja u RH.

Autorka je iz Hrvatskog pravnog centra


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

Statistika

Prvi azil u RH odobren je krajem 2006. godine. Danas RH ima 68 odobrenih azila i 58 odobrenih supsidijarnih zaštita. Broj zahtjeva za azil je relativno stabilan: 2004. je bilo 162 zahtjeva, 2005. – 186, 2006. – 94, 2007. – 195, 2008. – 155, 2009. – 146, 2010. – 290, 2011. – 807, 2012. – 1193, 2013. – 1089, 2014. (do jula) – 271.

Hrvatski pravni centar

Hrvatski pravni centar (HPC) nevladina je i neprofitna udruga osnovana 1994. s glavnim ciljem uspostave i promicanja vladavine prava u RH.

Naša temeljna aktivnost od 2003. u području migracija i azila je pružanje besplatne pravne pomoći tražiteljima azila u postupcima za priznavanje azila pred nadležnim tijelima državne vlasti, koju HPC pruža u svojstvu implementacijskog partnera UNHCR–a. Ovo pitanje je od iznimne važnosti zato što se kao korisnici ovog instituta javljaju osobito ranjive osobe jer najčešće ne razumiju hrvatski jezik niti poznaju hrvatski pravni sustav, dolaze u zemlju tražeći zaštitu od raznih oblika proganjanja, a pri tome najčešće nemaju dovoljno sredstava da plate odvjetnika koji bi ih zastupao i pomagao im tijekom postupka.

Besplatnu pravnu pomoć HPC pruža na terenu, putem obavljanja intervjua s tražiteljima azila u svrhu prikupljanja svih informacija potrebnih za njihovo zastupanje u postupku, pružanja relevantnih informacija o postupku i njihovim pravima i obvezama pravnim savjetima te zastupajući ih tijekom saslušanja u prvostupanjskom postupku. Pružajući besplatnu pravnu pomoć tražiteljima azila, HPC ima mogućnost promatranja načina rada državnih službenika tijekom postupka azila te prepoznavanja postojećih problema u praksi.

 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net