Ne bilo amfibija, pontonskih mostova, ali sve je prštalo od čuvanja tradicije, od svečanog defilea 2000 učesnika do aviona na nebesa, vojvode Miše, sa ađutanti, na bini. Do rekorda je falio samo taj golub, koga je, da je sreće, mog’o i vojvoda Toma da pusti
Još s proleća, i ranije, stigla radosna vest da će na kopovima Rudarskog basena Kolubara, u povodu 100 godina od Kolubarske bitke, biti odigrano Kolo mira sa 10.000 učesnika, kojim će se svetu poslati poruka mira i solidarnosti. Kako javio Goran Perišić, predsednik Organizacionog odbora, i šef na kabinet direktor „Kolubare“, ideja čuvara tradicije Dragiše Simića, predsednika udruženja „Prela i posela“, prihvaćena oberučke, interesovanje veliko i rekordno, svi podržali, dvojica vladika podržali, biće pozvani ambasadori zemalja učesnica Prvog rata… Gospodin Perišić najavio i orkestar Vojske Srbije, vod Vojske za počasni plotun, pontonske mostove na kojima će se igrati kolo, amfibije koje će proći ispod površine jezera, sa istoka na zapad, i tako simbolizovati proboj fronta, a iz amfibija će izaći srpski vojnici sa uniformama iz Prvog rata… Kako je gospodin Perišić dodao, „Kolubara“ je, kao izuzetno društveno odgovorna kompanija, organizaciju Kola mira shvatila kao svoju obavezu da se časno oduže nastradalim vojnicima i civilima!
No, i međutim, majske poplave su uticale da se „Kolubara“ povuče iz velikog projekta, tako da je sve spalo na opštinu Lazarevac i gospodina čuvara tradicije Dragišu. Lično gospodin Dragiša objavio da se od Kola mira ne odustaje, biće defile, pucanj iz topa, puštanje golubova i kolo Kolubarski vez. I jošte, sve će se snimati iz aviona, “ posle manifestacije uradićemo foto-monografiju sa svim učesnicima, kao i čitav set video-zapisa, koji će ostati kao uspomena i sećanje na obeležavanje stogodišnjice slavne Kolubarske bitke“.
DAJTE APLAUZ: Dakle, nedelja, tačno 14. septembar 2014. Glavna plus pešačka ulica u Lazarevcu, niz tezgi, ima te narodne radinosti, zastava, majica, meda, opančića, flaša i čokanjčića, još te umetnosti. Tu bina sa šerenice scenografiju, veliki natpis 100 godina Kolubarske bitke, jošte piše Kolo mira, i piše Prela i posela. Preko zvučnika ide ta muzika, “ Seljaci su pred Evropom branili slobode čast/ mirno vojske celog sveta pred opankom u počast“… pa taj refren „Gedžo, cokulo/projo, motiko“…
Na padini iznad bine sabili se članovi raznih folkolornih društava, na brdu Crkva sa Spomen-kosturnicom, u kojoj su sahranjeni i srpski, i austrougarski vojnici. Pred crkvom ima narod, i naročito ima ljudi u te razne fundus oficirske uniforme. Ima i konj, na koga se prvo pope devojka u štrikan komplet, pa se pope momče, koje od glave do pete beše u srpsku trobojku, trobojka šešir, kravata, košulja, pantalone, trobojka i cipele u uzengijama. Trobojka momče poleže po konju pa komandova da ga slikaju, ali tako da se vidi crkva.
Folkloristi na padini su na muzičku komandu prisedali i ustajali, i sve aplaudirali. Kad, komandovaše da „oficiri“ siđu među igrače, siđoše tri junaka u te od pete do glave junačke sa vašarsko ordenje uniforme, pričekaše donesu i zastavu, pa glavni čuvar tradicije i identiteta gospodin Dragiša Simić što ga viču Runda tri puta viknu, Bog čuva Srbiju, a svi, sa oficiri na čelu, odgovoriše, Živela Srbija!
Ondak se štab manifestacije pope do crkve, gospodin Dragiša Runda uze vidi šta je sa avionom koji treba nadleće i snima, nastavi daje još komandi na koje se čekalo. Pred crkvu upade ganci muzika koja je pratila svadbu, gospodin Dragiša i oficiri, krenuše tamo, na drugu stranu. Tamo i na drugu stranu, u koloni, krenuše i folkloristi i ostalo što se smatralo učesnicima.
Sve se to pojavi dole u glavnoj ulici, u taj defile učesnika. Napred jedan uniformisani na konju, a za njima gospodin Dragiša sa folklor decu, desnu stranu drži glavni vašar oficir, sa tu vojvodsku lentu, uniformu specijalno plave boje. Dragiša okupljenom narodu podviknu, Dajte aplauz, svi dadoše aplauz, defile, uz kolce zastajkivanje, stade polako da napreduje.
Defile uze da defiluje, to zatraja, javi se voditelj specijalista za ‘vake manifestacije, objavi da će se svi vratiti da odigraju Kolo mira Lazarevac 2014. Voditelju priđe jedan iz opštine Lazarevac, da sugestije, on ga upita da li da najavljuje pucanje iz topa, puštanje golubova, ovaj odgovori da će biti ono što će biti. Voditelj nastavi radi pos’o, uze zahvaljuje na medijskoj podršci, iako nije bilo ni jedne kamere, pozdravi RTS, Studio B… lično i personalno reportera lista „Vreme“, koji se čita u zemlji i širom sveta, Dragiša mu oduze mikrofon, kakvi medijski sponzori, on ovde komanduje.
Na binu izađe crkveni hor u crvene majice, levo stadoše oni fundus oficiri, desno još toga na čelu sa gospodin Dragiša, javi se voditelj: Dame i gospodo, svi koji putem medija gledate nas u Srbiji, regionu i širom sveta, ovo je veliki dan u susret 100-godišnjici Kolubarske bitke, u opštini Lazarevac okupili smo se da odigramo najveće na svetu kolo mira, i da tako pozdravimo svoj narod i čitav svet. Hor uze otpeva himnu, oni vašar oficiri se usturiše u počasni pozdrav.
IMA U STATUTU: Reč dobi gospodin Dragiša, osnivač Centra za negu tradicije, koji, sa gradskom opštinom Lazarevac, glavni organizator. Istupi gospodin Dragiša, pa podviknu, Dobar dan Kolubaro, dobar dan Srbijo… pa nastavi u toj prozi i stihu, Dobro došli Kolubarskom kraju, na pročelje srpskom običaju, igraćemo, pevaćemo, nek se kolo vije, sačuvajmo dušu tradicije… Javi se, u civilu, predsednik Veterana ratnika Srbije: Dolazim ispred Veterana ratnika Srbije, mi smo učesnici i potomci svih ratova, mi putujemo po celom svetu i odajemo poštu našim junacima…
Voditelj najavi zamenika predsednika opštine Lazarevac, koji je baš ličio na zamenika, Dragi Lazarevčani, dragi gosti iz zemlje i sveta… ova manifestacija je početak obeležavanja 100 godina Kolubarske bitke… meni je veliko zadovoljstvo da manifestaciju proglasim otvorenom. Ne bilo pucnja iz topa, najavljenog puštanja golubova, voditelj pozva vojvodu Mišu Vesića, u onu uniformu specijalne plave boje, da sa svojim oficirima dođe na sredinu bine, ovde. Vojvoda stade ovde, primače se hor, ratni veterani, još tije uniformi, lično gospodin Dragiša sa svoju šajkaču stade gde treba, pa voditelj najsvečanijim tonom reče: Ovo je scena koju čekamo, draga publiko, dragi gosti, svi koji nas pratite putem medija, u direktnom prenosu, ili odloženom, sada će se zaigrati veličanstveno kolo, a vojvoda Miša će dati komandu, Vojvodo, izvolite!
Istupi Vojvoda u uniformi specijalne plave boje, koju su krasile lažno zlato đinđuve i lente, pa baš spektakularno podviknu, Srpski rode, i 3x ponovi, Bog čuva Srbiju. Svi 3x odgovoriše, Živela Srbija, a vojvoda, neka bude zapisano, reče istorijsko: Srpska omladino, pokažite im Kolubarski vez, Počnite! U kolo se do’vati bina, u kolo se uhvati cela ulica, deca u folkloru, prisutni narod, gde koja Četnik majica, i vašar Vojevoda, sa svoji vašar ađutanti, siš’o s bine da doprinos, pa sve tako, i dalje, uzduž i popreko. Završi se i to kolo mira za Ginisa, voditelj objavi da će sva folklorna društva, pa dokle bude trajalo, nastupiti.
Za kraj, uz asistenciju grande voditelja, bi specijalno obraćanje medijima gospodina čuvara tradicije Dragiše. Dragiša gospodin zahvali bogu na lepom vremenu, isto tako dade zahvalu za 2000 učesnika iz zemlje i rasejanja, a zahvali i našim precima koji su pre 100 godina pobedili. Kolo je bilo veliko, ali nije dovoljno za Ginisa, ovo je samo najava, trebaće im veća podrška od vlasti, i od vrha, i na dole. Nastavljaju, radiće svuda program, poziva sve da se priključe. Crkveni hor je otvorio, imali su veliku podršku crkve, zvali su i predsednika, premijera, nisu dobili nikakav odgovor, ali su imali zamenika predsednika opštine, zadovoljni su. Pucanje iz topa i golubove nisu imali, iz tehničkih razloga, zato imali pozdrav Bog čuva Srbiju, to bio znak za početak, imali i avion koji sve snim’o iz vazduha. Gospodin vojvoda, koji dao znak za početak, je gospodin Miša, jedini vojvoda, ne bi ulazio u detalje, oni u statutu imaju obavezu da poštuju pretke i čuvaju tradiciju!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!