Projekat "Otvaranje dijaloga između migranata i građana u lokalnim zajednicama o međusobnoj toleranciji i nenasilju" doprineće informisanju i edukaciji lokalnog stanovništva
Kako lokalno stanovništvo u Srbiji vidi tražioce azila i iregularne migrante kojih je sve više u njihovim mestima? Ako se prisetimo medijskih izveštaja iz Banje Koviljače, iz oktobra 2011. godine, može se zaključiti da su to u stvari „silovatelji“ i „naoružani nasilnici“. Ako pitamo lokalce iz okoline Lajkovca, oni će dodati: „provalnici“, „prljavi uzurpatori praznih vikendica“, „lopovi“. Ekipa iz Mladenovca (iako to oni nisu smislili) daje svoj doprinos epitetom „rušioci turističkih potencijala“ i „nosioci zaraza“, a Obrenovčani sve to krunišu rečju „teroristi“. Mediji sve uredno prenose, ne propuštajući da bombastičnim naslovima i jednostranošću izveštavanja doprinesu pravljenju pogrešne i, pre svega, štetne slike o azilantima. Sa druge strane, retki su tekstovi o prijateljskom prijemu tražioca azila u Sjenici i Tutinu. Treba pomenuti i slučaj tokom koga su imigranti u Srbji prikazani u pozitivnom svetlu, kada su tražioci azila iz hotela „Obrenovac“ i Centra za azil u Banji Koviljači učestvovali u odbranama gradova od poplava tokom majske nepogode.
OPŠTOST PROBLEMA: Treba krenuti od istine da će tražilaca azila svake godine biti sve više u Srbiji. Ekonomska distanca između Evrope i ratovima i nemirima zahvaćenih delova Azije i Afrike samo govori tome u prilog. Teško da je moguće zaustaviti reku ljudi koja beži tražeći bolji život za sebe i svoje porodice.
Uz ogromnu pomoć civilnog sektora i međunarodnih organizacija, nadležna državna tela Republike Srbije delimično pokušavaju da reše osnovne probleme fenomena tražilaca azila i iregularnih migranata. Ako ništa drugo, bar se priča o novom zakonu, o novim objektima za smeštaj, o ubrzavanju procesa dobijanja izbegličke zaštite… Ponekad izgleda da je svim činiocima azilnog sistema u Srbiji promakla jedna veoma bitna stvar – informisanje i edukacija lokalnog, tzv. primajućeg stanovništva. To su upravo uzroci koji su doveli do protesta lokalnog stanovništva u Banji Koviljači, lajkovačkim selima, do spaljivanja baraka u obrenovačkom predgrađu, redovnih blokada u Mladenovcu.
INFORMISANJE I EDUKACIJA: Upravo je tome posvećen projekat „Otvaranje dijaloga između migranata i građana u lokalnim zajednicama o međusobnoj toleranciji i nenasilju“, koji sprovodi nevladina organizacija „Atina“ iz Beograda.
foto: m. milenkovićZAJEDNIČKA PODRŠKA: Marijana Savić
„Inicijativu koji izvodimo u pet gradova u Srbiji – Subotici, Sremskoj Mitrovici, Šidu, Lajkovcu i Loznici započele smo analizom postojećeg zakonodavnog i strateškog okvira i intervjuima sa predstavnicima institucija i organizacija koje imaju dodira sa imigrantskom populacijom (policija, centri za socijalni rad, Komesarijat za izbeglice i migracije, Crveni krst, udruženja građana, zdravstvene i obrazovne institucije i drugi) kao i sa samim migrantima“, kaže za „Vreme“ Marijana Savić, direktorka „Atine“ i dodaje: „Namera nam je bila da sve dalje aktivnosti u potpunosti zasnujemo na činjenicama i iskustvima profesionalaca i samih migranata.“ Posebna pažnja je posvećena iskustvima žena i dece u procesu migracije. Rezultati istraživanja pokazali su da, pored veoma vidljivog problema manjka smeštajnih kapaciteta, imigranti u Srbiji imaju otežani pristup zdravstvenom i obrazovnom sistemu, a izostaje i organizovan i koordinisan sistem psihosocijalne podrške.
Aktuelnim projektom, „Atina“ je insistirala i na saradnji sa udruženjima građana iz pomenutih pet gradova: „Podrazumeva se da će naši saradnici i saradnice iz zajednica u kojima se projekat izvodi, uz pripremu i podršku koju će od nas imati u budućnosti, najbolje moći da utiču na razvoj svojih zajednica i da će biti dragoceni resurs za uspostavljanje i održavanje dijaloga između građana i migranata. S ovim ciljem je „Atina“ organizovala treninge za organizacije koje će u narednoj fazi preuzimati centralnu ulogu – organizovaće događaje – mi ih zovemo lokalnim sajmovima bogatstva različitosti, gde će se građani i migranti upoznati kroz razmenu kulturnih sadržaja, predstavljanje društava i sopstvenog viđenja potencijala i izazova suživota“, kaže direktorka „Atine“.
Paralelno s ovim, „Atina“ je organizovala obuku za kulturne medijatore – njih šestoro, od čega četiri osobe iz Sirije, Sudana i Nigera – koji su opremljeni veštinama i znanjima da novopridošlim migrantima, pre svega svojim zemljacima, pomognu oko ostvarivanja prava i uspostavljanja kontakata sa lokalnom zajednicom. Osim toga, kulturni medijatori će svoja iskustva prenositi i drugoj strani – lokalnom stanovništvu u Srbiji.
„Sa željom da doprinesemo smanjenju ksenofobije i diskriminacije migranata u Srbiji i pomognemo uspostavljanju saradnje u lokalnim zajednicama, projekat je obuhvatio i snimanje kratkometražnog dokumentarnog filma koji će nam približiti životne okolnosti, teškoće i stremljenja mladog Avganistanca koji preko Turske, Grčke i Srbije putuje ka Švedskoj“, dodaje Marijana Savić.
Projekat „Otvaranje dijaloga o međusobnoj toleranciji i nenasilju između migranata i građana u lokalnim zajednicama“ NVO „Atina“ sprovodi u saradnji sa Centrom za zaštitu i pomoć tražiocima azila, uz finansijsku podršku Evropske unije i Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije. Sprovodi se od novembra 2013. godine.
Imigranti žrtve trgovine ljudima
Važan aspekt projekta „Otvaranje dijaloga između migranata i građana u lokalnim zajednicama o međusobnoj toleranciji i nenasilju“ jeste utvrđivanje stepena izloženosti migrantske populacije trgovini ljudima i drugim vidovima eksploatacije, kao i prepoznavanje situacija trgovine ljudima. Konkretni cilj je povezivanje ključnih aktera angažovanih u zaštiti i pružanju podrške migrantima, ali i prevenciji trgovine ljudima i zaštiti žrtava različitih vidova eksploatacije.
„Cilj nam je da se zajednice opreme veštinama da što uspešnije prepoznaju rizike od trgovine ljudima i da, naravno, reaguju“, kaže Marijana Savić, direktorka „Atine“, i dodaje: „Kako su žene migrantkinje i deca u pokretu najviše izloženi rizicima od različitih vidova nasilja i trgovine ljudima, a najređe pitani o sopstvenim potrebama i iskustvima i u sistemu praktično nevidljivi, naša je uloga da im pomognemo da se njihov glas čuje – da učestvuju u odlukama koje ih se tiču, da budu zaštićeni od nasilja i diskriminacije, da ostvaruju sva prava koja im u sistemu pripadaju i da dobijaju sve relevantne informacije koje su im neophodne kako bi bili bezbedni i sigurni u procesu migracija. Ovako ćemo umanjiti i rizike od trgovine ljudima.“
Nacrtom Nacionalne strategije za prevenciju i suzbijanje trgovine ljudima, posebno ženama i decom i zaštitu žrtava 2014–2020, tražioci azila su prepoznati kao grupa u posebnom riziku od trgovine ljudima. Time se državnim organima nameće obaveza da kreiraju mehanizme koji će omogućiti pravovremeno prepoznavanje potencijalnih žrtava trgovine i adekvatnu zaštitu.
Iako je tokom 2013. godine zvanično identifikovana samo jedna žrtva trgovine ljudima u azilnoj populaciji, prijava za trgovinu je bilo mnogo više. U „Atini“ smatraju da su kapaciteti institucija za adekvatno prepoznavanje žrtava još uvek nedovoljni, da žrtava ima mnogo više, i da rešenje nude upravo ovakve inicijative.
Projekat „Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti“ finansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz program „Jačanje medijske slobode u Srbiji“. Objavljivanje ove publikacije omogućeno je uz finansijku pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije isključivo je odgovornost nedeljnika „Vreme“ i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!