"Na veliko zadovoljstvo nas iz Komesarijata, ljudi koji traže azil na teritoriji Srbije su za vreme poplava po prvi put predstavljeni kao neko ko u Srbiji čini dobro. Ja se nadam da će ovaj gest tražilaca azila doprineti da ih lokalno stanovništvo ne posmatra kao silovatelje i lopove jer oni to nikako nisu. Naprotiv"
Tražilaca azila nema mnogo u medijima kada prođu zimski dani. Ova godina je malo drugačija: tražioci azila su tokom majskih poplava učestvovali u odbrani gradova, a mediji su ih proglasili herojima.
O ovome, ali i o tome šta se dešava sa onoliko najavljivanim izmenama Zakona o azilu, o novom objektu za smeštaj i zimi koja dolazi, „Vreme“ je razgovaralo sa Ivanom Gerginovim, pomoćnikom komesara za izbeglice i migracije Republike Srbije zaduženim za prihvat, zbrinjavanje, povratak i integraciju.
„VREME„: Na koji način su tražioci azila učestvovali u odbranama od poplava?
IVAN GERGINOV: Ljudi koji su rukovodili spasavanjem stanovništva u Obrenovcu su u prvom trenutku odlučili da taj hotel gde se nalazio privremeni centar za smeštaj tražilace azila bude upotrebljen kao nužni smeštaj za domicilno stanovništvo. Tražioci azila su pomagali narodu da unese stvari, pomagali nepokretnima i zaista su se ponašali kao pravi domaćini u hotelu. Par sati posle toga, procena ljudi koji su rukovodili odbranom bila je da se kompletan hotel dislocira u osnovnu školu u Bariču. Kada su stigli tamo, svi radno sposobni tražioci azila su, na sopstvenu inicijativu, prebačeni u Šabac gde su pomagali u odbrani grada od poplava. Pridružili su im se i komesar i još trojica kolega koji su se potrudili da tamo imaju sve što im je potrebno. Nakon završenog posla poslati su u Sjenicu i Tutin.
Paralelno s tim, napravljene su dobrovoljne brigade u centrima u Banji Koviljači i Bogovađi i one su nedelju dana bile u Krupnju, gde su radile na kopanju kanala kojima je Krupanj dobio vodu. Njihovo objašnjenje je bilo, videli ste po medijima, da žele da se oduže Srbiji za gostoprimstvo.
Mislite li da to može da doprinese promeni slike o tražiocima azila u Srbiji?
Na veliko zadovoljstvo nas iz Komesarijata za izbeglice i migracije, ljudi koji traže azil na teritoriji Republike Srbije su za vreme poplava po prvi put predstavljeni kao neko ko u Srbiji čini dobro. Ja se nadam da je će ovaj gest tražilaca azila doprineti da ih lokalno stanovništvo ne posmatra kao silovatelje i lopove jer oni to nikako nisu. Naprotiv.
Uglavnom, ovo je veliki napredak u odnosu na ranija vremena kada su baš svi mediji nalazili senzacionalizam u ovoj osetljivoj temi. To ni u kom slučaju nije dobro za posao kojim se mi bavimo. Naročito nije dobro u trenutku kada, kao država, pregovaramo oko poglavlja 23 i 24.
Hotel „Obrenovac“ se od poplava više ne koristi kao centar za smeštaj tražilaca azila?
Ne. Mi se jako trudimo da on opet bude u našoj upotrebi. U toku su pregovori sa Ministarstvom unutrašnjih poslova sa kojima Komesarijat deli ingerencije po pitanju tražilaca azila. Vanredna situacija u opštini Obrenovac je ukinuta i ja se nadam da ćemo se mi u najskorije vreme vratiti tamo, jer za nas je zima već počela.
Šta se tačno dešava sa hotelom „Obrenovac„?
Dešava se to da su tamo još uvek neki policajci i neke službe koje se bave posledicama poplava. Čekamo da oni izađu i da uradimo neke neophodne građevinske radove na infrastrukturi hotela. Hotel nam je neophodan i zato što centar u Tutinu u letnjim mesecima može da primi oko 150 ljudi, ali zimi, zbog lošeg sistema grejanja, može da primi duplo manje. Sjenica može da primi 150 ljudi. Bogovađa i Banja Koviljača rade uobičajeno. Hteo bih da napomenem da Komesarijat duguje veliku zahvalnost ljudima iz Sjenice i Tutina koji su na sjajan način prihvatili tražioce azila. Oni su zaista primer divnih primajućih sredina.
Dužan sam da kažem da je i Bogovađa takva. Bogovađa nikad nije imala incidente. Jesu Vračevići, ali sama Bogavađa nikad.
Da li ima napretka u pregovorima o novom objektu kojim bi se rešio problem manjka smeštaja?
Paralelno s tim, intenzivirali smo razgovore sa policijom i Ministarstvom vojnim u vezi sa odlukom Vlade Republike Srbije od pre dve i po godine o kasarni „Mala Vrbica“. Reći ću samo da se pregovori sada vode na drugačiji način nego ranije.
Ima li Komesarijat plan B za slučaj da ta kasarna do zime ne bude privedena nameni?
Ovoga puta smo bili vrlo jasni. Rekli smo da u nešto moramo da uđemo. Trendove priliva tražilaca azila niko ne može da proceni, a za prvih šest meseci ove godine imamo izraženih namera i registrovanih smeštaja koliko za celu prošlu godinu. To znači da ćemo opet imati novi rekordan broj ljudi, a svakako ne želimo da nas sneg dočeka nespremne.
Da li je nešto rađeno na planu poboljšanja sistema integracije osoba koje su dobile neku od izbegličkih zaštita?
Mi smo pisali nacrt strategije koristeći iskustva Slovenije i Hrvatske, ali suština u vezi sa integracijom je da Srbija, zaista, jeste tranzitna zemlja. Mi svakako moramo da imamo taj sistem, ali to sada nije prioritet.
Bivši državni sekretar MUP–a Vladimir Božović više se ne bavi azilnim pitanjem…
Od izbora… On je veoma pomogao u Obrenovcu i tada primitivizam prvi put nije pobedio Komesarijat za izbeglice. Sedeli smo 17 sati u snegu dok se on nije pojavio. On više nije zadužen za nas, a mi imamo klasičnu saradnju sa Upravom granične policije i dva državna sekretara su aktivno uključena u pregovore sa Ministarstvom odbrane.
ČEKAJUĆI MESTO U KAMPU: Bogovađa
Šta će se desiti sa obećavanim izmenama Zakona o azilu?
Koliko sam ja upoznat, u planu rada Ministarstva unutrašnjih poslova promena tog zakona planirana je za narednu godinu.
Da li se održavaju sastanci radnih grupa?
Ne. Od izbora naovamo nije ih bilo. MUP, koji ima veće nadležnosti po ovom pitanju, odlučio je da Srbija sledeće godine učestvuje u jednom tvining projektu finansiranom sredstvima Delegacije EU u Srbiji.
U stvari, sada ste me podsetili: održan je jedan sastanak između predstavnika MUP-a i nas gde je raspravljano upravo o tom tvining projektu.
Kakav je to projekat?
Neko od afirmisanih eksperata iz oblasti azila iz jedne od država članica Evropske unije biće nam konsultant u poslu poboljšanja našeg sistema azila. Taj ekspert je neko ko će nas pratiti, konsultovati, neko ko je već dolazio kod nas. Mi inače imamo dobre kontakte sa evropskim migracionim bordovima… Do tada se nadamo, ponavljam, vraćanju hotela „Obrenovac“, ali i još jednom objektu. Moramo da budemo veoma ozbiljni u tim nastojanjima jer porast broja tražilaca azila i dolazak zime ne slute na dobro.
Statistika
Broj tražilaca azila u Srbiji u 2014. godini premašiće sva očekivanja, kažu za „Vreme“ u Komesarijatu za izbeglice i migracije Republike Srbije. Za prvih šest meseci tekuće godine azilnu nameru je izrazilo 4300 tražilaca azila, a u centrima za azil do početka juna bilo je smešteno skoro 2900 osoba. Tokom cele 2013. godine izraženo je 5065 namera za azil, a u centrima su bila smeštena 3023 tražioca azila.
U 2012. godini u centrima za azil je bilo smešteno 1548 tražilaca azila, 2011. – 771, a 2010. – 434.
Kada je reč o zemlji porekla, u 2013. i 2014. godini najviše tražilaca azila koji su bili smešteni u nekom od centara dolazi iz Sirije, Eritreje, Somalije, Avganistana i Sudana.
Projekat „Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti“ finansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz program „Jačanje medijske slobode u Srbiji“. Objavljivanje ove publikacije omogućeno je uz finansijku pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije isključivo je odgovornost nedeljnika „Vreme“ i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.