Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Šta god da je gospođa iz OEBS-a izgovorila, sve i da je Vučić sto posto u pravu i da "mnogi iz međunarodne zajednice i ambasadori i OEBS pritiskaju medije" da vode kampanju protiv njega zato što neće da uvede sankcije Rusiji, šta je premijeru Srbije trebalo da onako govori
Ako ima ko da ga posavetuje, a kažu da ima, Aleksandru Vučiću bi krajnje vreme bilo za jedan kraći odmor. Sem ukoliko sve ovo s OEBS-om nije samo još jedna od njegovih predstava, ovog puta, zbog odlaska u Berlin, ne bi li naduvavanjem sukoba s OEBS-om o cenzuri u Srbiji zabašurio loše vesti koje će mu saopštiti kancelarka Angela Merkel. Deluje Vučić prerazdražljivo, preagresivno, preumorno i sa sve kraćim fitiljem; opet ne bira rečnik mada je poslednje dve godine pokazao pažnje vredan napredak u tome. Tamo negde od poplava i sednica Štaba za vanredne situacije, govorio je u prepoznatljivom maniru Vojislava Šešelja prvo svojim ministrima, potom narodu, a poslednjih dana i predstavnicima međunarodne zajednice, ambasadorima, OEBS-u… Ministre je ućutkivao i postrojavao, narod grdio zbog nediscipline u vanrednoj situaciji, naučnike koji otkriše da je ministrov doktorat – plagijat, optužio za glupost, OEBS-u poručio da je obmanut i da laže kad je ova organizacija upozorila na medijske neslobode i cenzuru u Srbiji.
ZARĐALI ŠEŠELJIZAM: Nikako se drugačije, nažalost, sem zarđalim šešeljizmom, ne da objasniti ono što je Aleksadar Vučić uspeo da izgovori povodom gostovanja Pole Tide, zamenice šefa misije OEBS-a u Srbiji, na TV B92 u emisiji „Utisak nedelje“. Šta god da je gospođa iz OEBS-a tamo izgovorila, sve i da je Vučić sto posto u pravu i da „mnogi iz međunarodne zajednice i ambasadori i OEBS pritiskaju medije“ da vode kampanju protiv njega zato što neće da uvede sankcije Rusiji, šta je premijeru Srbije trebalo da onako govori? I to samo dve nedelje posle nezapamćene katastrofe kada traži i moli za pomoć sa svih strana? Teško da Vučić ne zna za onu narodnu „koga je moliti, nije ga srditi“. A premijer kao da je svim silama baš sad i u ovom trenutku rešio da zarati sa svima, mada je poslednje dve godine toliko želeo da sprovodi poznatu nam politiku „pomoz’ bog čaršijo, na sve četiri strane“? I, sem ako nije baš toliko umoran i treba mu predah, pitanje je zašto? Ukoliko su tačne informacije da ga u Berlinu čeka novi paket zahteva, među kojima najdrastičnije izgledaju oni koji se odnose na naš stav u vezi sa uvođenjem sankcija Rusiji, ali i na napuštanje sporazuma o slobodnoj trgovini sa Moskvom, kao i zahtev da se olabave odnosi sa Republikom Srpskom, nije čudo što je ekstremno nervozan.
ŠTA NIJE SPORNO: Nimalo nije sporno to što se Aleksandar Vučić ne slaže sa nalazima OEBS-a o slobodi medija u Srbiji, njegovo je pravo da se ne složi i argumentovano, ako argumente ima, dokaže da nisu u pravu; nije sporno ni to što neće da stoji mirno pred predstavnicima međunarodne zajednice. Sporno je na kome je i kada rešio da demonstrira „ponos i nezavisnost“?
Na OEBS-u?
Sporan je, dakako, i način na koji to Vučić radi. Jer između izjave da „OEBS laže“ i neke druge, recimo ove: „Bojim se da OEBS nema sve relevantne informacije i čini mi se da nisu najbolje razumeli nedavne događaje u Srbiji“ – nepremostive su razlike. A Vučiću, čini se, ni na kraj pameti nije bilo da bude politički korektan. Naprotiv, trudio se da govori diplomatski neprihvatljivo. Jer je rekao ovako: „I sve što radi zamenica šefa misije OEBS-a u Srbiji Pola Tide je pritisak na medije da vode kampanju protiv mene. Misle da ću moliti boga da prestanu. Nećete me ućutkati i neću nikada da ućutim, jer ja govorim istinu, a oni lažu.“ Vučić je ponovio da je tražio izvinjenje OEBS-a i da će ga dočekati i dodao da „neće da se povlači pred lažima, niti da mu treba pomoć OEBS-a“.
„Oni (OEBS) su lagali, a kada lažete, elementarna pristojnost je da se izvinite. Neću dozvoliti da neko napada Srbiju i da to prođe bez odgovora. Dovoljno sam jak i imam dovoljno snage da se suprotstavim svima koji napadaju moju porodicu. Mi smo mali, a oni su veliki, ali to ne znači da ne treba da branim slobodarske tradicije našeg naroda. Šta je meni politička funkcija? Pa šta ako ostanem bez funkcije?“, govorio je premijer Vučić na konferenciji za novinare. Već u Berlinu kod kancelarke Angele Merkel, međutim, biće poznato koliko je odlučan da brani „slobodarsku tradiciju srpskog naroda“. U OEBS-u nisu želeli da za „Vreme“ prokomentarišu poslednje reagovanje premijera Vučića; rekoše da su svoje stavove izneli u „Utisku nedelje“ i da tim povodom nemaju više šta da dodaju.
IZVINJENJA NEĆE BITI: Pola Tide, zamenica šefa misije OEBS-a u Srbiji, rekla je da se sloboda medija suočava sa ozbiljnim problemima: „Mi radimo u okviru našeg mandata na jačanju slobode medija i sa tim u vezi radimo kako sa Vladom Srbije tako i sa nevladinim organizacijama i novinarskim udruženjima. Vlada se obavezala da će usvojiti tri važna zakona i očekujem da ćemo vrlo brzo videti da će doći do unapređenja slobode medija.“ Ona je još dodala da se OEBS neće izviniti srpskom premijeru, ali i da ne može da govori u ime Dunje Mijatović, predstavnice OEBS-a za slobodu medija, koja je uputila pismo kritike Vladi Srbije zbog pritiska na medije, blokiranja sajtova i hapšenja pojedinaca zbog onoga što su pisali po društvenim mrežama. Tako je, da podsetimo, i počeo „javni dijalog“ između premijera Vučića i OEBS-a. Posle saopštenja Dunje Mijatović, premijer Vučić je zatražio izvinjenje rekavši da je predstavnica OEBS-a – obmanuta. Potom se ponovo oglasila i Dunja Mijatović rekavši da je imala konstruktivan razgovor sa premijerom, da su dogovorili skori susret i da je dobila uveravanja da će premijer i vlada rešiti probleme.
Pred sam Vučićev put u Berlin, na dan zaključenja ovog broja „Vremena“, u utorak, 10. juna, nesmanjenom žestinom je nastavljena bitka „ima cenzure – nema cenzure“. Na naslovnoj strani jednog od tabloida bliskih Vučiću širi se panika o „dramatičnom zapletu u vrhu države“ i „evropskom udaru na Srbiju“, „ukrajinskom ultimatumu“. „Optužbe za cenzuru i plagijat i afere koje se svakodnevno otvaraju jesu poruka Zapada Vučiću da mogu da ga smene kad god požele“, piše na naslovnoj strani tabloida, a cela ujdurma s OEBS-om, obaranjem sajtova i ostalim onlajn ratovima u stvari je tu jer „EU od Srbije traži da osudi Rusiju zbog agresije na Ukrajinu“. Istog dana, u Domu omladine, održana je debata o cenzuri BlogOpen – BlogClosed, na kojoj su učestvovali Deniz Jaziđi, predstavnica kancelarije OEBS-a u Beču, Majkl Devenport, šef Delegacije EU u Srbiji, Majkl Kirbi, američki ambasador, zaštitnik građana Saša Janković, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić… Predstavnica OEBS-a Deniz Jaziđi ponovila je ocenu svoje organizacije da je „hapšenje pojedinaca zbog izražavanja na društvenim mrežama ili van njih – neprihvatljivo. To ima zastrašujući efekat na slobodu govora i obično dovodi do autocenzure“. Slično su govorili i ostali učesnici tribine pozivajući Vladu Srbije da se zajedno sa blogerima i medijima izbori za slobodu izražavanja u Srbiji.
A onda je premijer otputovao u Berlin.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve