Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ako je sporan doktorat rektora Megatrenda iz Londona, onaj sa Fakulteta organizacionih nauka iz Kranja, Univerzitet Maribor, nije. Jovanović je tu doktorirao 1991, u vreme kada je režim Slobodana Miloševića sprovodio bojkot slovenačke robe
Ima onaj vic o studiranju: pita tata sina: „Koliko još do kraja?“. „Dve hiljade evra, tata“, kaže sin.
Već godinama traje priča koja razdvaja državne od privatnih fakulteta i univerziteta, koji su kao posle kiše niknuli u Srbiji (i u regiji, da se ne lažemo). Ta priča je vrlo često neutemeljena jer se pokušava dokazati da je, samim time što je fakultet državni, on bolji od privatnog. A zajednički nazivnik, ako ga netko uopće pokuša nakon najnovijih afera izvući, jest to da je stanje uglavnom isto na svim fakultetima i univerzitetima kad je o vrijednosti naučnog rada riječ, osim što je negdje, npr. na Megatrendu, malo bolje u političkoj stvarnosti.
Idemo odmah u glavu: rektoru spomenutog Megatrenda i mentoru ministra policije Nebojši Stefanoviću u njegovom doktorskom uratku, ovih su dana spočitnuli da uopće nije doktorirao na Londonskoj školi ekonomije (LSE), ali niti na njenom ogranku – jer je riječ o još mnogim fakultetima koji ulaze u tu grupaciju slavnog imena – pa se poziva na doktorat kojega nema niti u jednoj bazi podataka LSE-a.
SEĆANJA PROFESORA VUDA!: Naime, dr Marko Milanović, docent i od lani izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Notingemu i dr Miljana Radivojević, postdoktorantica na Institutu za arheologiju Univerzitetskog koledža London, u svom tekstu „Rektor Mića, Baron Minhauzen, ili kako je ministrov mentor zagubio doktorat“ (peščanik.net), u potragu za Jovanovićevim doktoratom krenuli su kad su na zvaničnoj prezentaciji njegove biografije uočili da je napisano da je doktorirao na „University in London“ umesto „University of London“. U najkraćem, pretražili su sve kataloge i baze podataka za doktorske disertacije u Velikoj Britaniji – bezuspješno. Stoga su se e-mailom obratili profesoru Stivenu Vudu, profesoru na univerzitetima Šefild i Lester, kod kojega je, kako tvrdi u svojoj zvaničnoj biografiji, Jovanović doktorirao još u vrijeme dok je Vud bio izvanredni profesor na Londonskoj školi ekonomije (LSE).
„Ja nisam bio mentor Mići Jovanoviću. On nikada nije bio registrovan u LSE“, kaže profesor Vud. Jovanović je podnio disertaciju na usmenu odbranu na Portsmautu (lučkom gradu na sto kilometara od Londona, kako objašnjavaju autori), i sam Vud je imao „izvesnu mentorsku ulogu“, ne sjeća se kolika je ta uloga formalno bila, i dodaje: „On je podneo disertaciju na usmenu odbranu, i u toj fazi je odlučeno da mu se ne dodeli doktorat. U nacrtu su postojali značajni problemi, što je zahtevalo značajnu reviziju (major revision – umesto obaranja na odbrani teze, od studenta se zahteva da je u vrlo velikoj meri preradi i ponovo podnese na odbranu, prim. aut.). Koliko ja znam, on nikada nije podneo revidiranu tezu. Pretpostavljam da morate da pitate na Portsmautu. Ali mogu sa sigurnošću da kažem da nije doktorirao na LSE-u.“
Nema nikakvog traga Jovanovićevom doktoratu ni danas: autori teksta kojega objavljuje Peščanik (i dalje uglavnom nedostupnog sajta) kažu da u vrijeme navodnog doktorata u Portsmautu nije postojao univerzitet, već viša škola. No, u svakom slučaju, u tamošnjim arhivama Jovanovićeve teze – s kojom se on hvali u svojoj službenoj, nakićenoj i „romansiranoj“ biografiji (izraz preuzet od naših naučnika) – naprosto nema, kao što nema podataka o tome da je on, kako sam tvrdi, čak prije navodnog doktorata, tamo, ali i na LSE-u u Londonu bio gostujući profesor.
KRANJSKA SORBONA: Navodni doktorat sam Jovanović datira u 1983. godinu. Rektor Megatrenda, međutim, tvrdi da ima još jedan, sa Univerziteta (najprije se spominjala Ljubljana) u Mariboru. I tu je riječ o velikim riječima o malim stvarima: nije Ljubljana, nije ni Maribor, već je Kranj, i njihov Fakultet organizacionih nauka (Fakultet za organizacione vede). Jest da je taj fakultet u sustavu mariborskog univerziteta, o kojem se inače priča da je „kranjska Sorbona“; u ovom kontekstu nije riječ o gradu Kranju, već o situaciji u kojoj se Slovenci (u dobrom dijelu) zovu Kranjcima, a građani Slovenije se tako dvoznačno sprdaju sa megatrendom u vlastitoj deželi. Tu je doista, na FON-u u Kranju, zaveden doktorat rektora Megatrenda 1991. godine (u vrijeme kad ide Miloševićeva mantra da se u Srbiji „ne kupuje slovensko“) i nije Mića Jovanović kao viđeni član novih nacionalnih elita bio jedini koji se okitio njihovom titulom. Kaže za „Vreme“ jedan slovenski kolega da je bio na obrani (zagovoru) na dotičnom fakultetu kad je svoj doktorski rad branio nekadašnji slovenski šef Generalštaba i Sove (Obaveštajno bezbednosne službe) Iztok Podbregar. „Bio sam prisutan na zagovoru disertacije – i bilo je na prilično niskom nivou“, kaže on, navodeći – što potvrđuju i još neki slovenski izvori „Vremena“ – da je taj fakultet imao nadimak „kranjska Sorbona“, jer je na njoj diplomirao i doktorirao „skoro svaki student…“. Ima tu, kao i na Megatrendu, na toj kranjskoj Sorboni, onoliko političara i zaslužnih sportaša, kao što je i onaj jedan naš koji ministruje i drži se nekim doktorom.
Dakle, ona fotografija koju je Jovanović – umjesto suočavanja s novinarima – objavio i na kojoj se uslikao pokraj ukoričenih doktorata, potvrđuju samo dio njegovih tvrdnji: doktorat sa LSE-a je tek ukoričeno nešto, ovaj drugi je sa „kranjske Sorbone“.
Mićom Jovanovićem se na sajtu Peščanika, inače, dr Marko Milanović i dr Miljana Radivojević bave i u „romansiranoj biografiji“ (njihov termin): istaknutim stipendijama, britanskim, rektora Jovanovića; ama ni traga tome. Nema ni dokaza za tvrdnju da ga je u februaru 2013. odlikovao španjolski kralj Huan Karlos, koji je nedavno abdicirao, pa ga autori nisu htjeli „masirati pitanjima o Mići“. Pa još, prepričavamo njihov tekst na Peščaniku, nisu bili u stanju utvrditi da li je rektor, kako tvrdi, u „periodu između 1983. i 1989. bio član istraživačkog tima Instituta za tehnologiju Masačusets MIT (Massachusetts Institute of Technology), na projektu „Budućnost rada automobilske industrije sa fokusom na robotizaciji procesa proizvodnje“. „Jedino što možemo da kažemo to je da Google pretraga domena mit.edu i kataloga biblioteke MIT–ja ne daje nijedan rezultat za autora Miću Jovanovića.
S druge strane, možemo da osnovano kažemo da je potpuno lažna rektorova tvrdnja da je 2007. poneo ‘priznanje Međunarodna Sokratova nagrada Univerziteta u Oksfordu, za dostignuća ostvarena u nauci, obrazovanju i kulturi’. Univerzitet u Oksfordu takvu nagradu ne dodeljuje. To čini izvesna nezavisna kompanija pod imenom Europe Business Assembly, koja svoje sedište ima u gradu Oksfordu, a sa kojom Univerzitet u Oksfordu nema nikakve veze“, kažu doktori Milanović i Radivojević u svom tekstu.
DRŽAVNO–PRIVATNI MEGATREND: Lažna „romansirana biografija“, kako to kažu ovi naši dijasporični – a nimalo lažni – naučnici, može se dopuniti i javnim istupima rektora Megatrenda sa dva doktorata, od kojih mu jedan, londonski, osporavaju. Na stranu to da li je neka silikonska zvijezda sa Megatrenda otišla na savjetničko ili slično visoko plaćeno mjesto u državnim strukturama, ili je Nataša Bekvalac asistentica za nešto na Megatrendu (nitko joj ne spori i druge, osim pevaljskih, ambicija, naime), ali kaže zvanični sajt Megatrend univerziteta da on postoji četvrt vijeka i ima nastavu svih razina, od osnovnih studija do doktorskih. Čini ga čak 11 fakulteta i dvije visoke škole, Megatrend virtuelni univerzitet, Institut za nove tehnologije i TV Metropolis, a polaznicima se pruža obrazovanje na osam kampusa u šest gradova Srbije (Beograd, Zaječar, Bačka Topola, Požarevac, Valjevo, Vršac). I onda, prema informacijama s njihove zvanične internet-stranice kaže se i to da „o kvalitetu nastavnog procesa i profesorskog kadra Megatrend univerziteta govore podaci, da 91 odsto studenata diplomira u roku, a čak 72 odsto se zaposli u prvoj godini nakon diplomiranja“.
Nazdravlje! I kako je to moguće?
Objašnjava, naime, rektor Megatrenda Mića Jovanović u intervjuu za telegraf.rs u martu ove godine, odgovarajući na pitanje kako vidi činjenicu da je dosta ministara i ljudi na visokim državnim funkcijama, kako danas tako i u prošlosti, završilo baš Megatrend, da je to za njega i njegov rad „jedna velika satisfakcija, ali i priznanje za Megatrend, jer imamo veliki broj ministara, državnih sekretara, predsednika skupštine sa našom diplomom“. Pa kaže: „Nebojša Stefanović se ovde iškolovao od osnovnih, preko magistarskih do doktorskih studija i moram da kažem da je to jedan od naših najboljih doktoranata u istoriji Univerziteta dugoj 25 godina i ja njegovu doktorsku disertaciju, jer sam mu bio mentor, dajem drugim kandidatima za primer kako treba stručno i temeljno da se uradi jedan takav naučni rad.“ Veoma poučno.
NAPREDNJAČKI STUDENTI: S druge strane, veli Mića Jovanović, njegova je procjena da „preko 50 odsto članova GO SNS-a je završilo ili još uvek studira na Megatrendu, sličan je procenat kada je u pitanju i SPS“. A razlog – kaže on dalje – leži „u činjenici da mi stvaramo prave stručnjake koji odmah mogu da počnu sa radom u institucijama i veoma smo ponosni što Vlada Srbije u proteklih deset godina bira svoje kadrove sa Megatrend diplomom. Mi smo tako imali svoje ministre i u Miloševićevoj vladi i nemamo uopšte razlog da se stidimo, već se ponosimo svim našim ministrima i ljudima na državnim funkcijama.“
I što sad?
Ništa! Tresla se gora, rodio se (niti) miš. Od predsjednika Tomislava Nikolića (tko je vidio njegov master rad?), Miće Jovanovića i njegovih najboljih doktoranata, do šutnje akademske zajednice, sramotno nedovršene „afere Indeks“, zgađenosti poštenih vlasnika diploma i doktorata i pošasti njihova odlaska u „cijeli svijet“… Ničega nema, samo Megatrend Srbija, ili obrnuto…
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve