Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Džaba nam zakoni, ako ih se ne pridržavamo. Da jesmo, još ranije bi bile preduzete preventivne mere protiv elementarnih nepogoda i razmere ove tragedije bi kud i kamo bile manje
Kao i u ostalim segmentima života, i u ovom – izvanrednim stanjima – imamo zakonske propise. Sve su to vajni poslanici izglasali, „Službeni glasnik“ objavio, propisi su na snazi, ali je pitanje koliko su efikasni.
Dakle, u Zakonu o vanrednim situacijama se kaže da je „svako fizičko i pravno lice, u skladu sa zakonom, odgovorno za sprovođenje mera zaštite i spasavanja od nesreća i katastrofa izazvanih elementarnim nepogodama i drugim nesrećama“.
Za fizička lica i za mnoga pravna (firme i institucije) smo sigurni da se Zakona pridržavaju: svjedoče tome građani koji ovih dana hitaju u pomoć stradalima u poplavama, koji pune vreće s pijeskom po bedemima i nasipima, koji odvajaju od svoje sirotinje koliko god mogu.
Zakonska definicija kaže da je vanredna situacija stanje kada su „rizici i pretnje ili posledice katastrofa, vanrednih događaja i drugih opasnosti po stanovni-
štvo, životnu sredinu i materijalna dobra takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posledice nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage i sredstva uz pojačan režim rada“.
ELEMENTARNA NEPOGODA: Ovo što nam se dogodilo jest elementarna nepogoda. Po zakonskoj definiciji to je događaj hidrometeorološkog, geološkog ili biološkog porijekla, prouzročen djelovanjem prirodnih sila, kao što su: zemljotres, poplava, bujica, oluja, jake kiše, atmosferska pražnjenja, grad, suša, odronjavanje ili klizanje zemljišta, snežni nanosi i lavina, ekstremne temperature zraka, nagomilavanje leda na vodotoku, epidemija zaraznih bolesti, epidemija stočnih zaraznih bolesti i pojava štetočina i druge prirodne pojave većih razmjera koje mogu ugroziti zdravlje i život ljudi ili prouzročiti štetu većeg obima. Veliki deo toga sada gledamo uživo.
U istom zakonu, inače, ima poglavlje koje govori o preventivnim mjerama zaštite i spašavanja, koje – po propisima – obuhvaćaju „uspostavljanje Nacionalne strategije zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama“ (imamo i to), procjenu rizika i ugroženosti od elementarnih nepogoda i drugih nesreća, mjere pri izgradnji na trusnom području ili izgradnji objekata (brane, skladišta, pumpne stanice i dr) koji mogu ugroziti živote ljudi i materijalna dobra, izgradnju obrambenih nasipa, obilježavanje mesta i procjenu rizika od lavina, regulisanje vodotokova, protugradnu obranu, razbijanje leda na vodotokovima, izgradnju potpornih zidova, protupožarne mjere, mjere kojima se sprečava eksplozija ubojnih sredstava, nekontrolirano oslobađanje, izlivanje ili rasturanje štetnih ili čvrstih kemijskih, nuklearnih i radioaktivnih materijala, otkrivanje i prognoziranje razvoja i kretanja atmosferskih elementarnih nepogoda, organiziranje sistema osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja, epidemiološke, veterinarske i druge mjere kojima se sprečavaju prirodne i tehničke nesreće ili ublažava njihovo djelovanje…
Preventivnih mjera, iako ih konkretni Zakon propisuje, kao što znamo, uglavnom nema. I tu se nema što dodati: nisu krivi samo građani koji bacaju smeće u potoke i kanale, tu je problem država koja – na svim nivoima – ne funkcionira; ionako sve što još imamo ide na račun vremena Marije Terezije i druga Tita.
POPULIZAM: Dok traje poplavna agonija, još je jedno zakonsko područje podvrgnuto voluntarizmu vlasti: Aleksandar Vučić je najavio da će „seći ruke“ lopovima koji kradu po Obrenovcu i drugim poplavljenim područjima. Ministar pravde Nikola Selaković najavio je da će se svako krivično djelo krađe (ukupno, koliko je poznato, dva slučaja u Obrenovcu prošlog utorka) kvalificirati kao krivično djelo teške krađe – dakle, tužilaštva, ionako ovisna o političkoj volji, putem medija su već dobila „obavezno uputstvo“, što se u ovoj situaciji ljudski može i razumjeti, jer neljudski je pljačkati one koji su već toliko toga izgubili. No, drugi ministar, prvi čovjek MUP-a Nebojša Stefanović je, kako reče na sjednici Vlade u utorak, dao nalog da se djeluje i preventivno, ali i represivno i da se najoštrije sankcionira svaki pokušaj pljačke i kriminala. Ništa zakoni, ništa sudovi, nego – politički nalog. Logično bi bilo, u pravnoj državi, da se sve što je mimo zakona odvija po za sve jednako važećim propisima, logično je i sankcioniranje (u ovoj situaciji i najoštrije) lopova i pljačkaša, ali to je ipak stvar tužilaštava i sudova. U ovoj situaciji, ništa od izrečenoga ne jamči da nije riječ tek o – ne represiji – nego propagandi i populizmu.
A kad je o preventivnom riječ, eno im zakonskih odredbi o preventivnim mjerama zaštite i spašavanja: tu bi trebalo represivno djelovati, ali je pitanje svih pitanja tko bi od najvećeg broja nadležnih uspio izbjeći odgovornost za decenijsko nepoštovanje propisa. Da nije tako, ni ova katastrofa ne bi bila tolika.
I džaba nam zakoni, kad vlast u prvom redu, a onda ni mi zahvaljujući vlasti, ne živimo po njima.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve