Neustavne muke Pravosudne akademije >

Novi ljudi za staro pravosuđe

Suvoparni pravnički rečnik ne može da sakrije poraznu činjenicu da se smenom vlasti – one koja je provela katastrofalnu reformu pravosuđa i ove još aktuelne, iako trenutno tehničke, koja je obećavala "reformu reforme" – ama baš ništa nije promenilo

Nedavno je Ustavni sud usvojio inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o sudijama i Zakona o javnom tužilaštvu, kojima je propisano da su Državno vijeće tužilaca i Visoki savjet sudstva dužni da prilikom predlaganja kandidata za prvi izbor zamjenika osnovnog javnog tužioca, odnosno kandidata za izbor sudije prekršajnog ili osnovnog suda predlože kandidata koji je završio početnu obuku u Pravosudnoj akademiji. Inicijativu je podnijelo Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika Srbije (USTP), koje predstavlja one koji u sudovima i tužilaštvima godinama rade, a koji su se po slovu spomenutih zakona našli u ulozi drugorazrednih sudsko-tužilačkih kadrova, jer pohađanje obuke u Pravosudnoj akademiji (osnovanoj 2010. godine) iz koje su lani izašli prvi gotovi polaznici daje apsolutnu prednost pri prvom izboru: svi su izabrani.

foto: a. anđićGDE JA STADOH, TI PRODUŽI: Bivša ministarka pravosuđa S. Malović...

U saopćenju Ustavnog suda kaže se da je taj sud "do okončanja postupka ocene ustavnosti, saglasno Zakonu o Ustavnom sudu, obustavio izvršenje pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih zakonskih odredaba. Doneta privremena mera nema za pravnu posledicu obustavljanje postupaka izbora sudija i zamenika javnih tužilaca po već raspisanim konkursima, već samo pravnu nemogućnost da se u tim postupcima primene sporne odredbe zakona". Usput podsjeća da su osporene odredbe dva zakona u suštini istovjetne odredbama Zakona o Pravosudnoj akademiji "za koje je Sud svojom odlukom utvrdio da nisu u saglasnosti sa Ustavom, te privremena obustava njihove primene ima za cilj očuvanje jedinstva pravnog poretka u Republici Srbiji".

UPRAVLJANJE PRAVOSUĐEM: Suhoparni pravnički rječnik ne može sakriti poraznu činjenicu da se smjenom vlasti – one koja je provela katastrofalnu reformu pravosuđa i ove još aktualne, iako trenutno tehničke, koja je obećavala "reformu reforme" – ama baš ništa nije promijenilo. I dalje nam je isti sastav tužilačkih i sudskih vrhovnih arbitara (osim ovog političkog, kad se promijene politički akteri), koji su toliko toga upropastili, da više nemaju nikakav legitimitet. I dalje se svi oni pozivaju na iste propise koje je donijela bivša vlast koja ništa nije valjala, i dalje se nastavlja apsolutni utjecaj izvršne i zakonodavne vlasti na pravosuđe, navodno nezavisno.

foto: fonet...i sadašnji ministar u tehničkoj vladi N. Selaković

U suprotnom, ne bi se dogodilo da se na inicijativu USTP-a ogluše ama baš svi: nadležni u Ministarstvu, Skupštini Srbije, VSS i DVT i svi ostali. Predsjednik Udruženja Nenad Stefanović kaže za "Vreme" da su tokom 2013. godine nadležnima podnijeli više od hiljadu podnesaka kojima su ih upozoravali da će izbor za sudije i tužioce biti neustavan, da su i VSS i DVT "ignorirali sva upozorenja", te u postupku izbora primijenili osporene odredbe Zakona o Pravosudnoj akademiji koje daju prednost kandidatima Akademije.

Laički rečeno: nama, u stvari, u pravosudnom sistemu i ne trebaju VSS i DVT koji su navodno najviši arbitri u izboru nosilaca pravosudnih funkcija, već je to Pravosudna akademija, čiji se svršeni polaznici naprosto moraju izabrati na funkciju, za razliku od svih drugih koji su "po starom sistemu" već u sudstvu i tužilaštvu i koji godinama "peku zanat" u praksi.

Stefanović daje i primjer iz 2013. godine, na koji su upozoravali: "Na oglas Visokog saveta sudstva u martu prijavilo se 500 kandidata, čije prijave nisu uzete u razmatranje, zbog postojanja i primene Zakona o Pravosudnoj akademiji, a izabrano je 20 kandidata Pravosudne akademije koji su danas sudije i zamenici tužilaca."

I Društvo sudija Srbije podržava stav Udruženja koje predstavlja Stefanović. Njegova predsjednica Dragana Boljević – "Vreme" je njen stav objavilo prije mjesec dana u sklopu velikog temata o pravosuđu danas – jasno je rekla da jedino sigurno jest – želja političara da upravljaju pravosuđem, pa se tako i ideja o Pravosudnoj akademiji pretvara u instrument utjecaja izvršne na sudsku vlast. Od upravnog odbora, prijemnog ispita, nedostatka kriterija, nedefiniranih pravila i netransparentnog postupka, uz nedostatak utjecaja VSS i DVT, te "o izboru faktički odlučuje anonimna komisija za prijem polaznika Pravosudne akademije, a nad Pravosudnom akademijom najveći uticaj ima Ministarstvo pravde. Zato ne čudi entuzijazam kojim ministar pravde hvali postojanje Pravosudne akademije. Umesto da bude sredstvo za obuku budućih sudija i garancija da će u pravosuđe ulaziti najbolji kadrovi čime bi se poboljšali kapaciteti i vratilo poverenje građana u pravosuđe, konceptom Pravosudne akademije kakav sada postoji protivustavno je instaliran opasan i dalekosežan uticaj izvršne vlasti u temelje sudske vlasti, a svest budućih sudija od početka trasirana iskustvom da suštinsku vlast nad sudstvom ima izvršna vlast."

INSTITUCIJE I BLISKOST: Da je Dragana Boljević posve u pravu ima jasnih i dostupnih dokaza. Najprije, tu su zapisnici koje je sa sjednica DVT i VSS pribavilo (po Zakonu o dostupnosti informacija) USTP, koji svjedoče da je princip supremacije Pravosudne akademije zagovarao upravo sada tehnički ministar pravde Nikola Selaković. Ne samo što je u jednom času tvrdio da inicijative o ocjeni zakonitosti članova spornih zakona nema (protiv njega je podnesena krivična prijava zbog toga), već je tvrdio i to da evropske institucije traže upravo takvo rješenje. Jasno je da su se članovi najviših tijela priklonili njegovom tumačenju; ionako nas dosad nisu impresionirali eventualnošću da misle sudijskom, a ne političkom glavom (čast rijetkim izuzecima!).

Da ni nadležni u Pravosudnoj akademiji ne shvaćaju u čemu je, u stvari, problem, kao ni ministar u ostavci Selaković, svjedoči i vijest koja se i danas kočoperi na sajtu Akademije, nakon što je lani promovirana njena prva generacija. Nakon lijepe priče o izgradnji institucija i evropskim integracijama, kaže da je "lično blizak" s prvom generacijom Pravosudne akademije, jer je s njima – studirao! Novi ljudi za novo pravosuđe, kaže on, te dodaje: "Ovo je za mene kao ministra i velika obaveza, da svojim političkim autoritetom utičem da ljudi koji uspešno završe obuku polaganjem završnog ispita dođu na funkciju u srpskom pravosuđu. To je za nas izuzetno važno, jer pokazujemo ozbiljnost, spremnost i zrelost kao zemlja da izbor u pravosudne funkcije lišimo političkog prefiksa."

Njegov politički autoritet protiv političkog prefiksa? Gdje je Snežana Malović stala, tu je Nikola Selaković produžio, bio bi zaključak najprostije analize.

Nastavku malovićevsko-homenovskog principa koji je usvojio ministar Selaković možemo dodati i to da staro-novu strategiju pravosuđa promoviraju specijalni savjetnici ministra pravde, koji su nakon položenog završnog ispita na Pravosudnoj akademiji proizvedeni najprije u savjetnike, da bi sa savjetničkog mjesta bili direktno predloženi za pravosudne funkcije. Kako kažu u USTP-u, sporno je i to što su ti neki kandidati, dok su obavljali funkciju specijalnih savjetnika u Ministarstvu, radnim odnosom bili vezani za Pravosudnu akademiju.

TRANZICIJA: Kako dalje, dok se čeka konačna ocjena ustavnosti Ustavnog suda? Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika ima konkretne prijedloge: da se ustanovi tranzicioni period tokom kojeg bi Pravosudna akademija bila edukativni centar za sve zaposlene u pravosuđu, da bude stavljena pod ingerenciju VSS i DVT (a ne tek Ministarstva), koji garantiraju (ili bi trebali) nezavisnost nosilaca pravosudnih funkcija. Osim toga, VSS i DVT bi – napokon! – trebali donijeti odgovarajuće pravilnike kojima bi se utvrđivala stručnost, dostojnost i osposobljenost kandidata pri upisu na Pravosudnu akademiju, a nakon isteka tranzicionog perioda.

Tranzicioni period bio bi od pet do 15 godina, također uz vrednovanje rada svih, bez automatske prednosti onih koji su tek počeli svoju profesionalnu pravničku karijeru u Pravosudnoj akademiji nad onima koji već godinama rade u praksi.

A sad još nešto o novcima, samo bazični podaci: od 2010. do 2012. godine u projekt Pravosudne akademije Srbija je utrošila dva miliona eura, dok su strani donatori doprinijeli sa još 400.000. Oko 65 posto od te sume činili su troškovi, honorari... Izabrani pravosudni akademci za vrijeme školovanja imaju pravo na 80 posto od sudijske ili tužilačke (osnovne) plate, sudijski i tužilački pomoćnici dotle (stvarno i praktično) rade za 50 posto te sume...


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net