NA PRIPREMNOM ROČIŠTU: Miroslav Mišković / foto: a. anđić

Tema broja >

Mišković – sudski dosije

Jasno je da će suđenje biti dugačko i zanimljivo, kao i da ćemo se još jednom uveriti da "fer i poštenje" nisu jednoznačni "zakonu tržišta i logici kapitala"

Ovoga četvrtka, kad "Vreme" već bude pred svojim čitaocima u Specijalnom sudu za borbu protiv organiziranog kriminala počinje suđenje Miroslavu i Marku Miškoviću, te Milu Đuraškoviću, vlasniku Nibens grupe zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja odgovornog lica, te još osmoro optuženih što za pomaganje u tome, što za poreznu utaju; djela za koja je zaprijećena kazna zatvora do deset godina. Obimna optužnica (122 stranice) podignuta u prvoj polovini maja ove godine kaže da su putarska poduzeća oštećena za 16,95 milijardi dinara, a budžet Srbije – to je ta porezna utaja – za 472 milijuna dinara.

Konkretno: za krivično djelo zloupotrebe položaja odgovornog lica u pomaganju optuženi su bivši direktor PZP (kratica za poduzeća za puteve) Niš Milutin Gašević i Zoran Mihailović, predsednik Skupštine akcionara PZP Niš Dejan Jevtić i direktor Delta brokera Predrag Filipović, direktor Šer korporacije Risto Ristić i procjenitelj Konzita Rašo Zdravko, dok su Živojin Petrović, tada direktor Mera Investa, i Jadranka Bardić, direktorica privrednog društva Camastra, zaduženoga za vođenje poslovnih knjiga i obračunavanje poreznih obveza Mera Investa, optuženi za krivično delo poreske utaja u pomaganju.

TUŽILAČKE TVRDNJE: Optužnica, u najkraćem, tvrdi da su Miroslav i Marko Mišković, po dogovoru sa Đuraškovićem, u toku 2005. i 2006. godine preko svojih preduzeća Hemslade Trade Limiteda sa Kipra i Mera Investment Faund B.V. sa Holandskih Antila realizirali investiciona ulaganja u PZP Niš i po tom osnovu stekli 47,59 odsto njegovih akcija.

foto: betaphotoSUČELJAVANJE U SUDNICI: Advokat Zdenko Tomanović...

U toku 2008. godine došlo je do pada vrijednosti operativnog biznisa i potpunog obezvređivanja kapitala poduzeća za puteve, što je njima kao profesionalnim investitorima i kontrolnim članovima društva bilo poznato, tvrdi Tužilaštvo za organizirani kriminal, te su stoga Miroslav i Marko Mišković odlučili da izađu iz vlasništva PZP Niš.

U dogovoru sa Đuraškovićem, najprije je nezakonito uvećana vrijednost akcija tog poduzeća, što je – prema optužnici – izvedeno kontroliranom prodajom samo 37 akcija tog poduzeća od ukupno više od 550.000 izdatih običnih akcija. Prema optužnici, nadalje, navode se navodne makinacije ostalim akcijama koje su podigle njihovu vrijednost, da bi potom bila osnovana nova poduzeća, Mera invest d.o.o. u vlasništvu Mera Investment faund i Nibens korporacija u vlasništvu Đuraškovića, u koje su osnivači kao svoje uloge u nenovčanom kapitalu unijeli akcije PZP Niš po nezakonito uvećanoj vrijednosti.

foto: fonet...i tužilac Miljko Radisavljević

"Mera invest d.o.o je potom oktobra meseca 2008. i novembra 2009. godine prodala svoj paket akcija Nibens korporaciji i ostvarila protivpravnu imovinsku korist, jer akcije PZP Niš, prema nalazu i mišljenju veštaka, u tom trenutku nisu imale nikakvu vrednost", ustvrdio je tužilac za borbu protiv organiziranog kriminala Miljko Radisavljević predstavljajući u maju optužnicu koju je podiglo njegovo tužilaštvo, te nastavio: novac za kupovinu akcija PZP Niš od Mere invest d.o.o, Nibens korporacija je osigurala iz kredita odobrenog kod UniCredit banke u iznosu od 25 milijuna eura. Vraćanje kredita su, pak, kako je tvrdio – protivno Zakonu o privrednim društvima – kao solidarni dužnici garantirala poduzeća za puteve Niš, Beograd, Kragujevac, Vranje, Vojvodina put-Bačka put, Srem put i Fabrika maziva Kruševac, s obzirom na to da je obveza servisiranja i vraćanja kredita prešla na njih sa Nibens korporacije, koja tada nije imala nikakvih poslovnih prihoda, a njenu jedinu imovinu su činile akcije PZP Niš čija je vrijednost u decembru 2008. godine bila – nula dinara.

Prema optužnici i ekonomsko-financijskom vještačenju štetu su pretrpjela putarska poduzeća koja su morala plaćati kredit UniCredit banci od 25 milijuna eura umjesto Đuraškovićevog Nibens, dok je državni budžet oštećen zbog neplaćanja poreza na kapitalnu dobit ostvarenu iz tih transakcija.

OPTUŽNICA, CITAT: Evo i dijela optužnice koji jasno precizira stav Tužilaštva: "Imajući u vidu da se sredinom 2008. godine znatno osetio početak ekonomske krize u svetu, da su PZP-ovi bili znatno opterećeni kreditima i kamatama za navedene kredite, a da su sva svoja potraživanja prema JP Putevi Srbije već bili založili kod banaka kao obezbeđenje navedenih kredita, očigledno je da je došlo do velike krize i u prihodima PZP-ova, što se odrazilo i na vrednost putarskih preduzeća, odnosno kapitala Đuraškovića i Miškovića. Iz navedenih razloga Miroslav Mišković je odlučio da izađe iz PZP Niš i izvuče sva uložena sredstava uz dobit od 250 odsto. S druge strane, Miškovići nisu imali nijedan drugi način da izvuku ovako veliki profit, čak je i upitno da li su mogli da izvuku uloženih 9.000.000 eura, s obzirom na činjenicu da im je bilo poznato da su akcije PZP Niš zbog pada vrednosti operativnog biznisa preduzeća za puteve potpuno obezvređene. Ovu povlašćenu informaciju da biznis propada su Miškovići iskoristili za lično bogaćenje protivno čl. 32, čl. 33 i čl. 34 Zakona o privrednim društvima ("Sl. glasnik RS" br. 125/2004) pošto su kao lica sa ličnim interesom, kako bi izašli iz preduzeća za puteve, narušili redosled namirenja poverilaca, jer su se faktički prvi namirili, a poverioce ostavili da se snalaze. Imovinu privrednog društva sa kojim su kao ugovorna strana u pravnom poslu, pri čemu su istovremeno i na strani prodavca i na strani kupca su iskoristili za lično bogaćenje. Kao kontrolni akcionari PZP Niš su bili dužni da rade u interesu tog privrednog društva, savesno, sa pažnjom dobrog privrednika i u razumnom uverenju da deluju u najboljem interesu privrednog društva, a ne u svom ličnom interesu u cilju ličnog bogaćenja. Način na koji su izašli iz PZP Niš sa 25.000.000 eura je prouzrokovao štetu od 16.950.571.881,69 dinara, odnosno približno 150.000.000 eura. Da je navedenih 25.000.000 eura iskorišćeno za konsolidaciju preduzeća, možda ne bi došlo da propasti biznisa, a ovako su već nakon nekoliko meseci od izlaska Miškovića sva preduzeća počela da upadaju u blokadu i na kraju je nad njima otvoren stečajni postupak ili su spašena od stečaja raskidom privatizacije i restrukturiranjem.

Stoga se pristupilo manipulaciji na berzi i kršenju čl. 117 Zakona o tržištu hartijama od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata"...

Sve što je u optužnici navedeno, kako se tvrdi, potkrijepljeno je nizom dokumenata, nalaza vještaka, iskazima svjedoka koji, međutim, barem po onom navedenom u samoj optužnici (to su kratki sažeci njihovih istražnih iskaza) nije jasno da li itko od njih ikoga od optuženih konkretno tereti za bilo što. To sve, međutim, ostaje za suđenje, dugo i teško, kako se očekuje.

ODBRANA: Moglo bi se odmah prigovoriti optužnici – ne samo ovoj, već svim optužnicama u kojima je postupak počeo po jednom, a nastavljen po drugom propisu – koja se temelji na zloupotrebi službenog položaja, djelu koje je u skladu s evropskim pravilima izmijenjeno. U vrijeme kad su brojni postupci, pa i ovaj protiv Miškovića i ostalih, krenuli, na snazi je bilo jedno krivično djelo, danas je drugo, te bi samim time – po mnogima, zbog zabrane retroaktivnosti primjene zakona i zbog toga što nitko ne može odgovarati za krivično djelo koje u vrijeme navodnog počinjenja nije bilo propisano zakonom – valjalo staviti znak pitanja i na ovaj postupak. Vjerojatno će o tome svašta imati reći promatrači "zvučnih imena" (vidi okvir), koji će, kako je najavila obrana Miroslava i Marka Miškovića, prisustvovati suđenju i pomno analizirati sve što se u sudnici zbiva.

Ključni argumenti obrane, pak, odnose se na – sudeći prema odgovoru na optužnicu – Miškovićevo svojstvo odgovornog lica, onako kako ga vidi optužnica. U odgovoru se precizira: Tužilaštvo ga je proglasilo odgovornom osobom u bar pet oblika, te se kaže: "Miroslav Mišković strateški vodi poslovni sistem koji ima 85 pravnih lica po celom svetu i logikom Tužilaštva on bi bio krivično odgovorno lice u svih 85 pravnih lica i u svim zemljama sveta za njihovo finansijsko poslovanje i sve preuzete pravne obaveze i poslove, bez obzira na mesto gde se nalaze ta pravna lica i bez obzira na to što sva ta pravna lica imaju svoje direktore, upravne odbore, tim menadžera i ostale organe sa jasnim pravima i obavezama."

Optužnica, naime, Miškovića vidi kao odgovornu osobu, kao kontrolnog člana u Delti M, Hitomi i Hemsalde i kao kontrolnog akcionara u PZP Niš i PZP Beograd i ostalim putarskim poduzećima. No, Tužilaštvo bi moralo znati, tvrdi obrana, da je prethodni uvjet da bi netko bio kontrolni akcionar – da najprije bude akcionar, kao i da bude član, on mora imati imovinsko-pravni odnos, u skladu s korporativnim pravom države kao vlasnik akcija, odnosno udjela u kompaniji. "Kvaka" u svemu ovome je, prema tvrdnji obrane: Mišković nema niti jedan postotak akcija u putarskim poduzećima. "Ne postoji u Srbiji ni van nje nijedan pravni dokument, nijedan zakon, nijedan akt koji reguliše da bi se Ugovorom o finansijskom kreditu moglo postati kontrolni član ili kontrolni akcionar", suprotstavlja svoje argumente Tužilaštvu obrana.

Miroslav Mišković, nadalje – nasuprot tezi Tužilaštva – u cijeloj priči nije niti vlasnik, niti direktor. Kao vlasnik, uostalom, više ne može ni biti odgovorno lice, jer se (prema izmijenjenim propisima, već spominjanima) odgovornim licem u nekom pravnom licu smatra lice koje na osnovu zakona, propisa ili ovlaštenja obavlja određene poslove upravljanja, nadzora ili druge poslove iz djelatnosti pravnog lica, kao i lice kome je faktički povjereno obavljanje tih poslova. Uz sve to Mišković nije vlasnik ni Delta M, niti Hemslade Tradeing Limiteda, jednako kao što niti Marko Mišković nije vlasnik firmi Mera Investment Faund B.V. sa Holandskih Antila, Mera Invest d.o.o., niti Mercuren Group. Jednako tako, kaže obrana, nije bio niti direktor Delta M, pa niti u vrijeme ulaska u "putarske poslove".

U POTRAZI ZA ODGOVORNIM: U odgovoru na optužnicu, u kojem se preispituje to što je Mišković označen kao odgovorna osoba, navodi se i lekcija o korporativnom upravljanju, pa se pita: "zašto Tužilaštvo neće da zna da su u savremenom obliku organizovanja privredne aktivnosti, korporacijama, vlasnici kapitala udruženi u korporaciju, prenošenjem upravljačke nadležnosti na specijalizovane nosioce menadžment funkcije, odvajaju od poslovanja preduzeća. Njih interesuje samo oplodnja kapitala koji su u vidu akcijskih uloga udružili u datu korporaciju. Dakle, vlasnici kapitala (akcionari) delegiraju svoju upravljačku moć upravnom odboru.

Neposredno ispoljavanje upravljačke moći ostvaruje se u vidu rukovođenja. Zato se upravljačka moć vlasnika kapitala, preko upravnog odbora, dalje prenosi na grupu plaćenih rukovodilaca.

Tužilaštvo je obavezno da navede na koji način je neko iskoristio svoj položaj i koja ovlašćenja je iskoristio, koja proističu iz funkcije vlasništva i uloženih financijskih sredstava. Tužilaštvo je u obavezi da precizira koja su to ovlašćenja koja su proistekla iz funkcije, koja su ovlašćenja koja su proistekla iz vlasništva, a koja su ovlašćenja koja su proistekla iz uloženih finansijskih sredstava".

I zaključak: "Mišković nije član organa upravljanja, nije nikada ušao u putarska preduzeća i nije imao nikada nijednog predstavnika u organima upravljanja. Miškovići ne upravljaju pravnim licima, tj. putarskim preduzećima i njihovom imovinom. Uz sve to, u putarskim preduzećima Miškovići nikada nisu imali većinski paket, bez obzira na to kako se on pravno i finansijski krstio."

To što Tužilaštvo navodi da su Miškovići, po prethodnom dogovoru, planirali, koordinirali i usmjeravali djelatnost (putarskih poduzeća i ostalih) vršeći poslove upravljanja i nadzora nad njima i njihovom imovinom, ono je dužno dokazati. Dužno je navesti: kada je dogovor postignut, kakav je bio rezultat tog dogovora, kakav je bio raspored pojedinih utvrđenih radnji. Također, koje su to poslove upravljanja vršili Miškovići, a za koje su poslove vršili nadzor, koji su to poslovi koji su vršeni nad imovinom, a koji su poslovi koji su vršeni nad samim pravnim licem, pita obrana dvojice Miškovića.

"Ne može Mišković kroz Ugovor o finansijskom kreditu da pribavlja protivpravnu korist. Ako je strana firma dala kredit i ako je taj ugovoreni kredit vraćen, onda nema protivpravne koristi. Čak i da je vraćeno više od ugovornog iznosa, a nije, opet nema mesta primeni krivično-pravnih kategorija, već privredno ili građansko pravnih kategorija. I to je sve i ništa više od toga. Naravno, značajno je da finansijski investitor kroz Ugovor o kreditu ne može da postane vlasnik. Finansijski investitor nije lice koje odgovara za rukovođenje imovinom i sredstvima. On nije ni direktor ni predsednik Upravnog odbora niti član organa poslovođenja niti organa upravljanja niti mu je povereno poslovanje ili upravljanje imovinom ili sredstvima pravnog lica", suprotstavlja obrana svoje argumentima optužnice.

ZAKONI TRŽIŠTA I ŠTA JE TU FER: I kad je o protupravno stečenoj koristi riječ, obrana kaže: Mišković je bio financijski investitor i kroz ugovor o kreditu nije mogao postati vlasnik, on nije onaj koji odgovara rukovođenjem imovinom, nije ni direktor, niti predsjednik uprave, niti član organa upravljanja ili poslovodstva... Ne može biti protupravna korist ako je strana firma pribavila korist u smislu razlike između nabavne cijene akcija i njihove prodajne cijene, naprotiv: "To je srž ekonomskih finansijskih transakcija u svim zemljama koje u svom ekonomskom osnovu priznaju zakone tržišta. Pogrešna je percepcija tužilaštva da ekonomska transakcija ili finansijska transankcija mora da bude fer i ponekad na štetu bogatih. Ne, jer srž ekonomskih transakcija nisu fer i poštenje, već zakon tržišta i logika kapitala."

Tu spada i već citirani odlomak iz optužnice: "Da je navedenih 25.000.000 eura iskorišćeno za konsolidaciju preduzeća možda ne bi došlo da propasti biznisa, a ovako su već nakon nekoliko meseci od izlaska Miškovića sva preduzeća počela da upadaju u blokadu i na kraju je nad njima otvoren stečajni postupak ili su spašena od stečaja raskidom privatizacije i restrukturiranjem." Tužilačka jadikovka kao da je sročena prije 20 i kusur godina, kad su stvari stajale posve drugačije i kad se vodilo računa o još ponečem osim o vlastitoj koristi, ali i tu postoji sitno, ali bitno pitanje: Mišković je u putarska poduzeća ušao u proljeće 2005. godine, da bi iz njih izašao u periodu od oktobra do decembra 2008. godine.

Tek u ljeto – 17. juna 2011. godine – slijedi odluka Agencije za privatizaciju o pokretanju restrukturiranja prvog u nizu putarskih poduzeća (slijede novembar i decembar te godine i odluka za još dva poduzeća, te februar 2012. godine za još dva). Miškovićeva obrana u svom odgovoru na optužnicu kaže da naše krivično pravo zahtijeva individualizaciju štete sa uzročno- posljedičnom vezom, a ne sumarno povezivanje svih neželjenih posledica.

"KZ RS ne poznaje kategoriju objektivne odgovornosti za sve nesagledive ili čak sagledive posledice poslovnog poteza ili finansijskog investiranja.

Blokada je nastupila u periodu bitno nakon što su Marko i Miroslav Mišković izašli iz putarskih preduzeća."

Ne postoji nikakav uzročni tok između trenutka financijskog investiranja i kasnijih blokada i raskida ugovora i stečajnih postupaka, niti jednom radnjom Miškovići nisu doveli do blokada, stečaja ili neizvršenja privatizacionih ugovora", stav je obrane, jer su stečajevi nastupili nakon tri ili četiri godine nakon što je Mišković, baš po navodima tužilaštva, izašao iz putarskih preduzeća.

U PRISUSTVU POLITIKE: Iz ovog, iako površnog, pogleda na suprotstavljene strane u postupku, jasno je da će suđenje biti dugačko i zanimljivo, kao i da ćemo se još jednom uvjeriti da "fer i poštenje" nisu jednoznačni "zakonu tržišta i logici kapitala". No, to nije ništa novo, kao što ništa novo nije niti to da će u velikoj mjeri – bez obzira na tužilačku istragu (punu dvojbi i problema) koja je već duže na snazi u "specijalnom" sudovanju i tužilaštvu – i ovoga puta, kao i u ranijim privrednim procesima, suđenje će biti bliže istražnom postupku, nego glavnoj raspravi. Govori u prilog tome i činjenica da je Tužilaštvo odbilo prijedloge obrane tokom istrage: niti su im trebali svjedoci obrane, niti vještaci, kao da su nad glavom imali neki (politički?) mač da se što prije okonča istražni postupak i podigne optužnica. Čak i ako ostavimo po strani i to da su organi pomalo i ograničeni trajanjem istrage od šest pritvorskih mjeseci do podizanja optužnice; iako, to ograničenje je i sretna okolnost, tko zna kako i koliko bi sistem iskorištavao bezograničensku mogućnost držanja ljudi u pritvoru...

Za nadati je se samo da će se politika i političari, od najvišeg do najnižeg ranga, bar malo suzdržati od komentara o toku suđenja. Vrhovni kasacioni sud s pravom je u ponedjeljak upozorio na skandalozne i stalne pritiske na sud i pravosuđe u cjelini, a u "slučaju Mišković", kojega kao perjanicu u nizu uhapšenih ili procesuiranih ističu (ne)odgovorni u državi da i ne govorimo. Kao da se nitko ne sjeća "stečajne mafije", slučaja započetog skandalom i politikom, silnih pritvorskih dana tada optuženih i kao da se nitko danas ne želi suočiti s onime što je od cijele stvari ostalo, a to je sve do "slučaja Mišković" najtvrđi orah kojega je – kad je o privrednom kriminalu riječ – naše pravosuđe glodalo.

Ili, neka bude pravda, a ne politika, pa kako koga zapadne.


 

Brendan Mekgivern

Izvršni partner u ženevskoj kancelariji firme Vajt i Kejs. Vodi ogranak firme koji se bavi Svetskom trgovinskom organizacijom (WTO). Specijalista za međunarodno trgovačko pravo. Savetuje kompanije, industrijska udruženja i suverene države; predstavlja države članice WTO u medijacijama, nagodbama i apelacionim postupcima. Bio je član apelacionog veća WTO u sporu Evropske zajednice protiv SAD oko antidampinškog zakona iz 1916.

Timoti Oti

Advokat sa Oksforda (Triniti koledž), punopravni zastupnik od 2006. Specijalizovan za građanske slobode i ljudska prava, ali i za međunarodno javno pravo. Zastupao sportske i olimpijske organizacije oko londonske olimpijade. Član savetodavne grupe Forin ofisa za ljudska prava. Član pro bono odbora UNHCR-a, Upravnog odbora Udruženja pravnika Komonvelta itd.

Aleksandar Vučić o procesu protiv Miroslava Miškovića

Aleksandar Vučić o procesu protiv Miroslava Miškovića

DAVNA VREMENA: M. Forcan, M. Mišković i A. Vučić


Ponosan što nešto radim za Srbiju

Prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić izjavio je gostujući u emisiji "Svedok" na RTS-u da sa državom nema nagodbi kada su u pitanju kriminal i korupcija, kao i da država neće dozvoliti da se neko njome igra. Vučić je dodao da o određivanju pritvora Miroslavu Miškoviću neće odlučivati on, već tužioci.

"Možda sam sebi lično loše presudio u budućnosti, ali sam ponosan što nešto radim za Srbiju", izjavio je Vučić za RTS.

Vučić je komentarišući navodne pretnje Miroslava Miškovića na njegov račun rekao da je Mišković verovatno to izgovorio u afektu.

"Što se tiče političke elite, ne mislim tu samo na Vladu, već i na neke ljude iz moje stranke... Ima mnogo onih koji podržavaju Miškovića, ja sa tim nemam problem, znam da sam im se zamerio. Zahvalan sam mnogim ljudima iz opozicije, pa i gospodinu Koštunici. Kažem vam, baš me briga ko je čiji. Nije me bilo sramota jer i ja imam prijatelje koji se pojedinima pravdaju ‘ej, pa ne radimo to mi, nego on’, ali ja moram reći da je ovde na strani države 90 odsto građana."

(12. decembar 2012)


Pretnje i odgovori

"Da li vam je Mišković i ranije pretio?

"Postoje operativna saznanja, koja su mi preneli predstavnici srpskih i stranih bezbednosnih službi, o pretnjama koje postoje, a koje dolaze od moćnih ljudi iz političko-ekonomskog života Srbije. Znam kakvu sam presudu sebi potpisao time što nisam sprečavao tužioce i policiju da rade svoj posao. Bez obzira na to da li će egzekucija biti za godinu, pet ili deset, svejedno je, ne brinem i ne plašim se."

("Kurir", 13. decembar 2012, ekskluzivni intervju Aleksandar Vučić)


Puštanje Miškovića bio bi moj lični poraz

"Postoje pritisci da vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković bude pušten iz zatvora, ali takav epilog ovog slučaja smatrao bih svojim porazom", rekao je prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić nakon otvaranja nove fabrike složenih borbenih sistema u Velikoj Plani. "Nisam taj koji donosi odluke o tome, to je pitanje pre svega za istražnog sudiju i tužioce. Slušao sam najave da će Mišković biti pušten do Nove godine. Postoje različite vrste pritisaka, čak mi je smešno kada slušam neke koji zastupaju njegovu stranu i govore o tome šta je istina, a šta nije."

("Večernje novosti", 30. decembar 2012)


Biće suđenja Miškoviću

Aleksandar Vučić gostujući u Nacionalnom dnevniku RTV Pink izjavio je da će se vlasniku kompanije Delta Miroslavu Miškoviću suditi.

"U našem narodu postoji jedno pravilo – kada neko nešto radi, gledajte da ga ometate što više i sumnjate što više jer je autoprojekcija čudo. Obično neki polaze od sebe, pa znaju kako bi se oni ponašali i u tom slučaju računaju da ćemo tako i mi da se ponašamo", rekao je Vučić.

On je dodao da su neki mislili da će se nova vlast nagoditi sa Miškovićem, a kada se to nije dogodilo, počeli su da govore kako neće biti presude i da je to politički progon.

"Biće i suđenja, ono će biti efikasno, a biće i presude. Kakva će ona da bude to će nezavisni sud da kaže", poručio je Vučić.

(Tanjug, 21. januar 2013)


Neustavni pritvor

Lider Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić poručio je da ni vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković, ni lider demokrata Dragan Đilas neće pobediti Srbiju.

"Ponovo se kriminalci i tajkuni i pojedini političari ujedinjuju. Znamo koliko novca imate i kako ste ga stekli. Znamo sve što imate, mnogo veliku moć, novac, svega imate..." rekao je Vučić.

On je poručio građanima da nemaju čega da se plaše i da "neće ni Mišković, ni Đilas pobediti Srbiju".

"Drago mi je što je DS otvoreno podržao Miškovića jer sada su mi mnogo jasnije neke odluke određenih organa, kao i pojedini napisi u medijima", rekao je Vučić, povodom izjave funkcionera DS Vladimira Todorića o pitanju "neustavnih pritvora".

Vučić je rekao da nema prava da se meša u odluke Ustavnog suda, da "kažu (da je) povređeno Miškovićevo pravo, ne znam kakvo...", da "taj Ustavni sud ima 13.200 žalbi građana, a po hitnom postupku se rešava Miškovićeva žalba od pre tri meseca"... Pitao je naglasivši: "Da li je to moguće, dragi prijatelji? Da li je to baš takva slučajnost?"

(Ravno selo, predizborni miting pred lokalne izbore u Vrbasu.

Tanjug, 9. oktobar 2013)

Dokumentacioni centar "Vreme"
foto: miloš rafailović


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

FOTO GALERIJA

PRVI DAN POSLE IZLASKA IZ PRITVORA: M. Mišković<br><br>foto: kurir

Posmatrački tim na suđenju Miroslavu Miškoviću

Posmatrački tim na suđenju Miroslavu Miškoviću

Stiven Džefri Rejdkejker

Advokat, lobista i bivši činovnik Bušove administracije, trenutno je savetnik u Nacionalnom projektu za bezbednost Dvopartijskog centra za politiku. Duže od dvadeset godina bio je na položajima u sve tri grane američke vlasti. Od 2002. do 2006. bio je pomoćnik državnog sekretara, a posle toga rukovodio je u tri biroa Državnog sekretarijata: za kontrolu naoružanja, za međunarodnu bezbednost i za neširenje nuklearnog naoružanja. Bio je i glavni savetnik Odbora za domovinsku bezbednost Predstavničkog doma Kongresa i pisao je nacrte zakona kojima je stvoreno Ministarstvo domovinske bezbednosti. Diplomirao je i stekao zvanje mastera na Univerzitetu u Vidžiniji 1985.

Ijan Forester

Savetnik kompanija, suverenih država i drugih vladinih organa, privrednih društava i privatnih lica za evropsko pravo, naročito trgovačko, konkurencijsko, carinsko; za carinske poslove, međunarodno trgovačko pravo, intelektualno vlasništvo i ustavno pravo u raznim granama: radiodifuzija, hemikalije, informatička tehnologija, farmacija, softver i sport.

Pred nacionalnim sudovima i posredničkim telima, pred Opštim evropskim sudom i pred Evropskom komisijom zastupao je: BBC, Kenon, Dipon, Evropsku komisiju, Glakso Smit Klajn, vladu Gibraltara, Liberalno demokratsku stranku (Britanije), Majkrosoft, Fajzer, Škotski fudbalski savez, Tošibu, Tojotu, UEFA, Junion karbajd, kao i brojne privatne ličnosti, državne činovnike i njihove porodice. Posebno se bavio predmetima ljudskih prava; poznat je po zastupanju novinara od koga su Belgija i Evropska komisija tražile da otkrije svoje izvore. Partner je u firmi Forester, Noral i Saton koja se spojila sa firmom Vajt i Kejs 1998.

Matijas Princ

Nemački advokat poznat po zaštiti ugleda i privatnosti, u stvarima kleveta, medija, zabave i sporta. Zastupao je firme poput Audi Folksvagena, T-mobajla, kao i ugledne ličnosti: švedsku kraljevsku porodicu, princezu Karolinu Hanoversku, sultana od Bruneija, princa Alberta od Monaka, Helmuta Njutna, Dejvida Bekama itd. Diplomirao na Harvardu i doktorirao u Hamburgu 1985, gde je osnovao firmu Princ Najdhart Engelšal. Zastupao je sportiste i klubove nemačke prve lige, kao i predsednike velikih firmi poput Audi Folksvagena, Simensa i Dojče telekoma. Zastupajući švedsku kraljevsku porodicu protiv nemačkih medija ishodio je najveću odštetu ikada dosuđenu u Nemačkoj – 400.000 evra. Na Slobodnom univerzitetu u Berlinu predaje medijsko pravo, zaštitu privatnosti i klevetu.

Gerhard Štrate...

...i Klaus-Ulrih Vencke

Advokatska firma koja se od 1985. bavi savetima i zastupanjem u krivičnim predmetima, naročito apelacijama, ali i zastupanjima pred Ustavnim sudom. Gerhard Štrate urednik je više važnih publikacija iz oblasti krivičnog prava. On i partner Vencke funkcioneri su advokatskih komora Nemačke i Hamburga.

 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net