Komentar
Pravda za Sergeja: Legalizujte više tu travu
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Vučiću kao jedini prirodan partner za ono što je naumio, uz nemalu pomoć prijatelja sa Zapada, ostaje Đilasov DS koji je spreman da proguta svaku žabu i istovremeno sposoban da pređe cenzus. To što sada rade Đilasu samo je pokazna vežba koliko on mora biti mali partner u "velikoj koaliciji"
Tanjir pasulja: Kako svi vole Vučića!
Hoće li i kada biti izbora? Mislim da je to najgluplje pitanje koje se u Srbiji danas može postaviti. Naime, izbora će biti kad se, kako je i red, najjača stranka opredeli za to rešenje. A kad će to biti ne zna ni sveznajući Aleksandar Vučić, koga verovatno hvata strah od sopstvenih izjava o političkom biću Srbije i pita se: pa ko će glasati za mene ako stavim ljutu travu na narodnu ranu, kako obećavam?
Odajmo, za trenutak, poštovanje Vučiću koji je, kako tvrdi, sagledao dubinu državnih problema i uhvatio ga je strah od dubine u koju mora da zaroni, s par kila olova na nogama i ekipom koja bi iz čamca morala da ga izvlači kad malakše telom i duhom. On cima konopac, dogovoreni signal za poruku da se davi, a ovi u čamcu kažu: „Ma, nek crkne!“
To će u nekom trenutku reći oni koji mu se sada najviše udvaraju: sluge svih sluga u svim režimima, ljudi koji za „tanjir pasulja pišu pohvalne prikaze“ a za nešto više od šake graha spremni su da ubiju i rođenog brata.
Taj trenutak izdaje se bliži. Nije Vučić grešio kada je kukao nad sopstvenom sudbinom, nego je pogrešio što je uopšte zakukao. Ima ga svuda, u sve se meša, ostavlja utisak čoveka koji vlada Srbijom, a nešto sumnjam da je u takvom rastrojstvu, između gorućih obaveza i slatkorečivih vizija, sposoban da upravlja i sopstvenom porodicom. Okružio se ljudima od zla oca i gore majke i u spletkarenju, moderno „spinovanju“, pronalazi osnov za umišljaj moći koji mu hrane oni koji su služili svakog ko je bio na vlasti.
Neki put mi se gadi, to je onaj čuveni transfer stida, neki put mi je smešno, mahom mi je tužno i nelagodno.
Dačić i krkobabići: Ko će za nas glasati?
Uzmimo za primer glavnog koalicinog partnera – SPS. Ja ne sumnjam da bi rukovodstvo stranke pristalo da idemo u penziju tek kad crknemo, da bi bili oduševljeni odlukom da se radni zakoni promene u korist poslodavca, da se oporezuje realna imovina onih koje pas nema za šta da ujede, dakle nemaju hleba da jedu ali imaju imovinu, da se zamrzne zapošljavanje u javnom sektoru i sve drugo što im izdiktira MMF. Ali, kako će proći na izborima? Zar nisu vlast stekli oprečnim stavom?
Rukovodstvo stranke nije isto što i glasači. Recimo to ovako: Dačić se zubima drži za sims u Nemanjinoj ulici, a glasači njegove stranke noktima se drže za obećanja o socijalnoj pravdi koja neće pogoditi njihove siromaške privilegije.
Malo ko vidi da danas, uz sav dim i poneku vatru, glavni sukob nije između vlasti i opozicije, nego unutar vlasti. Ne idu jedno s drugim Vučićev proliberalni koncept pretumbacije Srbije naglavce i Dačićeva potreba da bude uz pedere a da ne bude peder.
Vučiću kao jedini prirodan partner za ono što je naumio, uz nemalu pomoć prijatelja sa Zapada, ostaje Đilasov DS koji je spreman da proguta svaku žabu i istovremeno sposoban da pređe cenzus. To što sada rade Đilasu samo je pokazna vežba koliko on mora biti mali partner u „velikoj koaliciji“.
Dakle, ili će Vučić ućutati i stopirati reformske zakone ne bi li održao održivost socijalista na političkoj sceni ili će promeniti partnera u koalicionoj vladi. Ta odluka diktiraće i trenutak izbora.
Rat kiselinom: Policija, ostav!
U ovlašćene tabloide, kako se i očekivalo, procurila je vest da su neki neimenovani huligani planirali da učesnike beogradske Parade ponosa napadnu kiselinom. To mu dođe kao hemijsko oružje u Siriji.
Biće tu, pretpostavljam, još zastrašujućih detalja o namerama huligana, kako im merodavni tepaju, sve u cilju pravdanja procene i odluke da je rizik bio prevelik.
Pretpostavljam, kao što sam već pisao, da je policija obaveštajnim radom došla do te kiseline a to valjda znači da imaju barem na nekom jakom dokazu sazdano saznanje ko, kada i gde je to nabavio, i ne vidim nijedan razlog da taj ne bude odmah uhapšen i procesuiran. Ili to udružene snage tabloidne policije izmišljaju kako bi u tobožnjem velikom strahu za opštu bezbednost prikrili svoje prljave ratove.
Verujem da je taj rat jedan od razloga ponovnog odlaganja Parade. Neko je ispravno procenio da je entuzijazam policije da se maklja po beogradskim ulicama mali i da nije dovoljno kompenzovan s dnevnicom od par stotina dinara, konzervom mesnog nareska i flašom vode po glavi policajca.
Ono što je saopštio policijski sindikat tek je vrh ledenog brega: „Od nas srpskih policajaca se traži da gej paradu omogućimo i obezbedimo, a Vi, gospodine Dačiću, samo dva dana pred održavanje izjavljujete da gejevi nisu normalni i da ne morate postati gej da biste se nekom dodvoravali“, podsećaju u Sindikatu i konstatuju da Dačić kao prvi čovek MUP-a ne sme davati takve izjave.
Na čelnim položajima očigledno besni rat unutar službe od koje zavisi sigurnost građana. Ali nadležni se slabo oglašavaju. Uostalom, čitajte više o tome na stranicama „Vremena“ koje slede.
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da će srpska trobojka biti „najpoznatija i najpopularnija zastava otpora u svetu.“ Opa! Zar to već nije bila 1999, baš kada je on sedeo u fotelji ministra za informisanje? I da li je zaboravio kako se sve završilo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve