Hapšenjem potpukovnika Dragana Obrenovića slagalica o tragediji Srebrenice je gotovo dovršena
„SVE IDE PO PLANU“: Dragan Obrenović
Potpukovnik Dragan Obrenović, komandant kasarne u Zvorniku, uhapšen je na Uskrs u dvorištu roditeljske kuće u selu Kozluk. Obrenoviću su, kada je napustio za trenutak proslavu i izašao iz kuće, prišla tri muškarca i jedna žena, te ga uz pretnju oružjem ubacili u jedan od tri automobila koji su čekali na ulici. Porodica i prijatelji su, misleći da je reč o otmici, obavestili policiju, ali su automobili – dva golfa i škoda, svi sa lokalnim tablicama – projurili pored patrole na putu za Tuzlu i stali tek na punktu federalne policije van teritorije Republike Srpske, u selu Memići, gde su zadržani. Putnici su, međutim, odbili da se legitimišu sve dok u Memiće nije stigla jaka patrola SFOR, nakon čega se ispostavilo da su „otmičari“ pripadnici specijalne jedinice NATO-a sa ovlašćenjem Tribunala u Hagu. Nekoliko sati kasnije, Obrenović je već bio u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, odakle se iste večeri javio porodici. Tribunal je saopštio da je Obrenović uhapšen na osnovu tajne optužnice koja je protiv njega podignuta 9. aprila ove godine, a u vezi sa pokoljem Muslimana u Srebrenici juna 1995.
Iako Obrenović nije bio šire poznat u javnosti, njegovo hapšenje nije moglo iznenaditi nikog ko je pratio suđenje njegovom pretpostavljenom, generalu Radislavu Krstiću, komandantu Drinskog korpusa VRS. Naime, u vreme ofanzive na Srebrenicu Obrenović, tada major, zauzimao je daleko istaknutije mesto nego što bi se moglo pretpostaviti na osnovu čina: bio je vršilac dužnosti komandanta Zvorničkog garnizona, u čiju je zonu odgovornosti spadao dobar deo fronta prema Srebrenici. Šta se dogodilo pošto je general Ratko Mladić, koji je rukovodio celom operacijom, ušao u ovu muslimansku enklavu i podelio deci slatkiše, nažalost je dobro poznato: računa se da je u Srebrenici i oko nje pobijeno oko pet hiljada muškaraca od šesnaest godina pa naviše; dve hiljade je pronađeno u masovnim grobnicama, dok se za leševima ostalih još traga. U Srbiji je ovaj pokolj dugo predstavljan kao izmišljotina zapadne propagande, ali danas gotovo niko ozbiljno ne dovodi u pitanje da se on zaista dogodio.
Kako se moglo saznati iz suđenja generalu Krstiću novembra prošle godine, Obrenović je svoj udeo u ovom poslu obavio odlučno i sa entuzijazmom, zbog čega je nedugo nakon rata unapređen. Na suđenju je, naime, emitovana traka sa uhvaćenim razgovorom između Krstića i Obrenovića na kojoj se čulo sledeće: „Radite li vi tamo dole?“ pita Krstić. „Radimo, radimo, gospodine generale“, odgovara Obrenović. „Ima ih još nekih koji su naleteli na žice i mine.“ „Dobro“, kaže Krstić, „pobijte ih sve redom. Jebite im majku.“ „Sve ide po planu“, odgovara spremno Obrenović i to ponavlja još jednom u toku razgovora. Krstić je tokom suđenja uzalud tvrdio da je traka montirana, da glas nije njegov, da on tih dana uopšte nije razgovarao sa Obrenovićem. Sudski eksperti su, međutim, potvdili autentičnost trake putem grafičkog otiska glasa, i nisu našli nikakve dokaze da je reč o montaži. Tako nešto ne bi ni bilo potrebno jer tužioci Tribunala, uz komandnu odgovornost, imaju sasvim dovoljno dokaza i svedočenja za svoje optužbe. Suđenje Krstiću je, inače, gotovo završeno i privremeno je prekinuto zbog pogoršanja zdravstvenog stanja optuženog. Obrenović je zanimljiv i zbog toga što je, kako optužnica tvrdi, u mesecima nakon ofanzive rukovodio naporima da se masovne grobnice izmeste i prikriju, pa bi mogao da pruži ključne informacije o nestalima, čija rodbina već šest godina uzalud čeka da sazna gde su leševi. Sem toga, optužnica ga tereti za genocid, kršenje zakona i običaja rata, zločine protiv humanosti i teška kršenja Ženevske konvencije, uključujući ubistva, mučenja i rasne i religijske progone. Obrenovićevo hapšenje je, sasvim očekivano, izazvalo proteste bosanskih Srba, po već ustaljenom ritualu koji se sprovodi kad god neko bitan bude uhapšen. U ponedeljak, dan posle hapšenja, u Zvorniku je protestovalo oko dve hiljade ljudi, dok je vlada Mirka Šarovića izrazila nezadovoljstvo zbog načina hapšenja. Obrenoviću nije pomoglo ni to što je, kako se tvrdi, do sada dva puta razgovarao sa istražiteljima Tribunala u Banjaluci, kao ni to što je izrazio spremnost da se dobrovoljno preda ako bude optužen. Tribunal mu ili nije poverovao, ili je odlučio da ne rizikuje eventualan pokušaj likvidacije od strane saučesnika, tek, prošli Uskrs je verovatno poslednji koji je dočekao na slobodi. Na slobodi je još uvek i glavni autor „plana“ koji je Obrenović pomenuo na traci, general Mladić, za koga se veruje da se krije u podzemnim skloništima svog bivšeg glavnog štaba u Sokocu. Tek kad on bude uhapšen, imaćemo potpunu sliku onoga što se desilo u Srebrenici, mada ne sasvim potpunu. Naime, ostaje da se rasvetli i uloga međunarodne zajednice, koja je prećutno odobrila ofanzivu na Srebrenicu u cilju uprošćavanja mapa za budući mirovni sporazum, kao i uloga Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji je nesebično pružao logističku i ostalu pomoć Mladiću tokom operacije. Tek kada i ti komadi slagalice padnu na svoje mesto, duhovi srebreničkih žrtava moći će da se smire.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.