Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Da li zbog nekih prikrivenih namera ugovornih strana, da li zbog inertnosti birokratije, da li zbog međuresorske neusklađenosti, tek pompezno najavljivana i na sva usta hvaljena izgradnja "najveće solarne elektrane na svetu" neslavno je propala
Zbog neispunjenja obaveza iz „Krovnog sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u vezi sa ulaganjem u obnovljive izvore energije i izgradnju solarnih parkova u Srbiji“, Investicioni fond „Sekurum ekviti partners internacional Ltd.“, odnosno „One Giga Solar Park incubator d.o.o.“ zahtevaju od Vlade Srbije isplatu ugovorom predviđenog penala od 900.000 evra i najavljuju tužbu Arbitražnom sudu u Londonu sa zahtevom da im se isplati i šteta od 160 miliona evra.
Reč je o sada već propaloj investiciji vrednoj 1,7 milijardi evra, koliko je trebalo da košta izgradnja „najveće solarne elektrane na svetu“, o grinfild investiciji koja je trebalo da tokom 25 godina projektovane eksploatacije ulije oko/preko 700 miliona evra u budžet Republike Srbije. Jedino što se od Srbije očekivalo je da obezbedi 3000 hektara (adekvatnog) zemljišta za postavljanje solarnih elektro-panela.
U „Sekurumu“ kažu da do danas, devet meseci od potpisivanja ugovora, a šest meseci od kada je morao da se zaključi ugovor o zakupu, država Srbija zemljište nije obezbedila, te da su ispunjeni svi uslovi za raskid ugovora i pokretanje sudskog postupka. „Tužbu smo mogli da podnesemo još 1. aprila, ali nismo, čime smo pokazali da nam nije cilj da oštetimo Srbiju, već da investiciju realizujemo“, kaže za „Vreme“ Aleksandra Marojević, PR „Sekuruma“, i dodaje da je Ministarstvo finansija i privrede pružilo svu podršku ovom projektu, što se za Ministarstvo energetike ne može reći.
Sa druge strane, u Ministarstvu energetike kažu da je Republika Srbija ispunila sve obaveze i još u januaru ponudila ne 3000 hektara za gradnju solarnog parka, koliko je tražila ta kompanija, već 10 puta veću površinu, posredstvom Uprave za zemljište Ministarstva poljoprivrede. „Međutim, od ponuđenih 30.000 hektara oni su odabrali površinu manju od 200 hektara i rekli da im to jedino odgovara“, objašnjavaju. „Tada je naša strana predložila da na toj površini izgrade solarne panele snage 100 megavata, što bi bio takođe značajan energetski kapacitet za Srbiju. Međutim, ni ta investicija nije počela da se realizuje, što pokazuje da investitor nije imao ozbiljnu nameru da gradi solarni park.“
„Potpisan je ugovor na 1000, a ne 100 mW“, odgovaraju iz „Ekvitija“ i dodaju da se „stiče utisak da neko nije ni pročitao ugovor pre nego što ga je potpisao“.
OČIJUKANJE: Krajem 2011. godine, otprilike u vreme kad je najavljivan početak eksploatacije uljnih škriljaca kod Aleksinca, najavljena je i izgradnja „najveće solarne elektrane na svetu“ koju će u potpunosti finansirati luksemburški investicioni fond „Sekurum ekviti partners Evropa“ sa sedištem u Delaveru, SAD. Tim povodom potpisan je i Sporazum o saradnji.
„Predstavnici (te) firme došli su kod nas i ponudili da se na jugu Srbije izgrade solarni paneli ukupne snage od 1000 MW“, izjavio je tada Bojan Đurić, državni sekretar u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja. „Ukoliko se taj projekat realizuje, u Srbiji bismo imali najveći solarni park na svetu. Projekat dobro zvuči, ali tek smo na početku pregovora i tek treba da pričamo o uslovima. Za sada smo potpisali samo sporazum o saradnji, koji pravno gledano nije obavezujući dokument.“
Tri meseca kasnije, objavljeno je da je „Sekurum ekviti partners“ potpisao sa „MX grupom“, vodećim italijanskim proizvođačem solarnih panela i prateće opreme, ugovor o izgradnji solarne elektrane o kojoj je reč po sistemu „ključ u ruke“, a na teritoriji Srbije.
Ugovorom je predviđeno da gradnja traje tri godine u blokovima od 10 MWp, njih stotinu ukupno. Početak izgradnje predviđen je bio za „početak 2013. godine“, pod uslovom da se ispuni nekoliko „kad“: kad se odredi lokacija za izgradnju dovoljno blizu magistralnim dalekovodima, kad se završe pregovori sa lokalnim i republičkim vlastima, kad budu izdate sve potrebne dozvole, što građevinske što elektroenergetske…
Tom prilikom Karmelito Denaro, jedan od direktora „MX grupe“, izjavio je da je u planu i izgradnja dve fabrike za izradu solarnih panela u Srbiji, kapaciteta od 60 do 120 MWp i projektovanim prihodom između 40 i 80 miliona evra. Sve ovo je ponovljeno i treći put, na početku drugog poluvremena predsedničkih izbora, kad su ministar životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja u Vladi Republike Srbije Oliver Dulić i članovi Upravnog odbora kompanije „Sekurum ekviti partners Evropa“ Alesio Kolusi i Ivan Matejak potpisali Memorandum o izgradnji solarnog parka u Srbiji, „najvećeg pojedinačnog solarnog parka u svetu“.
Matejak je naveo da bi izgradnja parka mogla da počne već početkom naredne godine, ali da će to zavisiti od pronalaženja adekvatnog zemljišta i od brzine dobijanja neophodnih dozvola, a da je Srbija izabrana jer ima veliku količinu sunčevog zračenja, koja je za oko 40 odsto veća nego u drugim delovima jugoistočne Evrope, jer ima ozbiljnu industrijsku istoriju i visokokvalifikovanu radnu snagu, kao i spremnost za saradnju na svim nivoima vlasti.
LJUBAV: Kako su izbori prošli, ovaj takoreći posao veka izgubio je na aktuelnosti, da bi u poznu jesen prošle godine opet živnuo: ne baš na onako velika zvona kao pred izbore, objavljeno je potpisivanje krovnog sporazuma o izgradnji „najveće solarne elektrane na svetu“ između Republike Srbije i (ovog puta) malteškog investicionog fonda sa sedištem u Delaveru, SAD – „Sekurum ekviti partners internacional“. U ime Republike Srbije, sporazum su potpisali (tadašnji) ministar finansija i ekonomije Mlađan Dinkić i ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine Zorana Mihajlović, a u ime „Sekuruma“ već pomenuti Ivan Matejak.
„Mi smo sa Vladom Srbije potpisali krovni sporazum, pravno obavezujući među stranama koji definiše detalje i rokove u vezi sa realizacijom projekta. Planiramo da do aprila sledeće godine dobijemo sve neophodne dozvole za izgradnju i krenemo u fizičku realizaciju“, izjavio je tim povodom Ivan Matejak. Dodao je da „Sekurum“ planira da bez ijednog dinara podsticajnih sredstava države Srbije uloži oko 1,7 milijardi evra u izgradnju solarnog parka snage 1000 megavata između Niša i Vranja, i naglasio da je Srbija odabrana jer, pored visoke insolacije, ima i veliki broj visokokvalifikovanih radnika, građevinskih inženjera, elektrotehničara. „Zadovoljni smo saradnjom sa sadašnjom, ali i bivšom vladom Srbije“, rekao je Matejak.
„Nije u pitanju samo solarni park nego i kompanije koje će biti napravljene za proizvodnju solarnih panela i one koje će se baviti proizvodnjom električne energije i solarnih elektrana. Tri kompanije koje će biti napravljene zaposliće oko 700, 800 ljudi“, rekla je tada Zorana Mihajlović.
PUKOTINA: Odmah po potpisivanju ugovora nastupili su problemi: od ponuđenih 30.000 hektara ispostavilo se da svega 135 zadovoljava zadate uslove, od kojih neki i nisu baš bili poznati pre potpisivanja. U samom ugovoru, naime, piše da je osnovni uslov blizina dalekovoda i putne infrastrukture, a da će posebni uslovi biti naknadno dostavljeni uz krovni uslov da poljoprivredno i šumsko zemljište nikako ne dolazi u obzir.
Kao što i inače biva, ti naknadni uslovi su znatno suzili izbor: gde naći toliko zemljište a da je ravančica i da je ispod 500 metara nadmorske visine. To je bila i prilika da se ugovor raskine, jer ako nema pogodnog zemljišta, nema ni izgradnje, ali toga se niko, slučajno ili namerno, nije setio. Niko ni da se zapita zbog čega to zemljište ne može da bude pod nagibom i zašto, pobogu, u obzir dolazi samo ono ispod 500 metara nadmorske visine, kad insolacija raste sa nadmorskom visinom.
Odnosi između ugovornih partnera zategnuti su do pucanja kad su iz „Sekuruma“ prihvatili navodni predlog Ministarstva energetike da bi elektrane mogle da se izgrade na iscrpljenim površinskim kolubarskim i tamnavskim kopovima uglja. Kažu da su kopove obišli, da su lepo dočekani, da su obavestili nadležne o tome, ali da je od nadležnih stigao negativan odgovor – ne može. „Što su nam ga nudili ako ne može?“, pitaju se u „Sekurumu“. Pozivaju se na izjavu v.d. direktora „Kolubare“ Milorada Grčića, koju su zabeležile televizijske kamere da bi se „na taj način upotrebilo zemljište koje je već iskorišćeno u rudarskim radovima i otvorila nova radna mesta.“
Sa druge strane, u Ministarstvu energetike tvrde da iscrpljeni kopovi nikad nisu bili u ponudi, jer „EPS već ima definisane projekte vetroparka i solarnog parka na tim lokacijama“, kao i da se „ti ugljenokopi nalaze u samom središtu elektroenergetskog sistema Srbije i značajni su i sa bezbednosnog aspekta“.
Od tada su se na vezama pojavile ozbiljne smetnje. „Na milion načina smo pokušali da uspostavimo kontakt sa ministarkom energetike Zoranom Mihajlović, ali bez uspeha: stignemo do šefa kabineta i odatle ni makac.“
RASKID: Nekako baš u vreme kad je rekonstrukcija vlade ušla u finale, izgradnja „najveće solarne elektrane na svetu“ ponovo je dospela u žižu interesovanja, ovog puta ne kao „posao veka“, već kao raskrinkavanje „solarne mafije“ koja bi na prevaru da „otme“ 3000 hektara državnog zemljišta u cilju dalje preprodaje, odnosno da, ako im zemljootimački naum ne uspe, kane da na ime odštete naplate 160 miliona evra „naših para“.
To što su se u isto vreme „otvorile“ dve velike priče – rekonstrukcija vlade i propast „posla veka“ – može da bude slučajnost, ali lako može biti i da je povezano. Naime, u Ministarstvu energetike kažu da su na krovni sporazum imali više primedbi, ali da su na insistiranje Ministarstva finansija i privrede ipak pristali da ugovor prihvate. Dogovor je bio, vele, da će investicija biti realizovana u jednoj od nedovoljno razvijenih opština u Srbiji, te zbog toga…
Naknadno je, nastavljaju, kroz provere koje je vršio antikorupcijski tim Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine, utvrđeno da postoje indicije da je partner u ovom poslu slične aranžmane pokušao da realizuje sa još nekim državama, takođe bez uspeha. Nakon provere osnivača, zastupnika i povezanih preduzeća iskazana je osnovana sumnja da je cilj ovog posla bio da se pod povoljnim uslovima dođe do površine od 3000 hektara, koja bi bila predmet dalje preprodaje i uvođenja u posao drugih firmi i zainteresovanih strana.
„Odluku o potpisivanju sporazuma i ugovora o izgradnji solarnog parka sa ‘One Giga Solar Park incubator d.o.o.’ i ‘Securum Equity Partners International Ltd.’ donela je Vlada Srbije na predlog Ministarstva finansija i privrede“, podsećaju. „Na osnovu svih tih dostupnih saznanja i dosadašnjeg ponašanja investitora, Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine predložilo je Ministarstvu finansija i privrede da podnese odgovarajući predlog za rešenje nastale situacije u cilju zaštite interesa Republike Srbije u realizaciji krovnog sporazuma.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve