Ovu i iduću likovnu godinu u Beogradu spaja izložba organizovana povodom 75-godišnjice Fakulteta likovnih umetnosti. U tri galerijsko-muzejska prostora u Beogradu izloženo je oko 300 radova 123 profesora Fakulteta likovnih umetnosti – od onih koji su ga osnovali do onih koji tek počinju svoj radni vek
Akademija likovnih umetnosti (1973. godine preimenovana u Fakultet likovnih umetnosti) počela je da radi 31. marta 1937. godine Uredbom Ministarstva prosvete. Osnovali su je Petar Dobrović, Milo Milunović i Toma Rosandić, ugledni beogradski umetnici. Prvu godinu su upisala 23 studenta, a do danas je redovne studije završilo 2500 studenata.
Na osnovu izveštaja prvog rektora Tome Rosandića ministru od 18. jula 1940. godine, zna se da je škola radila u nepovoljnim uslovima: nije bilo osnovnog materijala i pribora za rad, odgovarajućeg prostora u kome bi se održao prijemni ispit, a nacrt budžeta je bio neadekvatan pa je vraćen na doradu. Od zgrade, planirane da se izgradi na Senjaku posebno za Akademiju, realizovan je samo projekat koji se i danas čuva. Osnivač Akademije Petar Dobrović preminuo je tokom Drugog svetskog rata, a svaki šesti student je poginuo.
Po tradiciji, profesori ove ustanove bili su vodeći umetnici naše sredine te je tako izložba njihovih radova postavljenih u tri galerijsko-muzejska prostora slika srpske i jugoslovenske likovne umetnosti prošlog i ovog veka. Bojana Burić, kustos izložbe, u Kući legata je pokazala radove osnivača Akademije – Tome Rosandića, Petra Dobrovića i Mila Milunovića, umetnika koji su u njoj radili prvih godina – Sretena Stojanovića, Koste Hakmana, Ljubomira Ivanovića, Mihajla Petrova, Petra Lubarde, i umetnika koji su postali njeni profesori nakon oslobođenja – Ivana Tabakovića, Marka Čelebonovića, Zore Petrović, Ljubice Sokić, Nedeljka Gvozdenovića i drugih. Jezgro postavke u Muzeju „Cepter“ čine dela posleratnog modernizma: Miloša Bajića, Stojana Ćelića, Mirjane Mihić, Zorana Petrovića, Jovana Kratohvila, Vojina Stojića, Nikole Jankovića, Radenka Miševića, Milana Kečića, Branislava Protića, Živojina Turinskog, Zorana Pavlovića, Radomira Reljića, Slavoljuba Radojčića, Branka Miljuša, Miodraga Rogića, Milice Stevanović i Stevana Kneževića. U „Cvijeti Zuzorić“ izloženi su radovi profesora čije stvaralaštvo pripada kraju prošlog i ovom veku. Oni su najbrojniji, a među njima su Čedomir Vasić, Anđelka Bojović, Velizar Krstić, Milutin Dragojlović, Marija Dragojlović, Mrđan Bajić, Jasmina Kalić, Emir Dragulj, Mile Grozdanić, Biljana Vuković i drugi.
Najmlađi nastavnici Fakulteta likovnih umetnosti, pominjemo ih zato što je na njima da nastave i unaprede renome ove škole, su slikari Simonida Rajčević, Biljana Đurđević, Milan Antić, vajari Olivera Parlić Karajanković, Milica Murgić i grafičar Vladimir Milanović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!