Nedelja
Skandal “Jovanjica”; Prvostepena presuda Zoranu Marjanoviću; Zalivni sistemi; Košarkaška pojačanja
Šezdesetosmih godina prošlog veka bio je popularan aforizam: „Starima se diže, mladima se spušta!“ (Plata.) Tako opisani generacijski jaz (gap) između bebi bumersa i njihovih očeva aktuelan je i danas, kada deca cveća, umesto da u starosti budu nečiji staratelji, traže da se drugi o njima staraju, dajući im penziju (o čemu se ovih dana razgovara sa MMF-om) – ili kada, nemoćni, traže strateške savete od mudrih vršnjaka onog veka.
O tome kako se čitavo društvo podvrgava procesu degerontokratizacije upečatljivo je pisao francuski filozof Edgar Moren u Duhu vremena (kod nas u izdanju BIGZ-a 1979): „U arhaičnom društvu mudrost je povlastica starih… Tip čoveka koji se nameće u istorijskim društvima jeste zreo čovek. Ali nasuprot tome čoveku, u trenucima kriza savremenog društva, slavljen je mlad čovek, mladić. Sen-Žist i Robespjer su junaci-mladići prve velike revolucije modernih vremena — otada su mlade generacije bile uvek na vrhu revolucionarnih pokreta: 1830, 1848, 1871. u Francuskoj, u oktobru 1917, poljskom oktobru i mađarskoj revoluciji 1956, alžirskom ustanku iz 1954. itd.
Obrnuto, restauracija reakcionarnih sistema vršena je u znaku očinskih, odnosno staračkih likova, kao što su Hindenburg u Nemačkoj, Peten u Francuskoj.
Svaki mladalački prodor ubrzava tok istorije: u društvu koje se brzo razvija, a naročito u civilizaciji koja se ubrzano oblikuje, a takva je naša civilizacija, najvažniji činilac nije više nagomilano iskustvo, već vezivanje za kretanje.
Iskustvo starih postaje zastarelo nagvaždanje, anahronizam. „Mudrost starih“ se pretvara u trabunjanje. Nema više mudrosti…
Ovo sveopšte hijerarhijsko uzdizanje mladih odgovara sveopštem obezvređivanju starosti. Ne samo da starost više nije delotvorno iskustvo — stari iz 1914–1918. ne mogu ničemu da poduče borce pokreta otpora, a ovi opet neće biti saslušani od mladih iz 1960 — nego ona ne može ni da prihvati vrednosti koje se sve više nameću: ljubav, zabava, sadašnjost. Tok života kao da odvaja, odbacuje starost. To je svet ruševina.
Toj degerontokratizaciji odgovara pedokratizacija: ako 1789. označava zoru političke mladosti, već 1777. Jadi mladoga Vertera najavljuju zoru kulturne mladosti…
Moren pokazuje kako se počev od 1950. u masovnoj kulturi javlja novi talas izlaska mladosti na pozornicu – sa Fransoaz Sagan, sa Elvisom Prislijem, Polom Enkom, u modi sa Iv Sen-Loranom, na filmu sa Malom, Trifoom, Šabrolom, Godarom… „Turgenjevljevi Očevi i deca, Židovo Porodico, mrzim vas, utrli su put procesu koji je danas doveo do početka kraja očeva…“
Novi imperativ biti zreli čovek uvek mlad – u tridesetoj, četrdesetoj, pedesetoj, šezdesetoj, pa i iznad toga, svakako sve do vratnica smrti – ove tera da i oni, po ugledu na olimpijce, probaju mešavine na bazi embrionalnih supstanci, da se podvrgnu plastičnoj hirurgiji, ili masažama po saunama – demokratizovanoj, u Holivudu rođenoj, „umetnosti kozmetičarke“, koja se širi i po malim gradovima…
Skandal “Jovanjica”; Prvostepena presuda Zoranu Marjanoviću; Zalivni sistemi; Košarkaška pojačanja
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve