Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kako je potpredsednik Pokreta radnika i seljaka Saša Mirković (na slici) obeležio izbore u Zaječaru, a i šire
Nakon opštih izbora održanih 6. maja, na Jutubu se pojavio snimak iz Zaječara na kome se vidi kako neki ljudi (navodno članovi biračkog odbora), na podu hodnika gradske skupštine, pečatiraju koverte u kojima su glasački listići. To je snimila kamera koja je u stopu pratila Sašu Mirkovića, potpredsednika Pokreta radnika i seljaka i kandidata za gradonačelnika Zaječara.
Na snimku, Mirković teatralno traži objašnjenje od Nenada Stefanovića, predsednika Gradske izborne komisije (GIK), za to šta se dešava u hodniku. Ovaj mu odgovara da nije mogao da primi nezapečaćene koverte sa glasačkih mesta, pa su članovi biračkih odbora na podu hodnika pečatili koverte sa glasovima. Mirković je pozvao policiju koja je zatim sve koji nemaju veze sa primopredajom glasačkih listića udaljila sa tog sprata. Nakon svega, GIK je saopštio da ponavljanja izbora neće biti i dok Upravni sud ne donese odluku o eventualnim žalbama, rezultati lokalnih izbora u Zaječar gde je URS osvojio 21 mandat, a PRS 14, ostaju nepromenjeni. Za ono što je snimljeno, Mirković je optužio aktuelnog gradonačelnika Boška Ničića, predsednika Pokreta „Živim za Krajinu“, koji je član Ujedinjenih regiona Srbije.
„Mirković od izbora pokušava da napravi estradu“, odgovorio je Ničić i dodao: „Taj snimak je režiran u Timočkoj televiziji, tako što su se dogovorili sa svojim članovima biračkog odbora da pootvaraju koverte, a onda je došao Mirković i počeo da pravi spektakl.“
Inače, cela izborna kampanja u Zaječaru je obeležena sukobom Ničevića, bivšeg učesnika rijaliti šoua „Farma“ i gradonačelnika Zaječara, koji je proveo dva meseca u pritvoru zbog optužbi za nenamesko trošenje opštinskog novca (za šta je oslobođen) i njegovog bivšeg prijatelja i partijskog saborca Saše Mirkovića.
Rođen 1972. u Boru, Mirković se kao peti nalazio na parlamentarnoj listi PRS-a gde mu je u zanimnje upisano da je diplomirani pravnik. Vlasnik je produkcijske kuće Beoton i predsednik je Upravnog odbora Timočke televizije iz Zaječara. Bio je ili jeste menadžer popularnim pevačima u Srbiji i regionu (Valentino, 4 asa, Aca Lukas, Leontina, Boris Novković, Boki 13, Marija Šerifović), organizator koncerta po Srbiji i prodavac, zbog štetnih sastojaka zabranjivanog proizvoda za mršavljenje, Zelene kafe…
Najšira javnosti je za Mirkovića saznala dok je bio menadžer Šerifovićke koja je 2007. godine sa pesmom Molitva pobedila na Evroviziji u Helsinkiju. Njihova saradnja se prekinula 2008. godine nakon objavljivanja njegove knjigu Molitva za patriote, u kojoj je izneo privatne podatke o pevačici. Posle višemesečnog prepucavanja u medijima pomirili su se i ponovo postali saradnici. „Pomirenje sa Marijom je čist poslovni potez“, rekao je Mirković za list „Pres“ sredinom 2010.
Mirkoviću je od Evrovizije ostala i svađa sa generalnim direktorom RTS-a Aleksandrom Tijanićem: „Tijanić nije želeo da pobedi Marija jer je imao svog favorita Ivanu Negativ. Predlagao mi je da pustim Mariju niz vodu u zamenu za besplatne reklamne sekunde na RTS-u. Kada nisam pristao, došlo je do sukoba. Pretio mi je, psovao me je“, rekao je Mirković za „Blic“ 2008.
Tijanić je preko istih novina odgovorio: „Priznajem da sam pretio dotičnome. Sreo sam ga u jednoj kafani u večernjim satima i rekao sam mu: ‘Marš u Zoološki vrt! Znaš da Vuk Bojović u osam sati zatvara kapiju i ako se ne vratiš do tada, spavaćeš na ulici.’ Spreman sam da podnesem sve sankcije zbog ove pretnje, ali da bude jasno – nema pristupa RTS-u dotičnome gospodinu sve dok iznosi gomilu laži na račun RTS-a i mene.“
Pre dve godine, Mirković se sukobio i sa glavnim čovekom „Grand prodakšena“ Sašom Popović kada je komentarisao odnos ove produkcijske kuće sa Zvezdama granda. U julu 2010. je za „Pres“ rekao: „Popović se ponaša bahato i robovlasnički prema toj deci. On ne poštuje državu niti zakon jer je napravio takve ugovore sa tim mladim pevačima da to nema ni u jednoj zemlji! Krajnje je vreme da država i Bradić uzmu stvar u svoje ruke i zaustave Popovića da se ponaša kao da je u najmanju ruku predsednik. On je bukvalno uništio kulturu Srbije.“
Nakon kratkotrajnih nesuglasica Popovića sa vlasnikom Pink televizije Željkom Mitrovićem, po medijima se provlačila priča da će na mesto Granda (koji je trebalo da pređe na „Prvu“ televiziju) doći Mitrović sa novim projektom „Pink rekords“. Ta ideja je propala, a Grand je i danas na Pinku.
Mirković je bio član Srpske radikalne stranke i podržavao je Tomislava Nikolića na predsedničkim izborima 2008. Iste godine priključio se Pokretu „Živim za Krajinu“ Boška Ničića i tu bio potpredsednik. Marta 2011. zbog „poslovnih obaveza“ napustio je Ničićev pokret i pridružio se novoosnovanom Pokretu radnika i seljaka Zorana Dragišića i postao njegov potpredsednik. Tokom kampanje za gradonačelnika Zaječara između ostalog je rekao: „Ja sam ostvaren čovek, imam dovoljno para, tri stana u Beogradu, vozim najskuplji džip u Srbiji, ali sve to sam ja zaradio, nisam ušao u politiku da se obogatim.“
Januara 2012. na njegovu kuću u Beogradu bačena je bomba, ali napadači nisu otkriveni.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve