Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Muftija, kandidat za predsednika
Zvanično: Rođen je 15. februara 1970. u selu Orlje, opština Tutin. Osnovnu školu je završio u selu Ribariće, a Medresu „Gazi Husrev-beg“ u Sarajevu. Islamski fakultet, odsek za šerijatsko pravo, završio je 1993. godine u Konstantini (Alžir), nakon čega je postao profesor Medrese u Novom Pazaru. Za postdiplomske studije odabrao je Liban. Čim je osnovan Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, 1993. godine, izabran je za njenog predsednika – zahvaljujući Sulejmanu Ugljaninu, tvrde upućeni, ali to se ne navodi u zvaničnoj biografiji. Za predsednika i glavnog muftiju Mešihata Islamske zajednice u Srbiji izabran je 27. marta 2007.
Beogradski režim: Optužuje za „nasilje, torturu, licemerstvo i tiraniju nad Bošnjacima“ i u tom smislu očekuje obeštećenje od 100 miliona evra od „Blica“, od Srbije autonomiju za Sandžak, od Ketrin Ešton međunarodne posmatrače, a od Bošnjaka u matici i dijaspori – po jedan procenat ličnih prihoda za „finansiranje projekata od nacionalnog značaja“.
Prostor za delovanje: Oslobodili su mu ga i otvorili Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin, nekadašnji sandžački protivnici, sada u kohabitaciji pod plaštom vladajuće koalicije, ali i međunarodni zvaničnici koji godinama nisu propuštali priliku da se sretnu s njim i dodatno mu pothrane ambicije.
Igranje s vatrom: „Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim delom Srbije… Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cela zgrada.“ Ne kaže kakav je rizik ako manjinski stanari zapale zgradu.
Plan i program: Drugo poluvreme „borbe za opstanak Bošnjaka“ održaće se na izborima 6. maja. Cilj je autonomija Sandžaka pri čemu se, po objašnjenjima, „misli na celovitu teritoriju u njenim istorijskim granicama, što podrazumeva deo teritorije koji se nalazi u Crnoj Gori“.
Najmlađe dete: Muftija Zukorlić Sarajevo smatra duhovnim centrom muslimana na Balkanu, a reis-ul-ulemu Mustafu Cerića vrhovnim poglavarom. Osim toga: „Mi Tursku doživljavamo kao svoju majku koja je pre sto godina, zato što je morala, ostavila svoju decu. Sada dolazi da ih vidi, Bosnu kao najstarije dete, ovo albansko što je ojačalo i nas u Sandžaku, kao najmanje i najmlađe dete, koje se najviše voli. Kad imate takvu braću i ojačale roditelje, to je predivan osećaj.“
Neće u politiku (1): „Ne ulazim u politiku, želim uticati na svoj život i Islamsku zajednicu.“
Neće u politiku (2): „Ovo što ja radim je mnogo skuplje od politike, jer predstavlja vođenje celokupnog pokreta i sa ove pozicije mi je lakše da se bavim politikom, ali i naukom i kulturom, sportom…“ Ulazak u politiku značio bi za Zukorlića „pasti s konja na magarca“.
Hoće na magarca: Prošle nedelje saopšteno je da su potpisi za predsedničku kandidaturu Muamera Zukorlića spremni i da će u Republičku izbornu komisiju stići do kraja nedelje. Lider Islamske zajednice u Srbiji tako će postati prvi verski poglavar koji „izlazi na crtu političarima“ i bio bi jedini u svetu da nije Irana i tamošnje vladavine ajatolaha. Formalno Zukorlićevo pravo da se kao muftija kandiduje nije sporno, ali je iskorak iz dosadašnje prakse muslimana da se pri ulasku na politički teren odreknu verskih funkcija.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve