U poslednjih 12 godina, od kako je Srbija zvanično u tranziciji, oprobani su svi poznati modeli subvencionisanja poljoprivrednika iz državnog budžeta: premiranje "po predatoj kili", potom kreditiranje tekuće proizvodnje po povlašćenim kamatama i nepovratnog učešća u investicionim ulaganjima, pa direktnog plaćanja "po hektaru", da bi pre nedelju-dve ponovo bile uvedene premije
Strategijom o razvoju poljoprivrede, koja je usvojena u vreme mandata dr Ivane Dulić-Marković, predviđeno je bilo da se tokom približavanja Evropskoj uniji postepeno ukidaju premije koje „idu naruku samo otkupljivačima poljoprivrednih proizvoda“, a da se do priključenja Uniji i prelaska na direktna plaćanja po hektaru, koja su po njenom mišljenju „dobra samo za veleposednike“, podrška poljoprivrednim domaćinstvima pruži kroz kredite sa povlašćenim kamatama. U tu svrhu oformljen je Kreditni fond sa početnim ulogom od 50 miliona evra, koji bi se, prema planu, svake godine dopunjavao sa još toliko novca, sve dok ne dostigne milijardu evra.
foto: a. anđićPOLJOPRIVREDNI KREDITI: Ivana Dulić-Marković
„U Strategiji nedvosmisleno piše da želimo da se priključimo Evropskoj uniji i da što pre pristupimo Svetskoj trgovinskoj organizaciji, da želimo da naša poljoprivreda bude konkurentna ali da pritom sprovedemo mere za unapređenje sela i vodimo računa o ruralnom razvoju, a ne samo o ekonomskoj isplativosti poljoprivrede. Cilj primene Strategije je, dakle, konkurentan poljoprivredni proizvod koji može da se plasira na tržište Evropske unije, ali ne tek kada budemo tamo, nego već sada. Da bi se to ostvarilo, moraju da se donesu određeni zakoni, na primer onaj o skladišnicama i robnim zapisima, da se organizuju institucije, da napravimo mehanizme koji će uticati na tržište“, rekla je dr Ivana Dulić-Marković u intervjuu za „Vreme“ pre sedam godina.
foto: a. anđić100 EVRA PO HEKTARU: Slobodan Milosavljević
Novi ministar poljoprivrede Slobodan Milosavljević, postavljen posle izbora 2007. godine, u skladu sa predizbornim obećanjima uveo je direktno plaćanje – 100 evra po hektaru. „Suština je da se dobiju što je moguće veće kvote i što veći prostor za plasman naših poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a bez dramatičnog rasta izvoza srpska poljoprivreda nema šanse da održi ni prostu reprodukciju, a kamoli da se nosi sa konkurencijom. To je, praktično, nastavak priče koja je u prethodnom periodu pristojno vođena, čak rekao bih i više od toga“, rekao je u intervjuu za Vreme“ dr Slobodan Milosavljević krajem juna 2007. godine. „Nema nijedne države u Evropi koja ne pomaže svoju poljoprivredu u nekom modalitetu. Svako ko misli da poljoprivreda može bez pomoći države, ozbiljno greši. U Hrvatskoj, na primer, poljoprivrednici dobijaju 200 evra po hektaru, u evropskim zemljama 300 evra. Kako će naši poljoprivrednici da budu konkurentni kad ne dobijaju ništa: i ovi ovde moraju da plate đubrivo kao oni tamo, mora da kupe isti traktor koji troši isto gorivo. Bez ikakve dileme sam da davanja poljoprivrednicima iz budžeta moraju da postoje i da moraju da rastu. Ove godine će registrovana poljoprivredna gazdinstva biti subvencionisana sa 100 evra po hektaru. Neće, međutim, svi dobiti isto: reč je o proseku.“ Na pitanje da li će biti dovoljno novca, odgovorio je da prošlogodišnji budžet nije izvršen u potpunosti i kad se sabere razlika između namenjenog i realizovanog prošle godine sa ovim povećanjem, dobija se značajan rezultat. „U svakom slučaju, obezbedili smo pristojan iznos: sve što smo zacrtali, možemo i da ostvarimo.“
foto: m. milenković140 EURA PO HEKTARU: Saša Dragin
Godinu dana kasnije, opet u skladu sa predizbornim obećanjima, „naknada“ po hektaru je povećana na 140 evra, ali samo za one poljoprivrednike koji redovno uplaćuju penzione i zdravstvene doprinose. „Ne mogu da kažem da sam zadovoljan budžetom za ovu godinu: znatno je manji nego prošlogodišnji, koji je, opet, bio manji nego onaj prethodni. Otežavajuća okolnost je što se zbog prilično loše agrarne politike, loše definisanih uredbi, nestručno vođenog posla, nagomilao veliki dug prema poljoprivrednicima. Prošle godine je napravljen ‘minus’ od 12,5 milijardi dinara u agrarnom budžetu i mi smo uspeli da ispeglamo veći deo tog minusa. U poređenju sa ovogodišnjim budžetom to su značajna sredstva“, rekao je dr Saša Dragin u intervjuu za „Vreme“, pre nešto više od tri godine. „Ono što pokušavamo sada da uradimo jeste da skratimo bukvalno sve troškove: faktički, 90 odsto budžeta poljoprivrede su subvencije, sve ostalo je samo 10 odsto. Ne verujem da je tako ikada bilo.“
foto: tanjugSUBVENCIJA PO PRINOSU: Dušan Petrović
Poslednjom vladinom Uredbom vraćeno je premiranje proizvodnje ratarskih kultura, a kao uslov da se dobije novac iz budžeta više se ne pominje PIO fond. „Poljoprivredna politika mora da bude prilagođena životu. U životu postoje i mali i veliki proizvođači, a pomoć države moraju da imaju sve vrste proizvodnje, naravno, prema novcu kojim se raspolaže. Sistem je ranije stimulisao ograničen broj gazdinstava“, objasnio je u intervjuu za „Danas“ Dušan Petrović, aktuelni ministar poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede. „Ima istine da je nekoliko puta menjana politika podsticaja, ali moramo da imamo na umu da se i vreme i uslovi menjaju. Kada je 2007. počelo davanje od 100 evra za hektar, ekonomski ambijent bio je sasvim drugačiji, ali je i u budžetu te godine bilo više novca i mogao je to davanje da izdrži. Ali, mi smo došli u jesen 2008. kada je kriza ‘istanjila’ državnu kasu i taj sistem je počeo da se ograničava. Na primer, uslov za korišćenje subvencija bio je uplaćen doprinos za penzijsko osiguranje, pa je od nekoliko stotina hiljada gazdinstava sistem prošle godine spao na nešto iznad 80.000 korisnika. Jedno od pitanja je koliko bi i to bilo održivo, jer smo sa 12 milijardi za te namene došli do 15, a da se pritom prinosi po hektaru nisu uvećali i daleko su ispod naših mogućnosti. Dakle, sada smo prilagodili mere onome što budžet može u ovom trenutku, a to je za trećinu više no prošle godine, ali ipak očekujem masovan ulazak gazdinstava u sistem, jer sada imaju motiv da što više proizvedu kako bi dobili više podsticaja.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.