Na sajtu Vikiliksa trenutno stoji tačno 251.287 fajlova. Sada znamo ko je sve od političara, činovnika i biznismena dolazio u američke ambasade i sastajao se sa diplomatama da bi im prenosio svoja saznanja i ocene. Po neke od "doušnika" i diplomata, ovo može biti vrlo opasna situacija
Od novembra prošle godine Vikiliks je redovno objavljivao diplomatsku prepisku između Stejt departmenta i američkih ambasada širom sveta. U svom posedu, zahvaljujući Bredliju Meningu – čoveku koji je optužen da je pokrao arhive Stejt departmenta – Vikiliks je imao više od 250.000 takvih dokumenata, ali je do septembra na svom sajtu objavio tek desetak odsto njih. Objavljivanje je išlo tako sporo zato što je, između ostalog, svaki papir prethodno bio pročitan i po potrebi cenzurisan. Vikiliks i njegovi partneri, brojni mediji i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, pregledali su depeše i – ukoliko su smatrali da je potrebno – brisali su razne podatke poput imena ljudi, kompanija, organizacija…
foto: reutersSVE USAMLJENIJI: Džulijan Asanž
Prošle nedelje Vikiliks je ipak objavio i preostalih 90 odsto depeša, ali potpuno necenzurisanih. Na njihovom sajtu trenutno stoji tačno 251.287 fajlova. Sada znamo ko je sve od političara, činovnika i biznismena dolazio u američke ambasade i sastajao se sa diplomatama da bi im prenosio svoja saznanja i ocene. Po neke od „doušnika“ i diplomata, ovo može biti vrlo opasna situacija.
Zašto je Vikiliks to uradio?
ŠIFRA „KOLEKCIJA DIPLOMATSKE ISTORIJE„: Prema onome što su saopštili iz Vikiliksa, tajne šifre i internet adresa na kojoj je bila postavljena baza sa dokumentima su razotkriveni. Depeše su već neko vreme slobodno cirkulisale internetom, mimo kontrole Vikiliksa. Pojedini mediji već su bili odlučili da počnu da objavljuju i te dokumente, ali ih je Asanž zamolio da planove odlože i sam je prošle nedelje objavio sva dokumenta na sajtu Vikiliksa.
Kao krivca za celu situaciju Vikiliks je optužio Dejvida Lija, novinara „Gardijana“, za koga tvrdi da je obelodanio tajne lozinke za pristup arhivi necenzurisanih depeša.
Li je u svojoj knjizi Vikiliks: Unutar Asanžovog rata protiv tajnosti, koju je „Gardijan“ izdao u februaru ove godine, odao lozinku koja je bila potrebna za dešifrovanje dokumenata. „Gardijan“ se u principu sa ovim slaže, ali ima drugačije objašnjenje. Prema njihovoj verziji, Li je dobio šifru i uputstvo za pristup necenzurisanim depešama od Asanža, ali mu je rečeno da će šifra biti upotrebljiva samo nekoliko sati. „Ono što smo mnogo kasnije objavili u svojoj knjizi je zastarelo i bezopasno. Nismo objavili internet adresu na kojoj se nalazio fajl, a u svakom slučaju, Asanž nas je uverio da ona više ni ne postoji“, tvrdi Li.
„Gardijan“ navodi da je link ka necenzurisanoj arhivi postavio nepoznati korisnik Tvitera na tu društvenu mrežu, a da je do nje došao sledeći trag objavljen u drugim medijima i na Vikiliksovom nalogu na Tviteru. U čitav događaj umešan je i Danijel Domšajt-Berg, bivši Vikiliksov portparol, koga optužuju da je zapravo osoba koja je odala internet lokaciju arhive zarad lične koristi.
Što se tiče knjige Vikiliks: Unutar Asanžovog rata protiv tajnosti, Li u njoj navodi kako je jula 2010. pregovarao sa Asanžom da dobije sve diplomatske depeše. Posle dužeg ubeđivanja, Asanž je pristao.
Dalje navodi da je ključnu šifru za dekodiranje arhive depeša Asanž napisao Liju: ACollectionOfHistorySince_1966_ToThe_PresentDay
(u prevodu: Kolekcija istorije od 1996. do današnjeg dana), s tim što je Asanž napomenuo Liju da zapamti da ispred reči „istorije“ doda reč „diplomatske“.
Li je otišao kući i podesio na računaru sve kako mu je Asanž rekao i uspeo je da preuzme nekakav .7z fajl. To je bila kompresovana arhiva, ali u formatu koji Li nije poznavao, pa je seo u kola i vratio se do Asanža da bi mu ovaj pomogao.
Vikiliks tvrdi da je objavljivanje ovih podataka u Lijevoj knjizi kršenje ugovora koji su potpisali, i kojim se „Gardijan“ obavezao da će depeše kod njih biti bezbedne. Osim toga, „Gardijan“ je i prethodno činio stvari koje nisu bilo po dogovoru, kažu u Vikiliksu.
No, ako je Lijeva knjiga objavljena još u februaru, otkud tek sad ova drama? Zašto Vikiliks nije reagovao čim je knjiga objavljena?
VAĐENJE FLEKA: Navodno je priča o šifri za otvaranje necenzurisanog materijala počela da kruži internetom i među novinarima odmah posle objavljivanja Lijeve knjige čiju je prodaju Vikiliks pokušao da stopira. Međutim, o celom slučaju nisu govorili javno jer su se bojali da će tako još više privući pažnju i otkriti da dokumenta cirkulišu slobodno na internetu, kažu u Vikiliksu.
Pre dve nedelje nekolicina nemačkih novinara povezala je celu priču i isplanirala objavljivanje podataka o svemu tome. Vikiliks je zamolio odlaganje i ubrzao objavljivanje diplomatskih depeša – otuda se sve ovo događa baš sada. Prema prvobitnom planu, Vikiliks je depeše trebalo da objavljuje kao i do sada, „na kašičicu“, još neko vreme.
Nakon svega, Asanž je teškom mukom uspeo da stupi u kontakt sa Stejt departmentom kako bi se konsultovali o onome što se desilo i što sledi. Razgovarao je oko 75 minuta telefonom sa Klifom Džonsonom, pravnim savetnikom Stejt departmenta, ali se tu komunikacija i završila – predstavnici Stejt departmenta ne žele da se uživo sretnu sa Asanžom koji, tvrdi Vikiliks, ne može preko telefona da im saopšti ključne informacije.
Podsećamo, Asanž se već nekoliko meseci nalazi u kućnom pritvoru u blizini Londona i čeka početak procesa koji će se protiv njega voditi zbog optužbi da je prošle godine u avgustu primorao na seks dve Šveđanke.
Preko video-linka, u utorak 6. septembra Asanž se obratio novinarima koji su bili na tehnološkom sajmu u Berlinu. Ponovo je pokušao da objasni zašto je Vikiliks objavio necenzurisane depeše: „Svaka obaveštajna agencija imala je materijal, a ljudi koji su u njemu pomenuti nisu ga imali. Nastala je trka dobrih i loših momaka, i bilo je nužno da stanemo na stranu dobrih momaka.“
Međutim, sve je manje onih koji su na strani Vikiliksa. Od većinske podrške medija i „običnih građana“ širom sveta, Asanž je sada ostao gotovo sasvim sam, odnosno u društvu hakerskih grupa koje ga još zdušno podržavaju. „Gardijan“ i drugi veliki mediji koji su blisko sarađivali sa Asanžom – „Njujork tajms“, francuski „Mond“, nemački „Špigl“ i španski „Pais“ osudili su objavljivanje necenzurisanih depeša.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!