Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kako su se političke strasti između Beograda i Prištine hladile, trgovina je rasla – poslednjih godina po izvanrednoj godišnjoj stopi rasta od 15 do 16 odsto. Verovatno je i to jedan od razloga što se kosovski premijer Hašim Tači odlučio na ovaj potez i što je za njega, čini se, dobio podršku glavnih zaštitnika
Ne ulazeći u političke i pravne finese problema embarga Kosova na uvoz iz Srbije, može se jednostavno konstatovati da će privreda Srbije zbog tih „sankcija“ Prištine očigledno imati krupne ekonomske štete – ukoliko se brzo ne nađe neki kompromis. Nije ugrožena samo robna razmena između Srbije i Kosova nego je ugrožen čitav CEFTA sporazum, od koga je Srbija imala najviše koristi, među svim njegovim potpisnicima. Bilo bi ekonomski ludo da Srbija nastavi fanatičnu politiku u ratu oko „simbola“, odnosno štambilja kosovske samoproglašene državnosti, ako nije reč o nečem drugom.
Samo u pet godina, između 2005. i 2010, prema podacima Privredne komore Srbije, naša privreda je na Kosovo „izvezla“ robe za preko 1,5 milijardi dolara, a odande „uvezla“ robe za samo 35 miliona dolara. Prošle godine „izvoz“ Srbije na Kosovo iznosio je 391,3 miliona dolara, a „uvoz“ sa Kosova samo četiri miliona dolara. U prvih šest meseci ove godine „izvoz“ Srbije na Kosovo je iznosio 202,8 miliona dolara, pa je bio u izgledu novi napredak srpske privrede na tom tržištu.
Što je još važnije, kako su se političke strasti između Beograda i Prištine hladile, trgovina je rasla – poslednjih godina po izvanrednoj godišnjoj stopi rasta od 15 do 16 odsto. Verovatno je i to jedan od razloga što se kosovski premijer Hašim Tači odlučio na ovaj potez i što je za njega, čini se, dobio podršku glavnih zaštitnika.
Ako pogledamo podatke o spoljnoj trgovini Kosova, one koje je objavio kosovski statistički zavod, onda možemo uočiti da je prošle, 2010. godine, Kosovo ukupno uvezlo robe za 2144 miliona evra, a izvezlo za 294 miliona evra. Pri tome, najveći pojedinačni „izvoznik“ na Kosovo je Srbija, sa oko 16 odsto učešća. To učešće je u poslednje vreme čak imalo tendenciju porasta. Na primer, u martu ove godine, Srbija je na Kosovo „izvezla“ robe za 30,5 miliona evra, a svih 27 članica Evropske unije izvezlo je na Kosovo robe za 66,5 miliona evra. Znači da je Srbija na koti polovine kompletnog izvoza EU na Kosovo – pa neće biti da je Brisel naročito zainteresovan da štiti Beograd u ovom, najnovijem sporu sa Prištinom – oko carinskog štambilja.
Podatke o razmeni Srbije i Kosova, dakako, treba primiti sa izvesnom rezervom. Teško je proceniti šta, ko i kako knjiži – da li se, na primer, u „izvoz“ na Kosovo računaju i isporuke severno od Ibra, ili samo one na područje južno od te reke. Koliko u svim tim podacima ima raznih špekulacija, nekakvog reeksporta i koliko prometa uopšte nije registrovano. To niko ne može da proceni, jer granica između Srbije i Kosova je ne samo „balkanski propustljiva“ nego se ona s jedne strane ni ne priznaje, a sa druge faktički i ne kontroliše u celini. Jasno je da se u tako nedefinisanim i nejasnim područjima najbolje snalaze oni alergični na carine i poreze.
Kad se pogleda „izvoz“ Srbije na Kosovo u CEFTA relacijama – i tada on ima veoma velik značaj. Eto, 2010. godine, Srbija je u zemlje CEFTA izvezla robe za ukupno 2,8 milijardi dolara, a te godine (gore smo to već naveli) „izvoz“ na Kosovo iznosio je 391,3 miliona dolara. To znači da Kosovo u našem izvozu na CEFTA područje učestvuje sa 14 odsto – što je dakako veoma značajno za našu privredu. Naravno, CEFTA područje u celini, još je značajnije, sa 27,6 odsto celokupnog izvoza Srbije – a ceo sporazum može da potone u ovom sporu Beograda i Prištine.
Trenutak za akciju Tačijeve vlade u Prištini čini se da je pažljivo odabran. Leto je, deficiti Kosova u električnoj energiji su trenutno mali, a vreme je kada se ugovara trgovina žitom, brašnom, šećerom i uljem – a to su glavni izvozni proizvodi Srbije na kosovskom tržištu. Pri tome, Srbija se već priprema za parlamentarne izbore iduće godine, pa se malo koja stranka usuđuje da energično napusti „nadrealističko-simbolističku“ politiku Srbije prema Kosovu, koja je upisana čak i u preambulu ustava Srbije. Sve se to, verovatno, imalo u vidu u Prištini, a možda i u Briselu i Vašingtonu, kada su Srbiji uvođene „kosovske sankcije“.
Valja ponoviti, onaj ko ne ulazi u analizu spoljnopolitičke strategije Srbije u pogledu Kosova (ako je ima), mora primetiti da se danas u znatnoj meri vodi bitka oko dugoročnog prisustva Srbije na kosovskom tržištu i da u toj bici karte Srbije (opet) nisu najbolje. Iako potrošači na Kosovu, dakle u većini Albanci, ne prave pitanje što su brašno, zejtin ili šećer srpski, već im je važnije da ga ima po prihvatljivoj ceni. Tu dobru vest bi trebalo nekako koristiti i nadalje i nekako „zapečatiti“ naše prisustvo na ovom tržištu, koje će u narednim decenijama ne samo rasti, nego moguće postati i platežno sposobnije.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve