Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Komemoracija žrtvama Srebrenice još jednom je nekima poslužila kao politička platforma
Više od 40.000 ljudi okupilo se u Potočarima u ponedeljak, 11. jula, kako bi obeležilo šesnaestu godišnjicu genocida u Srebrenici. Tom prilikom održana je i komemoracija za 613 identifikovanih žrtava koje su pronađene u masovnim grobnicama oko Srebrenice. Od oko 8000 Bošnjaka za koje se računa da su pobijeni nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu, Žepu i Konjević Polje, dosad je identifikovano i dostojno sahranjeno nešto oko 5000. Ostali se još zvanično vode kao nestali, mada se veruje da su zakopani u dosad nepronađenim masovnim grobnicama.
Prvi put otkad se ovakvi skupovi održavaju, preživeli, porodice i prijatelji žrtava mogli su naći neku utehu u činjenici da je general Ratko Mladić, optužen kao glavni arhitekta ovog zločina, u pritvoru Haškog tribunala, gde ga očekuje suđenje. Komemoraciji su, osim bosanskih političara i diplomatskog kora, prisustvovali hrvatski predsednik Ivo Josipović i zamenik ministra inostranih poslova Turske Bulent Arinc.
Kao i u ranijim prilikama, komemoracija je poslužila i kao platforma za neke političke poruke. Tako je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko između ostalog rekao da se „na genocidu ne može ništa graditi“, što je u Banjaluci odmah prepoznato kao aluzija na Republiku Srpsku, koju u Federaciji često prozivaju kao „genocidnu tvorevinu“. Istovremeno, član Predsedništva BiH Bakir Izebegović kritikovao je međunarodnu zajednicu zato što „zatvara oči“ pred činjenicom da veliki broj ljudi u Srbiji i RS negira genocid i slavi Mladića kao heroja. On je, međutim, u istom govoru pohvalio predsednika Srbije Borisa Tadića što je održao obećanje dato prošle godine i uhapsio Mladića.
Za razliku od prošle godine, ni Tadić ni bilo ko od predstavnika srpskih državnih organa nije došao u Potočare, zbog čega su se vlasti našle na udaru kritike Liberalno-demokratske partije i nekoliko nevladinih organizacija. Sa druge strane, Tadić je dan pre komemoracije na skupu Demokratske omladine govorio o srebreničkim žrtvama i potrebi da se svi ratni zločinci privedu pravdi. Istog dana, u nedelju uveče, organizacija Žene u crnom održala je na već tradicionalan skup na beogradskom Trgu Republike, pozivajući na solidarnost sa žrtvama Srebrenice. Nije bilo incidenata, ali ni naročitog odziva Beograđana.
Građani Srbije su takođe ostali mahom indiferentni na pozive koje je putem letaka i plakata uputila organizacija „SNP 1389“ da 11. jula izađu na ulice, pruže podršku Mladiću i proslave „oslobođenje Srebrenice“. Vlasti nisu našle za shodno da odgovore na ovu provokaciju.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve