Loader

Susreti na “Dezireu” (2): Marko Mandić

Gluma kao put u slobodu

“Uvek sam voleo digresije, čini mi se da smo zreli, pogotovo mlada generacija, bar za ovo da otvaraš puno prozora, dolaziš do neke šifre, tražiš tu dalje, pa se vraćaš u osnovnu pripovest. Pošto je život haotičan, postoji potreba za smirenjem koja bi dala (a odatle ta želja i u pozorištu) čisto pripovedanje. Čini mi se da su u porastu čistije forme – priča, povratak realizmu, sklanjamo mikrofone, gradimo, u stvari, scenografiju koja dočarava, zatvara, radi ono što nam radi film”

Susreti na “Dezireu”: Anđela Vidović, teatrološkinja

Pažljivo s četvrtim zidom!

Jednako je važno da manji gradovi imaju ozbiljne festivale, jer su veliki gradovi zasićeni sadržajem svih vrsta. Ovo što radi Urban sa svojim timom neka potraje. Mesto na granici uvek daje poticaje da se dogode pomaci, pogotovo kada ima tradiciju kao Subotica

Sarajevski razgovori: Boris Šiber, glumac

“Kiss the future” ili snaga kulturnog otpora

“Ovaj film je upravo napravljen tako da svi koji ga gledaju, odakle god da su, mogu da shvate kontekst, da im bude zabavno, pa ih onda ‘spusti’ neka granata, pa ih digne neka od priča, film je rolerkoster koji te resetuje svako malo. Ispunio je ono što je, po meni, njegova dužnost bila, a to je da ljudi izvuku neku pouku iz toga. Ne samo da se nasmiju, ne samo da kažu ‘ah, jadni Bosanci što su ih rokali’, nego da prepoznaju oko sebe šta im se sve može desiti”

Intervju: Čedomir Janičić, istoričar umetnosti

Aritmije izvan sistema

“Osamdesete godine u Jugoslaviji su ambivalentne; o njima vlada mišljenje da su bile eskapističke, pa čak i kukavičke, da nisu mogle ili htele dovoljno jasno da vide signale koje je stvarnost slala da stvari idu u pogrešnom smeru”

Razgovor: Kinga Mezei i Zoltan Devai

Strateško širenje džepnog teatra

“Želimo da otvorimo vrata i eksperimentalnom teatru, da damo novi impuls ansamblu – to je novi koncept. Hoćemo da ovaj teatar postane vidljiv na mapi regiona. Osim toga, želimo i da senzibilizujemo publiku za eksperimentalni teatar, a publika se zaista pokazala otvorenom za drugačije teatarske forme”

Sterijino pozorje, drugi deo (beleške, fragmenti)

Kome šta treba?

Pozorje protiče u vremenu koje je zahtevno, ne znaš hoće li kiša ili će biti mirno. U susretima. U onoj vrsti tromosti koju donosi boravak u traumi koja je ostavila traga od 3. maja naovamo. I to se ne previđa, čak i kada to pokušavamo, jer sve bruji od tragedije

68. Sterijino pozorje: Čovečnost – usponi i sunovrati, selektor Milivoje Mlađenović (1)

Kraljice noći

Tokom dogovaranja za pisanje teksta o Pozorju, Teofilu kažem: “Hoću da pišem po asocijacijama, služeći se citatima i delovima razgovora koje ću voditi. Da bude prljavo”

Intervju: Vlatko Ilić i Vojislav Klačar, umetnici

Različite realnosti u istom prostoru

“Koncept zajedničkog rada možemo pratiti kroz čitav dvadeseti vek, to je kreativnost koju podstiče zajedništvo, mislim da to nije neuobičajeno i da su pomaci, kad je reč o umetnosti, nastajali zbog relacija koje nisu bile uobičajene, bez obzira na kontekst. Verujem da se ne mogu stvarati vredna umetnička dela a da ne ispitujemo kako živimo, da ne praktikujemo različite odnose koji ne prate ono što su ustanovljene norme, kroz koje moramo svi da se snalazimo”

Intervju: Vlatko Ilić, teatrolog

Potreba za temeljnim promišljanjem pozorišta

“Komercijalizacija počiva na standardizaciji, zato kada kažemo da danas umetnost poprima karakteristike robe, to ide na štetu autentičnosti, a samim tim, mogli bismo reći, i autorstva, ukoliko ga shvatimo kao osoben izraz pojedinca ili kolektiva koji stvara jedno umetničko delo”

Intervju: Milivoje Mlađenović, selektor 67. Sterijinog pozorja

Svi su originalni, ali neki su originalniji

“Urbanovu bitnu predstavu o ‘ludilu’ identiteta učešće stranog autora sprečava da uđe u selekciju domaće drame. A izbor za selekciju ‘Krugovi’, koja je isključivo zasnovana na stranim predstavama, osujećen je učešćem domaćeg pozorišta kao koproducenta. Takva su ‘pravila’ trenutno na snazi. A bolje je imati čvrste kriterijume i biti dosledan u njihovom poštovanju i istovremeno misliti o njihovom revidiranju, nego praviti haos i skandale”

Pozorište (2)

Pozicija pobunjenog čoveka

Na rubu pameti, po delima Miroslava Krleže, Iva i Tene Štivičić; dramatizacija Vida Davidović; režija Marko Misirača; Knjaževsko-srpski teatar Kragujevac i Hrvatski kulturni centar Beograd