Loader

Lični stav

O novcima i novinarima

Je li tekst "Di su naši RTV novci" bio pokušaj medijske kritike ili deo političke taktike? Medijski hitac u nekom drugom, većem i važnijem ratu nego što je borba za profesionalno novinarstvo? Ako jeste, a rekla bih da jeste, onda vam svima poručujem da je našoj profesiji već muka od tog ratovanja preko naših leđa. Obično nam to rade političari, ali neretko i naše kolege novinari nastupaju pre svega kao simpatizeri određenih političkih i finansijskih projekata

»Njuzvik« se povlači sa kioska

Ko će štampi plesati na grobu

Da li je industrija štampanih medija na umoru, ili je samo "Tajm" dobio "hladni rat" protiv "Njuzvika"? Da li budućnost leži u tabletima i da li sve veća dostupnost i količina informacija uopšte doprinose boljoj informisanosti

SAD – Predsednički izbori

Humanizacija Mita Romnija

Izbor između Baraka Obame i Mita Romnija je izbor između dve verzije američkog sna. Je li bolje ovaploćenje tog sna sin razvedenih roditelja sa najboljim ocenama na Harvardu, ili naslednik milionera koji svoje bogatstvo od američkih poreskih vlasti delom krije i na Kajmanskim ostrvima? Pritom, Romni deluje izveštačeno kada se pretvara da je "običan čovek", a platforma koju su usvojili republikanci predstavlja radikalan zaokret udesno. Mnogi kažu da je pravi ulog na ovim izborima koja će vrsta kapitalizma da pobedi

Afera Stratfor – »Privatna CIA« na Vikiliksu

Dva plus dva je pet

O nekompetentnim ljudima koji analiziraju fabrikovane informacije. O zakonitim špijunima i industrijskoj špijunaži. Kako se kokošija kost pretvorila u ruske ubice. Kako se Vikiliks osvetio Stratforu i zašto će Stratfor uprkos svoj bruci da opstane

SAD – Ko može da pobedi Obamu

Pohod lutka Kena na Belu kuću

Republikanska stranka odlučila se da metodom eliminacije bira pretendenta za predsednika SAD. Zašto se u Obaminom štabu unapred oblizuju što će im Mit Romni izaći na crtu i zašto "kavijarski kandidat" ima slabe šanse protiv aktuelnog predsednika

Dokumenti i tumačenja (3)

Milošević u očima Amerike

Upadljivo je da američki ambasador u Holandiji Kliford Sobel priželjkivanje brzog okončanja procesa, kojim više neće upravljati optuženi, ne pretpostavlja potrebi da suđenje zadrži legitimnost. Ambasadi je više nego Džefriju Najsu stalo da proces u očima javnosti ne izgubi na pravičnosti. Postoji stvarna, a ne fingirana američka briga za percepciju suđenja. I Sobel bi, doduše, voleo da se stvar brzo privede kraju, ali ne po cenu gubitka legitimiteta Haškog tribunala: zato su njegove depeše u znaku brige da će se proces haotično "raspasti", da prave odbrane neće biti i da će se to videti kao iz aviona