img

Ivan Milenković

Ivan Milenković (1965), filozof po obrazovanju, prevodilac po vokaciji, kritičar po temperamentu. Bavi se političkom i savremenom francuskom filozofijom. Objavio tri knjige, više od 40 naučnih radova i preveo desetak knjiga s francuskog jezika. Član NIN-ovog žirija od 2018. do 2021. Za Vreme piše četvrt veka.

Fenomeni

Preletanje, zanat najstariji

Po Vučićevom dolasku na vlast otprilike pola Demokratske stranke prešlo je na mračnu stranu i mora im se priznati da su se, kao pravi konvertiti spremni da iskažu tvrdu lojalnost, naročito istakli. Evo Gorana Vesića, na primer. Ili onog ambasadora u Americi Dragana Šutanovca. O Nebojši doktoru Krstiću da i ne govorimo. Sada se, kao što vidimo, prvi preporučio – ni manje ni više – Milorad Dodik lično

Slavlje nakon pobede Studentske liste na izborima

Komentar

Prvi potezi buduće vlade

Potrebno je, najpre, nekako se dovući do čina primopredaje vlasti, ako s esenesovske strane bude bilo koga ko bi vlast predao. Hoćemo reći: Vučiću i njegovoj ekipi ne sme se verovati ni dve sekunde sve dok se vlast ne konstituiše

Slavlje u Izbornom štabu studenata

Komentar

Srećni ljudi

U političkim, hladnim terminima reći ćemo da se danas rađa Druga srpska Republika, a Republika je – eto kruga – tvorevina slobode. S druge strane, tvorac kvantne fizike Verner Hajzenberg lepo je rekao da je kvantna mehanika dečja igra u odnosu na uspostavljanje Republike

Momci u crnom s rančevima ulaze u Ćacilend, parlamentarni izbori 2026.

Komentar

Upotreba Ćacilenda u svrhe RIK-a

U trenutku kada ovaj tekst nastaje Pionirski park puni se policijom i maskiranim muškarcima obučenim u crno i s misterioznim velikim torbama u kojima, prepostavljamo, ne nose napolitanke i južno voće. Ali čemu sve to?

Bilbordi u predizbornoj kampanji Aleksandra Vučića

Komentar

Vučićevi bilbordi i stvarnost

Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.

Intervju: Srđan Puhalo, psiholog

Ako joj izbori zavise od Republike Srpske, Srbija je u ozbiljnom problemu

U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji

Studenti pobeđuju

Komentar

Zakazan sastanak sa slobodom

"Ljudi ne žele slobodu i to iz, čini se, jednog jedinog razloga: ako bi je poželeli imali bi je". Ovako je pisao Etjen de la Boesi pre 500 godina. A građani Srbije su se trgli i zakazali sastanak sa slobodom, spremni da odbace „dobrovoljno ropstvo“

Noovi broj Vremena

Novi broj „Vremena“

Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko

Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine

Intervju: Dejan Šoškić, ekonomista

Narod ili korupcija

Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči

Intervju: Jovo Bakić, sociolog, profesor Univerziteta u Beogradu

Pobedićemo, narod pravi kampanju za sve nas

Ovo je borba između onih koji se bore za opšte dobro i onih koji su zarobili državu, koji siluju društvo i rasturaju ga. U toj borbi ova prva strana mora da pobedi. U protivnom postaćemo, kao one zemlje Latinske Amerike u kojima narko karteli državu drže zarobljenom: povezani su s političarima, krajnjom desnicom, najčešće i sa Crkvom, sa vojskom i policijom i, naravno, vrhovnim sudom

Intervju: Saša Stojanović, pisac, organizator Festivala književnosti “Think Tank Town”

Prošlo je vreme čopora

Osim ličnih opsesija, osim bola zbog onih kojih nema i ljubavi za one što dolaze posle nas, osim varljive istine i nedosegnute slobode, tu su još i večiti Eros i Tanatos, dve jedine teme koje nikada neće prestati da budu opsesije svakome ko živi, ili bar pokušava da živi, književnost

Javni moral

O razgaćenim spomenicima i drugim skandalima

Kada, recimo, ima dovoljno ili previše grožđa, cena mu pada. Isto je i s vrednošću novca. Kada se novac štampa, a nema pokrića za njegovu vrednost – kreće inflacija. Eto se isto događa i s esenesovskim gadostima. U ovih 14 godina koliko, s nepromenjenim entuzijazmom, razvaljuju zemlju Srbiju, jedini stabilan rast, s kreativnim iskoracima, uočen je u esenesovskom proizvođenju odvratnosti. U tom zaista bogatom brevijaru bestidnosti nije izostavljena nijedna uvreda kojima bogati srpski jezik obiluje. No, i tome ima granica, a granica uvrede je u njenoj nedelotvornosti

Autokratska posla

Šta spaja, a šta deli Trampa i Vučića

Predsednici SAD i Srbije pokazali su kreativan pristup stvaranju paralelne stvarnosti. Kao i kod Trampa, ne postoji kod Vučića nijedan drugi motiv osim očuvanja lične vlasti, ništa što bi koristilo zajednici, te svako obećanje koje daje nije tu da bi bilo ispunjeno već da bi umirio i mobilisao svoje (slabije obrazovane ili starije) glasače. U toj inflaciji obećanja gubi se i vrednost obećanja. U odgovornim zajednicama obećanje je performativni čin: obećati znači ispuniti obećanje, ne obećavaš ako ne možeš ispuniti. U tome leži razlika između istine i laži. Šta ostaje? Ništa, zapravo, osim sluđenih i dezoijentisanih građana koji sve više postaju podanici

23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Aleksanbdar Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Sučeljavanje

Smisao pozorišta u režimu koji razara kulturu

“Nebitno pozorište mora da igra svoje nebitne predstave jedino kada su napolju građanski nemiri i kada se poziva na promenu,” kaže za “Vreme” Marina Mađarev. “Nebitno pozorište se plaši promena. Zato ono kukavički brani svoju poziciju skrivajući se iza predstava, proba i nepristrasnog profesionalizma. Jedino tada za njih je pozorište važno”

Komentar

Srpsko društvo nije podeljeno, nego neslobodno

Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim

Predizborni portret: Aleksandar Vučić u kampanji

Zašto nije jedan od nas

“Kada se dogodi stvarna ljudska tragedija, poput stradanja rudara, posade helikoptera i pada nadstrešnice, maska patosa pada – gluma i izveštačeno emotivno prenemaganje pucaju, a ispod njih se otkriva stvarna, hladna priroda i proračunatost”, kaže za “Vreme” psihološkinja Ana Mirković. “Razlog je jednostavan: stvarna nesreća i stvarna žalost zahtevaju preuzimanje odgovornosti i iskrenu empatiju, a autoritarni nagon to doživljava kao slabost”

Aleksandar Vučić u Paraćinu

Komentar

Trijumf volje nad ruševinama republike

Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon

Filozofski fakultet u Nišu

Uvežbavanje razaranja univerziteta

Iza navodne brige o “identitetskim naukama” krije se ono što smo kod ove vlasti odavno upoznali – besramna populistička i nacionalistička manipulacija osećanjima iza koje ne stoji ništa, ama baš ništa što bi imalo bilo kakve veze sa javnim interesom