Na Gustonovim slikama vidimo kako nacističku Njemačku, u kojoj ljudi sa svastikama na rukama na balovima plešu i zaljubljuju se, tako i današnju Mađarsku ili Italiju, gdje ugledni građani i nosioci najviših javnih funkcija sa smiješkom na ustima pričaju o zabrani abortusa i o bolesnim homoseksualcima. I naravno, vidimo Vučićevu Srbiju u kojoj osuđeni ratni zločinci na javnoj televiziji zabavljaju narodne mase
Da će nas takve spasiti umjetna inteligencija zvuči zato više kao loš vic nego naučna teorija. Loš i star vic zapravo. Jer su nam taj isti vic pričali i prije dvadeset godina samo što nas je tada obećavao spasiti Internet. A nekada prije valjda televizija
Za njih sam ja privilegirani sloj koji je u ovoj priči pobijedio, ja sam pobjednik gentrifikacije bez obzira koliko me ona možda smetala. Jer kada govorimo o gentrifikaciji, svi smo mi tek vlastita kućna adresa
Edrene je godinama za mene bila tek jedna od mnogih nerazumljivih riječi iz pjesme. Edrene, majko, Edrene zvučalo je otužno i melankolično, bio je to tihi vapaj, i taj je edrene mogao biti tek jecaj
Sve što se dešava u Srbiji u meni izaziva različite, često kontradiktorne emocije pa tako i sam treći maj. I tu me uz beskrajnu tugu zbog smrti nevine djece skoro pa istovremeno spopada i bijes što je Srbija odnosno što su ljudi u Srbiji dopustili da ta zemlja 2023. godine bude to što jeste i kakva jeste, što su dopustili da je vode ljudi poput Aleksandra Vučića i da im to bude normalno ili bar prihvatljivo. Beskrajno me ljuti što toliki ljudi nisu htjeli vidjeti kako se to ne može dobro završiti
Teško vidim logiku u tome da upravo one koji posve ravnodušno prihvaćaju priču o trogodišnjem srpskom granatiranju Sarajeva kao u živu ranu pogađa priča o nekolicini stranaca koji su sa srpskih položaja tu i tamo ispalili nekoliko metaka
Treba razumeti izbezumljenost svih naših naroda i narodnosti koji nikako da se odluče jesu li vrednosti za koje se u Ukrajini bori klerikalni konzervativac i šovinistički nacionalista Putin njihove vrednosti ili nisu
Naš redovni saradnik seo je da napiše kolumnu za "Vreme", ali... onda se kolumna "otela kontroli" i postala autobiografsko-putopisni esej o jednom gradu, o prošlosti i sadašnjosti, o pripadanju i stranstvovanju
Valja sve vrijeme imati na umu da nipošto nije slučajno što su glavni akteri ovog sadašnjeg ludila stasali upravo u devedesetima i da oni danas, u još istaknutijim ulogama nego tada, posve svjesno djeluju po istom principu kao što su djelovali onda
Meni je kao djetetu moj djed pokazivao gdje mu je metak ušao u nogu, a gdje izašao, a moj otac danas mojoj djeci priča o tome, kako je slomio nogu igrajući fudbal
Mustafa je delovao svestan i nesvestan divljenja svojih kolega i svoje veličine, kao neko ko je deo tog sveta, ali istovremeno i mimo njega. Jer glumio je Mustafa ljudima sve i svašta, ali sebi, činilo mi se, nije glumio
