Loader

Vreme 476| 19. februar 2000.

Špageti-egzorcizam

Iz knjige Frana Cetinića prenosimo nekoliko nastavaka koji pokazuju sa koliko je kontroverzi Pariz pratio rat protiv Srbije u proleće 1999...

Reprint – Istorija i tumačenja, povodom obeležavanja 60-godišnjice pobede nad fašizmom

Spasavanje redova Putina

Sedamdeseta godišnjica pobede nad fašizmom biće obeležena 9. maja velikom vojnom paradom u Moskvi. Polemike koje prate ovogodišnju moskovsku proslavu Dana pobede nastavak su polemike vođene i pre deset godina povodom obeležavanja šezdesete godišnjice pobede nad fašizmom, s tim da su stavovi u međuvremenu samo radikalizovani. O tome svedoči i danas aktuelan tekst Frana Cetinića (1947–2006) objavljen u "Vremenu" broj 749, 12. maja 2005. godine, koji ponovo objavljujemo ukazujući na postojanost istorijskog revizionizma, na tadašnje političke prilike na liniji Zapad–Rusija u ogledalu današnjih, ali i na ličnost Frana Cetinića, prijatelja "Vremena", dugogodišnjeg urednika Radio France Internationalea i vrsnog evropskog intelektualca

Kultura sećanja – NATO bombardovanje Srbije (1999-2009) III

Fašizam, lekari i obućari bez granica

Knjiga Frane Cetinića Praški kolateralni dnevnik, proljeće 1999 - Nazovi NATO radi umorstva, iz koje prenosimo nekoliko segmenata, pisana je u proleće 1999, a objavljena u proleće 2000. ("Vreme", Samizdat b92). To je dnevnik koji je vremenom dobio na vrednosti jer obavešteno, džentlmenski pošteno i lucidno govori o spin doktorima i intelektualcima koji su oblačili maskirne uniforme i potpirivali atmosferu kaznene ekspedicije, o drugim intelektualcima koji nisu bili uhvaćeni u zamku "radosne apokalipse" i koji su se toj ratnoj retorici suprotstavljalai, o dendijima humanitarne stvari kao što je Bernar Kušner - i o političarima koji su postupali po formuli "bombardujmo, a posle ćemo videti šta ćemo". Ovo je drugi deo izabranih segmenata Cetinićevog Kolateralnog dnevnika

Kultura sećanja – NATO bombardovanje Srbije (1999-2009) II

Intelektualci i rat

Knjiga Frana Cetinića Pariški kolateralni dnevnik, proljeće 1999 - Nazovi NATO radi umorstva, iz koje prenosimo nekoliko segmenata, pisana je u proleće 1999, a objavljena u proleće 2000 (Vreme, Samizdat b92). To je dnevnik koji je vremenom dobio na vrednosti jer obavešteno, džentlmenski pošteno i lucidno govori o spin doktorima i intelektualcima koji su oblačili maskirne uniforme i potpirivali atmosferu kaznene ekspedicije, o drugim intelektualcima koji nisu bili uhvaćeni u zamku "radosne apokalipse" i koji su se toj ratnoj retorici suprotstavljali, o dendijima humanitarne stvari kao što je Bernar Kušner - i o političarima koji su postupali po formuli "bombardujmo, a posle ćemo videti šta ćemo"

Referendum o EU ustavu

Francusko „ne“ Evropi

Francuzi su znatnom većinom od 54,87 posto glasova odbacili u nedelju na referendumu evropski ustav nakon strastvene višemjesečne kampanje i javne rasprave kakva se ne pamti još od Miteranova dolaska na vlast 1981. Visoka stopa izlaznosti na birališta – blizu 70 posto – naglasila je još više značenje ove izrazite pobede protivnika evro-ustava

Istorija i tumačenja

Spasavanje redova Putina

Staljin, Gulag – cena koju je najviše platio sam ruski narod – pakt Ribbentrop–Molotov, Katinska šuma, sovjetska okupacija baltičkih država... to, i mnogo čega još drugog, poglavlja su koja ovog 9. maja nisu na dnevnom redu. Na dnevnom redu je nešto sasvim drugo: odavanje počasti za blizu 27 miliona sovjetskih žrtava, vojnika Rajanoviča koji su ostavili svoje kosti na stanicama "križnoga puta", ili "crvenozvjezdanog puta" svejedno, od Volge do Berlina

Proslava najdužeg dana

Zbogom (staro) oružje!

Ova verovatno poslednja okrugla godišnjica savezničkog iskrcavanja u Normandiji po mnogo čemu je, i uveliko, nadmašila sve dosadašnje jubileje

Proslava u Normandiji

Dan D – 60 godina kasnije

Prisustvo kancelara Gerharda Šredera stubokom mijenja karakter proslave, koja više nije skup "pobjednika", već i prilika da se očituje " evropsko bratstvo, da se pruži evropska ruka, kako bi se definitivno okrenula stranica sukoba". I dolazak Vladimira Putina je znakovit, jer je to ne samo priznanje odlučujuće uloge Crvene armije u pobjedi nad Trećim Rajhom, već i izraz promjene ruske (eks-sovjetske) historiografske pozicije koja "savezničkom iskrcavanju" nije pridavala veliko značenje