Haški tribunal
Verzije sudbine
Beara se pred Haškim sudom prvi put pojavio 12. oktobra i u tom trenutku nije bio spreman da se izjasni o sopstvenoj krivici
Beara se pred Haškim sudom prvi put pojavio 12. oktobra i u tom trenutku nije bio spreman da se izjasni o sopstvenoj krivici
U utorak 3. februara trebalo bi da najzad započne suđenje bivšem predsedniku Skupštine RS Momčilu Krajišniku koje se čekalo bezmalo pune četiri godine
Čim su u ponedeljak, nakon ustajanja, proradili telefoni u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević imali su sve razloge da časte u kantini svaki svoje društvo sa sprata: prvi – Milana Milutinovića i Mladena Naletelića Tutu, drugi – Tihomila Blaškića i Veselina Šljivančanina. Lider radikala potom je zatražio od Nikolića i drugova da postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji, a predsednik SPS-a poručio je svojima da je sada prilika da se "DOS dotuče"
I Trifunović i njegov advokat Branko Stanić kažu da im je poziv iz Živkovićevog kabineta stigao pomalo iznenada, da je premijer strpljivo saslušao generalovu priču i da je, bez velikih reči i zaletanja, obećao da će sa svojim saradnicima proveriti kako je moguće pomoći čoveku koji već 12 godina živi pod nikada dokazanom optužbom da je "izdajnik" i čija se građanska i ljudska obespravljenost i dalje zasniva na presudi izvučenoj iz jednog politički motivisanog i montiranog sudskog procesa
Iz Haga bi tokom ove nedelje trebalo da stigne i vest o tome koliku će pauzu Sud dozvoliti Slobodanu Miloševiću kako bi se spremio za nastavak suđenja, u kome će se pojaviti oko 300 njegovih svedoka
Suđenje za ratne zločine pred ovdašnjim sudovima ne znači istovremeno da u zatvor u Ševeningenu neće stići još nekoliko bivših policajaca ili vojnika kojima gospođa Del Ponte i dalje može da ponudi izbor između klupe za svedoke i one za potencijalne ratne zločince
Dok bivšu predsednicu RS i dalje pokušavaju da ubede da moguće smanjenje tek odmerene kazne "odradi" kroz svedočenje u nekoliko procesa, njeno priznanje uvode na mala vrata kao nešto što bi veoma brzo moglo da dobije status "presuđene činjenice" i bude od strateške važnosti
Za sada je izvesno jedino da Međunarodni sud pravde nije uvažio argumente pravnih zastupnika Jugoslavije sa dr Tiborom Varadijem na čelu, kako SRJ 1996. godine, u trenutku kada se Sud proglasio nadležnim da raspravlja o tužbi BiH, nije bila članica UN-a, pa samim tim nije ni mogla biti tužena
"Vi niste zaštitili srpski narod, vi ste okaljali obraz srpskom narodu. Vi ste napravili nesreću hrvatskom, muslimanskom i, na kraju, srpskom narodu". Suština Babićevog svedočenja svodi se na Miloševićev kažiprst u čijem su pravcu, po tvrdnjama ovog svedoka, išle sve najvažnije odluke iz ratnih vremena
Svedok C-061 u sudnici sedi u društvu advokata budući da se i sam navodno može naći na listi optuženih. Njegovo dosadašnje svedočenje pokrilo je gotovo sve tačke optužnice – Miloševića je optužio da je izazivao međunacionalne deobe i sukobe, da se umešao u sukob Tuđmanove vlasti i krajiških Srba, da je preko svoje policije (pre svega DB-a) širio strah i provocirao sukobe u koje je kasnije u Krajini uvlačena JNA, da je raspoređivao i naoružavao jedinice, sponzorisao rat i vojsku, vukao sve ratne konce iz Beograda, kontrolisao tzv. paralelne strukture vlasti, minirao mirovne sporazume i na kraju ostavio tamošnje Srbe na cedilu. Sve to izgovara čovek koji je optuženog (što ovaj ne spori) sretao više od 30 puta, jedan od najistaknutijih krajiških političara upućen u mnoge ratne tajne i mehanizme donošenja odluka, jedan od onih koji je sa Miloševićem na usnama dizao tamošnje Srbe na pobunu i pri tom u jednom trenutku spadao u najradikalnije kninske nacionalističke mračnjake i žestoke protivnike povremenih mirovnih inicijativa. Na kraju krajeva, i jedan od onih koji je svojevremeno ispao iz Miloševićevog šinjela, da bi kasnije postao otpadnik
Na raznim krivinama i u političkim zaokretima koje je svojevremeno pravio u RSK i RS, iz Miloševićevog tima i milosti otpadali su mnogi vernici njegove nekadašnje politike koji su danas spremni da pričaju o svemu, tim pre ukoliko im se ponudi i određena zaštita. Te priče se danas onima koji kraj TV ekrana prate suđenje Miloševiću, iako ne manje neprijatne, čine nekako neuporedivo poznatijim i uverljivijim nego priče kosovskih Albanca koji su donedevno defilovali haškom sudnicom i uz to, po pravilu, odbijali da priznaju da su ikada videli neku jedinicu OVK ili se ikada uplašili od neke NATO bombe
Formula za razbijanje te odbrane ovih dana se i dalje neuporedivo više traži u Beogradu nego u samom Hagu. Haški istražitelji dosad su razgovarali ili nameravaju da to ovih dana urade s mnogim političarima koji su zauzimali (bar formalno) važna mesta u Miloševićevom režimu, sa svim načelnicima Generalštaba i svim šefovima KOS-a od početka devedesetih