Mirko Cvetković je peta ličnost u srpskoj istoriji koja je neposredno iz fotelje ministra finansija sela u premijersku fotelju
Izbor doktora ekonomije Mirka Cvetkovića (58), ministra finansija u prethodnoj vladi Republike Srbije, za novog premijera, dovoljan je povod da se podsetimo na ličnosti koje su u prethodne 163 srpske vlade (od 1805. do 2008. godine) posle dužnosti ministra finansija preuzele mesto predsednika vlade.
Nikola Pašić
Kao 84. ličnost koja se na čelu srpske vlade nalazi od njenog formiranja na Veliku Gospojinu 1805, Mirko Cvetković je i 15. ličnost koja je posle dužnosti ministra finansija bila predsednik vlade. Preciznije rečeno, Mirko Cvetković je peta ličnost u srpskoj istoriji koja je neposredno iz fotelje ministra finansija sela u premijersku fotelju: prvi je to učinio Koca Marković, kog je knez Miloš postavio na mesto predsednika Državnog sovjeta istog dana kada je donet znameniti Sretenjski ustav 1835, da bi to učinili i Stojan Protić 1918. kao predsednik ministarskog saveta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Milan Stojadinović 1935. kao predsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije i Petar Stambolić 1951. kao predsednik Narodne vlade Srbije. Ostale ličnosti koje su posle dužnosti ministra finansija obavljale i premijersku dužnost, bile su Aleksa Simić, Cvetko Rajović, Jovan Marinović, Ljubomir Kaljević, Stojan Novaković, Nikola Pašić, Đorđe Simić, Milovan Milovanović, Mihailo Vujić i Nikola Uzunović.
Ljubomir Kaljević
Posebno je interesantna ličnost Cvetka Rajovića, koji je bio ministar finansija 1840. godine u vreme prve vladavine kneza Mihaila. Ovaj finansista će 1844. učestvovati u zaveri protiv kneza Aleksandra Karađorđevića, da bi čitav događaj po njemu bio nazvan „Rajovićeva buna“. Zbog toga je dve godine proveo u tamnici, ali je 1857. bio učesnik još jedne bune. Kao jedan od vođa čuvene „Tenkine bune“ osuđen je na smrt, ali je pomilovan, pa mu je kazna zamenjena doživotnom robijom. Ponovnim dolaskom kneza Miloša na vlast postao je predsednik vlade.
Najmlađi ministar finansija koji je kasnije postao i najmlađi predsednik vlade bio je Ljubomir Kaljević (1841–1907), koji je na mesto ministra finansija postavljen u svojoj 33. godini, da bi naredne 1875, posle godinu i po dana, preuzeo mandat predsednika vlade.
Milovan Milovanović
Ličnost koja je najduže čekala da sa mesta ministra finansija sedne u premijersku fotelju je Milan Stojadinović (1888–1961), doktor prava i profesor finansijskih nauka na Beogradskom univerzitetu. On je još 1923. godine (u svojoj 35. godini) zauzeo mesto ministra finansija u vladi znamenitog Nikole Pašića, da bi tu funkciju obavljao još u šest vlada.
Dve ličnosti su istovremeno obavljale funkciju predsednika vlade i ministra finansija: Nikola Pašić 1892, u drugom od svoja rekordna 23 mandata, i Nikola Uzunović 1926. godine, u mandatu koji je trajao samo nedelju dana (od 8. do 15. aprila).
Ministar finansija niti predsednik srpske vlade nikada nije bila žena.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!