I rodnoj Ivanjici se dogodio spomenik đeneralu, a dogodili se i domaćin Lola, lični pratilac gospodin Dušan, lični potpredsednik gospodin Živojin Stjepić, gospodin Kavaja, gospodin Unuk Mihailović, narod Gvineje i ravnogorskog naroda još
Na 110. godišnjicu rođenja đeneral Dragoljub Draža Mihailović, komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, dobio je spomenik u rodnoj Ivanjici. Kako je spomenik na Ravnoj gori „vlasništvo“ Srpskog pokreta obnove i Vuka Draškovića, može se pitati i nije li ovo pokušaj otimanja đenerala, ili pre njegovih pristalica, od onih koji su ga prisvojili, tim pre što, eto, vele da je Draža bio demokrata, a i Ivanjica je demokratska, jerbo u njoj vladaju demokrate. Kako bilo, demokratizacija đenerala, i onih koji mašu, ili pre vitlaju, njegovim i monarhističkim znamenjima će da potraje, bar dok novi ravnogorci ne dokontaju da to nije srpska zona sumraka u kojoj je svakoj srpskoj budali dozvoljeno da svoju budalaštinu zaogrće časnim simbolima.
KUBURAJAČIODKUBURE: Daklen, Velika subota, 26. april, Ivanjica, prava ulica, preko nje razapet transparent ĐeneralDražinidani, Ivanjica2003. Ima sveta, to pristiglo, eto i spomenika umotanog u zastavu, pod njim, pa na pločici piše, Spomenikpodižezahvalnisrpskinarodizotadžbineirasejanja, jošte, Đeneralevečnotihvala, ima i da je idejno rešenje dao ličnifotograf Aca Simić, ima i ime vajara i livca.
Udarismo na demohrišćanina na državnoj funkciji, kaže, Batić dolazi sigurno, bio u Briselu, stig’o, ako nam bude treb’o, nema problema. Eto i predsednika opštine, demokrate, Milovana Markovića, ajde koju sa domaćinom. Otvaranje spomenika organizuje Udruženje „Ravna gora“ iz Ivanjice, pokojni general ovde rođen, ni danas se ne zna gde je sahranjen. Ovim činom se ispravlja bar jedna od nepravdi, nada se da će ovo biti spomenik pomirenja u srpskom narodu, da više neće biti podela, da će se smiriti nacionalne tenzije… da ćemo kad upoznamo prošlost početi da gledamo u budućnost. Završno se vrati na pomirenje i tenzije, reče i da vele da je Mihailović pre rata bio demokrata…
ČETNIČKO BRATSTVO-JEDINSTVO: Ivanjica 2003.
Ajde da se primaknemo događaju, ulica puna, to pristiže, sve same kafane i izlozi. U izlozima, biće knjižarskim, IstinaoKalabiću, MemoarijedneRavnogorke… u kafanama to samo puši i naginje. Prostor oko spomenika se puni, to zastave, to šajkače, to kokarde, to se ispisalo, na kartonima i ceduljama, to se priheftali, obesili poruke oko vrata, Velikineumiru, Večnosanama… Jedan, baš mlađi, izložio se i spreda i otpozadi, biće neka štampa iz rasejanja, ‘voliki naslov Kuburajačiodkubure, evo ga i garant Crnogorac, naglasak na drugom slogu, pa ima kapu, jeste, Milan Papić iz Vučjeg dola, iz Vrbasa doš’o na ovu proslavu, na ovo podizanje spomenika… Iza spomenika Čičindom, na verandi tresakobezbeđenje, sve momčina u crnom, do u glavu, unutra prostorija, na zidu šarenica, sinija, stolica, flaše rakije sa krstom, Dražini posteri, čuturice, privesci, literatura, kasete, sušena crvena paprika…
Preko razglasa bije, Zbijajteseuredove, razvučeno, neka nova obrada, to sve uniformisano, to sa brkovima, to bez brkova, to se zadenuo razgovor, Zbijajmosebratdobrata/ dazbacimojaramsvrata. To fijaker na raspolaganju, konji okićeni, putnici ko na brošuri, to sve dvojke, to sve trojke, to sve sam uprtač i fišeklija, to se divani, to se razmenjuje, to se pravda, trebalovremenadaseukapira…I u onoj glavnoj ulici sve puno, sve sama kafana, sve se nalaktilo, sve se približilo, to sve razmenjuje adrese… Evo ga i izlog sa plakatom, najava, kod kafea „De Gol“ filmskoiknjiževnoveče „Dunjau fioci„, RistoKubura, ima i slika, jeste Kubura, jeste Risto. Još teksta, „Vražjiprstiičasnikrst„, intervjui, 370strana, 100slika, tvrdpovez. Ima i recenzija književnika iz Bostona, koji piše da Risto nadmašuje Orijanu Falači, čakjenjegovahrabrostneuporedivoautentičnija. Ima i šta je rek’o, napis’o vojvoda Đujić, pa piše, Pozvaosamg. Kuburudamučestitam. Izvinitegospodine, to Risto odgovara, nemogupunodapričam, imamtahikardiju, nekečudnezdravstvenesimptome. Pretrg’osamse, to sad vojvoda, odbojazni, strahaislutnji. Potpis, vojvoda.
‘DESISRBOCARE: Na događaju, OdTopole, odTopole, sve samo obezbeđenje, sve sama Slobodailismrt, eto i hora, ženske ljubičaste ‘aljine, muški teget odela, jedino horovođa ciklama sako. Pokazuju nam jednog iz rasejanja, priložio 5000 dolara, pred spomenik ispade poznanik sa Ravne gore, širi ruke, u jednoj slika prestolonaslednikove porodice, u drugoj tradicionalno umokrena zastava, ide, ne zaustavlja, drobi, Nirodio, nikrstio… Sve spremno za početak, klupe za zvanice zauzete, jedan priđe domaćinu, tako mu piše na prsima, Jordan Momčilović Lola, temeljan, šajkača, naočari, brada, šapnu, stigli, ambasadori, domaćin komandova, u drugi red, pronese se glas, Kongo, Burkina Faso, Gvineja Bisao, eto ti dvojice, jesu crnci, jedan u zelenoj, drugi u tufna tunici sa pripadajućom tufna kapicom, domaćin ih primi uz domaćinski pozdrav, DobrodošliuČičinuIvanjicu, kako ovi nisu odgovarali pojača dobrodošlicu, viknu, Zakraljaiotadžbinu, kako ovi i tu zakazaše, sam se zahvali, pa na stranjskom, sa tenk ju.
Gore do spomenika stiže, u pratnji zastave SPO-a, Voja unuk Mihailović, nema Batića, ali eno mu potpredsednika, eno ga zamenik nekog ministra Živojin Stjepić. Živojin sav u odelu, mali ali dominantan, ima i dominantnu značku, u boji, sa Dražinim likom. Uze da se, kao svaki Živojin, javlja desnicom, da kao svaki Živojin komunicira, ‘DesiSrbocare, poštovanje, takođe… Domaćin bi da počne, opet ispade onaj dežurni, razmlata se, Monarhija, Srbija, istorija, nekako ga skloniše, samo što nije počelo. Jedno obezbeđenje ispod spomenika upozorava Kavaju – iskoračio u crnim, vele američkim pantalonama – da mu ne gazi travu, ovaj ga ne konstatuje, Dražina kopija do Kavaje upozorava, ovaj će, pa ozgo, ŠtajebreKavaja, juriosiTitapoAmerici, štonisidoš’oovdedaga ‘vataš. Čovek armija ne odstupa. I bi, izađoše momče i devojče, čast da otkrije spomenik Srpskom čiči, vođi Trećeg srpskog ustanka, pripada njegovom ličnom pratiocu, gospodinu Dušanu Jovanoviću. Izađe gospodin sav u nošnji i šajkači, skide zastavu, poljubi spomenik, diže desnicu, raportira, Gospodineđenerale… otrese desnicom, odstupi. Bi hor, himna, pa domaćin Lola komandova minuttišinezanedavnopreminulogpremijeradoktorazoranaĐinđića, neumrlomČičiisvimžrtvamakojesudaleživot… pozdravi poslanike, predstavnike vlade, narod Gvineje, donatorebezčijepomoćinebipriveliovajnašprojekat…
IMRTVIMADASESUDI: Pa izađoše četiri muške narodne nošnje, turiše palčeve za pojaseve, pa kad viknuše, OdTopole, odtopole, pa kad udariše, Ivanjicevarošicemala/ rodnomestoDražeđenerala, to stvarno bi za slušati. Povrati se gospodin Jovanović, uze da čita tri kratka pisma spasenih američkih avijatičara, i to sve automatski prevodeći sa engleskog. Pa pređe na svoje pismo, koje je imao u glavi, o đeneralu kojiseborio, živeo, borioseiumrozasvojnarod. Pa podseti na levičarske snage, englesku Prekookeansku specijalnu službu u Kairu, koja je izdala đenerala i u kojoj su sve bili homoseksualci i Staljinovi agenti… To uze da evocira, stiže i do pomirenja, nema pomirenja, komunističkim zlikovcima ima da se sudi, jedan do Kavaje ga podrža, viknu, imrtvimadasesudi. Nešto poznat, rumen, uniforma, kratki brkovi, predstavlja se, Jaćim Jotić, komandant Ravnogorske artiljerije 2000, potpukovnik, izjavljiv’o se i engleskoj televiziji, prič’o pola sata.
Izađe i Voja unuk Mihailović, izreče se i on, veruje da je ovaj skup početak vraćanja pravim vrednostima, bi Gligorić iz Doboja, sa svojom pesmom Srbistenjupodteretomlaži, jedan iz srpske Crne Gore, koji pozva na otkrivanje spomenika vojvodi Đurišiću, bi još, i bi kraj, spomeniku se primače narod, uzeše grupno i pojedinačno da se obraćaju, nameštaju, slikavaju… Kavaju dohvatiše da se izjavi za Slobodnu Evropu, ovo što se dešava, to je on govorio pre 30 godina, ništa ga ne iznenađuje, Srbija će da ustane, Srbija još nije slobodna, svaka Srbija ne valja bez kralja. Uključiše se i drugi, o privođenju u SUP, nije 20, nego 24 dana, Menejetonačastštosamjedanodonihkojesuprivodili, jerdoćićevremekadćujanjihprivoditi, itoubrzo…
Na ulici, u kafanama, ne odujima, Izovenašepobederađasesunceslobode. To se sabilo, duplim stolom predsedava Kavaja, oko njega sve uniformisano, a on se izlaže, pod jedan, pa pokaže palce, pod dva, digne kažiprst… Predsedava se i peške, to se ‘oda, to se korača, grupno, šubare, kićanke, to za izložbu, pojedinačno, maskirni šešir, sabijen vrat, bajonet se po kaldrmi vuče, pogled u daljinu… Ima i šatra, orkestar, sve sam poster, crne šajkače za roštiljem, orkestar odalamio, ČičaDražogdejenašedete/ čuvajugasrpskebajonete, samo za specijalno društvo. Ima i trubači, trube turliču, to usitnilo, to zašubarilo, ima i ‘armonika, Suvosenokošeno…
Srpski film
Spomenik se nije ni osamostalio, kad, javili se Srbi, i progovorili srpski. U ime dela emigracije iz Amerike, posredstvom portparola iz G. Milanovca, a preko domaćih medija javio se Vladan Vasiljević, država Ohajo, rodom iz Koštunića podno Ravne gore, i rek’o da su spomenik Draži u Ivanjici otkrili osvedočenititoistiučetničkimredovima. Još rek’o da Dušan Jovanović, koji je otkrio spomenik, treba da objasni da li je špijun, jer je još vojvoda Đujić, na jednom skupu u Vindzoru, Dušanajavnooznačiokaošpijunakojizavađaideliemigraciju.
Javio se i Ravnogorski pokret Sloboda, sa sedištem u Valjevu, javljanje potpis’o Vladan Radosavljević, koji pored toga što izražava sumnju da je gospodin Dušan bio đeneralov lični pretilac, prevedeno na srpski, k…. je on bio pratilac, pita, kako nego javno, zašto je u vreme otkrivanja spomenika na drugom programu RTS-a emitovan film Užička republika, ukomesenanajgorinačinblativođaRavnogorskogpokreta, prikazujuneistinitaklanja, ubijanje, patesterisanja, čakidece…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!