Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kako je pohvatana grupa razbojnika koja je izvela jednu od najspektakularnijih pljački u istoriji Beograda
Kad se bude pisala istorija kriminala u Beogradu, 10. mart tekuće godine svakako će biti upisan crvenim slovom. Tog dana je u Ustaničkoj ulici, praktično naočigled policajaca koji obezbeđuju zgradu Specijalnog suda, iz presretnutih vozila firme „Securitas“ oteto preko osamsto hiljada evra. Razbojnici su bili efikasni i sjajno organizovani: nešto pre jedan po podne, crni audi A8 sa policijskom signalizacijom isprečio se ispred kolone od tri vozila koja su prevozila novac, dok je iza stala škoda „superb“ sa rotacionim svetlom. Iz ova dva automobila su istrčali maskirani ljudi obučeni u uniforme nalik policijskim, sa automatskim oružjem koje su smesta uperili u radnike „Securitasa“. Za svega par minuta razoružali su pratioce od kojih su jednog lakše povredili, odneli četiri pištolja i pet džakova punih para, vlasništvo „Univerzal banke“, te pobegli auto-putem u pravcu Gazele. Nešto kasnije, ispred železničke stanice Prokop odjeknule su detonacije: eksplodirali su rezervoari automobila korišćenih u pljački, koje su razbojnici polili benzinom i zapalili kako bi uništili tragove. Od škode i audija ostale su samo omanje gomile pepela, a od pljačkaša ni traga ni glasa.
U Beogradu je bilo bezobzirnijih i brutalnijih pljački, ali ova se po kombinaciji drskosti i količine plena (cirka 830.000 evra) verovatno kvalifikuje kao pljačka veka. Ipak, razrešena je za samo dve nedelje, i to ne zahvaljujući dojavi nego, kako za „Vreme“ kaže direktor policije Milorad Veljović, „klasičnim policijskim metodama“. Naš list je, ekskluzivno, dobio uvid u detalje ove policijske drame dostojne filma Ulični psi Kventina Tarantina s tim što srećom, ako izuzmemo onog lakše povređenog radnika obezbeđenja, u beogradskoj verziji nema ranjenih i mrtvih.
OPERACIJA PANCIR: Zbog uniformi i dugih cevi koje su razbojnici koristili, kao i zbog vojničke preciznosti sa kojom je pljačka izvedena, u javnosti su se odmah pojavile spekulacije da je reč o pripadnicima neke od brojnih specijalnih jedinica koje su ratovale po Hrvatskoj i Bosni. Načelnik beogradske Uprave kriminalističke policije Darko Senić i operativni tim sa samostalnim inspektorom Radenkom Resanovićem na čelu imali su druge ideje, ali su ih mudro zadržali za sebe. „U stvari, od prvog momenta smo znali ko su izvršioci“, kaže Senić. „To su naši stari znanci.“ Reč je o grupi mladih Zemunaca na čelu sa Urošem Petrovićem i Novicom Elekom koji su policiji zapali za oko još pre četiri godine, kada su upali u firmu „Dip trejd“ na Novom Beogradu i pod pretnjom oružja odneli sef sa oko osam miliona dinara i nekoliko hiljada evra. Brzo su otkriveni i uhapšeni, ali su zahvaljujući nedokučivim putevima srpskog pravosuđa brzo pušteni da suđenje čekaju na slobodi (proces još traje). U međuvremenu su u nešto promenjenom sastavu izveli nekoliko drugih pljački, od kojih je najspektakularnija bila ona kod tržnog centra „Piramida“ u januaru prošle godine. I tada su presreli vozila iste firme („Securitas“) s tim što je plen bio oko 100.000 evra. „Mi smo ih držali na oku, videli smo da imaju nelegalne prihode, da šire vozni park i kupuju nekretnine, ali nismo imali dovoljno dokaza da ih pohapsimo“, objašnjava Senić. „Ipak, u saradnji sa tužilaštvom pojačali smo nadzor.“
U međuvremenu se Petrovićeva i Elekova grupa, pripremajući se za pljačku u Ustaničkoj, još bolje organizovala: izbacili su potencijalne slabe karike, a uvrstili nove članove, uključujući jednog aktivnog policajca i dva vozača hitne pomoći. Obojicu su, veruju u MUP-u, regrutovali zato što su bili izvrsni vozači i što su dobro poznavali teren. Uhapšeni policajac Petar Obradović, za koga su mediji odmah javili da je neko vreme obezbeđivao Čedomira Jovanovića, bio je sem toga šofer i pratilac jednoj sutkinji Specijalnog suda, tako da je znao sve prilaze mestu zločina. „Svako u bandi je imao svoju specijalnost“, kaže Senić. „Moglo bi se reći da smo bili impresionirani organizacijom.“
Spekulacije analitičara da bi razbojnici mogli biti pripadnici paravojnih jedinica iz Bosne ili Crne Gore dvostruko su pomogle policiji: najpre, uticali su da se Zemunci, koji su se posle pljačke raštrkali po „štekovima“ van Beograda, malo opuste, jer su verovali da istraga ide ka susednim republikama. Sem toga, zbog istog uverenja ostali su u Srbiji, gde ih je svakako bilo lakše pronaći i uhapsiti nego u susedstvu. Problem je, međutim, bio što su se razbojnici raštrkali po sigurnim kućama van Beograda, konkretno u Šapcu, Ivanjici i Soko Banji. Ako su uopšte komunicirali, činili su to preko posrednika, unapred dogovorenim šifrovanim kanalima koje je policiji bilo teško da provali.
VARKE: I opet se policija poslužila lukavstvom: pustili su u opticaj dezinformaciju da je opljačkano više novca (1.200.000 evra) nego što je to stvarno bio slučaj, kako bi među razbojnike uneli razdor i sumnju da plen nije pravedno podeljen. „Primili su se na to“, kaže inspektor Resanović. Vrhunska varka, međutim, bilo je ostavljanje policijske beležnice sa imenima nekih od osumnjičenih na mestu gde je bilo izvesno da će je neko od njih naći. „Oni su shvatili da ih ‘radimo’ i odmah poslali kurira da upozori ostale“, priča Senić. „Mi smo samo išli za tim ‘poštarom’ i hapsili ih redom.“ Do sada je privedeno devet članova grupe, od kojih je šest, uključujući Novicu Eleka, zadržano u pritvoru. Šef klana Uroš Petrović i još dvojica su u bekstvu, ali policajci ne sumnjaju da će i oni uskoro biti privedeni pravdi.
Zanimljivo je da su pripadnici ove grupe, i pored svog napora uloženog u organizaciju i konspiraciju, napravili nekoliko katastrofalnih grešaka. Kada su palili automobile, na primer, toliko su ih natopili benzinom da je jednog od njih opekao plamen i tom prilikom mu je ispao predmet na kome su posle nađeni njegovi otisci. Drugi su se posle pljačke slikali sa gomilama novca, a fotografije pronađene u njihovim mobilnim telefonima znatno će olakšati posao tužilaštvu kad suđenje počne.
Značaj uspešnog razbijanja ove grupe nikako ne bi trebalo potceniti. Pomenuti Uroš Petrović imao je ambicije da postane novi Dušan Spasojević i popuni vakuum nastao posle razbijanja Zemunskog klana. Policajci kažu da bi mu to, s obzirom na količinu novca koju su stekli nizom pljački, možda i uspelo da grupa nije otkrivena na vreme.
Pored činjenice da je glavni osumnjičeni u bekstvu, senku na ovaj uspeh baca okolnost da veći deo otetog novca uglavnom nije nađen, kao ni oružje korišćeno u pljački. I konačno, pred samo zaključenje ovog teksta stigla je vest da je u Kragujevcu uhapšena grupa od pet osoba koja je bez automata i kradenih automobila, samo zahvaljujući falsifikovanim fakturama za izvoz rude, pokrala nekih 10,5 miliona evra, dvanaest puta više nego što su Zemunci odneli u Ustaničkoj. Budućim aspirantima na sada (ponovo) upražnjeno mesto glavnog baje u Zemunu toplo se preporučuje da razmisle o tome.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve