Loader

Sudbina nauke: Umesto babice, maćeha

10.mart,16:07

Nakon 66 godina mukotrpne borbe za održanje i kontinuitet, zbog trenutne rekonstrukcije Vlade Srbije, nauka je za samo 48 sati izgubila svoj resor

U poslednjih 48 sati mogli smo bar nešto da naučimo. Možda i da se približimo odgovoru na pitanje zašto je Srbija takva država kakva jeste. Naime, u toku je rekonstrukcija Vlade Srbije i kao posledica tog dramatičnog procesa juče je saopštena očigledno uzgred doneta odluka kako se Ministarstvo nauke i tehnološkog razvoja ukida.

Uz to ide vest i da se nauka pripaja resoru prosvete, ali to suštinski ne menja stvar – utapanjem nauke u gigantsko Ministarstvo prosvete, istraživači ni krivi ni dužni praktično gube svoj resor. Šteta od ovog poteza nesrazmerno je velika kad se posmatra iz perspektive dve decenije unapred, za koju i trajno gubimo ikakvu razvojnu šansu, ako se ovakve namere na kraju i ostvare.

Možda vam se takva ocena ipak čini preteranom i nevažnom za inače nimalo lak svakodnevni život u Srbiji. Međutim, ako pogledamo nekoliko činjenica, videćemo kako je, sasvim nepotrebno, najednom načinjena velika šteta u jednom malom resoru, u kom su su stvari ipak nekako funkcionisale po evropskim merilima i budile bar malo nade da će život jednom biti lakši.

Naime, nauka je u Srbiji odvojena od prosvete još od 1945. godine. Tako je ostalo i tokom Miloševićeve epohe, a pošteno je reći da su tadašnji ministri značajno doprineli da se naučnoistraživačke ustanove održe u teškim uslovima i da u emigraciju ne ode baš sav naučni kadar. U poslednjih deset godina, na mestu ministra nauke smenili su se ljudi iz više stranaka, ali je svaki od njih nastavljao poslove svog prethodnika i polako, korak po korak, otvarao vrata za izlazak naše nauke u evropski istraživački prostor. Mada u raznim problemima, kao i sve u Srbiji, nauka je postala prva oblast života koja je izašla u Evropu.

Poslednji ministar nauke Božidar Đelić ujedno je bio i potpredsednik Vlade Srbije, što je shvatano kao nedvosmilseno opredeljenje Srbije da razvojem nauke ojača svoj tehnološki, a samim tim i ekonomski kapacitet u budućnosti. Đelićeva administracija je tokom svog mandata pokrenula čitav niz novih inicijativa i obezbedila kredit od 200 miliona evra Evropske investicione banke za jačanje naučne infrastrukture. To je značilo izgradnju novog Centra za promociju nauke, gradnju novih kapaciteta u Istraživačkoj stanici Petnica, gradnju Centra za nanonauke, Centra za matične ćelije, raznih kampusa i nabavku nove opreme.

Međutim, mada jesu pokrenuti, praktično nijedan od ovih projekata još nije prohodao i još uvek im treba pažljiva babica. Tradicionalno kritična naučna javnost kritkovala je često ministra Đelića i zapravo pokušavala da kaže kako se beba ne ljulja dovoljno nežno. Međutim, sada bi umesto nežnije babice, ni kriva ni dužna, nauka mogla dobiti maćehu – prezauzetu starateljku koja će je dovesti među drugu, bitno gladniju decu.

Ranijih godina se dosta govorilo da bi bilo poželjno da se visoko školstvo i nauka nađu u istom ministarstvu što bi olakšalo i finansiranje i upravljanje jer su profesori univerziteta i istraživači često isti ljudi. To rešenje može se videti u evropskim zemljama. Međutim, ključni detalj je da su evropske države zapravo iz prosvete izdvojile visoko školstvo, a nisu i nauku utopile u istu smesu.

I kao što u evropskim zemljama nauka i visoko školstvo nisu slučajno odvojeni od resora obrazovanja, tako je i u Srbiji bilo pregršt razloga da nauka ne bude samo kap u okeanu problema Ministartva prosvete. Ako ništa drugo, problemi nastavnika koji drže nastavu u izdvojenom odeljenju u nedostupnom, brdovitom selu bitno se razlikuju od zahteva naučnika koji apliciraju za evropske FP7 projekte. Budžet nauke jedva da će iznositi par procenata u svom novom ministarstvu, a budžetski izdaci Ministarstva prosvete praktično u celosti su progutani inače malim platama učitelja i nastavnika.

Zašto premijer Mirko Cvetković i vladajuća Demokratska stranka najednom nameravaju da ukinu Ministarstvo nauke? Kako će se izgledati ulaganja u naučnu infrastrukturu iz kase iz koje nastavici traže plate preteći obustavom nastave? Kako je moguće da nikoga ne brine što će jedno malo, ali komplikovano ministrastvo u čiji resor stiže toliko evropskog novca za investicije, sada kad je oživelo, otići u šake Socijalističke partije Srbije?

I šta će biti sa bilo kakvim napretkom? Srbija je jedna od onih država koje nemaju luksuz da prvo reše sve svoje komunalne i tehničke probleme, pa da tek onda investiraju u projekte budućnosti. Takvoj podeli paralelnih poslova i služe različita ministarstva, ma koliko da ih je.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve