U beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju u petak 23. jula biće otvorena izložba pod naslovom Ko je tebi Reihl Kir?. Izložba je posvećena tragičnoj sudbini nekadašnjeg načelnika policijske uprave u Osijeku Josipa Reihl-Kira, ubijenog 1. jula 1991, na samom početku sukoba u Hrvatskoj. Izložba je urađena u saradnji sa Centrom za mirovne studije iz Zagreba, Biroom za ljudska prava iz Tuzle i Mirovnim institutom iz Ljubljane a sve pod pokroviteljstvom Evropske komisije
Josip Tvrtko Reihl-Kir, Slavonac, čiji su roditelji, otac slavonski Nemac i majka Hrvatica, bili partizanski prvoborci Drugog rata, najpre profesor gimnazije a potom profesionalni policajac briljantne karijere, načelnik Policijske uprave u Osijeku, ubijen je 1. jula 1991. u 13.20 na ulazu u selo Tenja.
Bio je jedna od prvih žrtava rata koji će ubrzo zatim zahvatiti Jugoslaviju, likvidiran zbog svojih višemesečnih pomiriteljskih napora – u vremenima najžešće ratne propagande sa srpske i hrvatske strane, on je, velikom upornošću, razložnošću i ličnim poštenjem, pokušavao – i uspevao – da svoje sagovornike i sugrađane, na obe strane, primiri, urazumi i odgovori od neposrednih neprijateljskih delovanja. Išao je od jedne do druge barikade, srpske ili hrvatske, rukama šireći svoj sako, pokazujući da je nenaoružan, jedini među naoružanima, verujući u ljudsko viteštvo.
I zaista, ljudi, „obični“ ljudi, Slavonci, Baranjci i Sremci, kojih se dolazeći rat neposredno ticao, verovali su Kiru. I sami bi spuštali već podignute kalašnjikove, dočekivali njegove mirovne napore s nadom da se to nacionalno i nacionalističko klupko još da razmrsiti, razgovorom. Reihl-Kir je govorio, njegovo su oružje bile reči, one koje dolaze iz razuma i ljudskog saosećanja, i te su reči bile istinski, duboko pomiriteljske.
To su, takođe, razumeli u Zagrebu i Beogradu, gde su Kirove reči ispravno protumačene kao pretnja planiranom ratu. Još koji Kir, i rat ode bestraga – ništa od podela, pljački, razaranja i zverstava svake vrste.
Smrt Reihl-Kira, tako se dogodilo, odzvonila je kao strašni tresak vrata, do tog časa još odškrinutih miru, ili bar nadi da ga može biti. Nakon tog ubistva, planiranog i očekivanog (i od samog Kira), mogla su se dogoditi i sva druga ubistva, moglo se početi s ratom i razaranjima, i drugih života, bez bojazni da će se još mnogi upustiti u mirovnjačke napore.
Projektom, izložbom Ko je tebi Reihl–Kir? želimo da odamo poštu ovom jugoslovenskom mirovnjaku, i podsetimo na čoveka koji je, zaista, verovao da je potrebniji svojoj zemlji i svojim sugrađanima nego što je njegov život bio potreban njegovoj porodici, ženi Jadranki i njihovoj kćeri jedinici.
Zašto i na koji način se ovo ubistvo dogodilo, ko je bio neposredni izvršilac, kako i kojim oružjem je pucao, ko su njegovi naručioci, bili su predmet novinarskih i sudskih istraživanja. Kakve su posledice ove smrti na preko dvadeset miliona ljudi, dotadašnjih Jugoslovena, poznato je.
A ko je bio Josip Tvrtko Reihl-Kir, intimno, i da li je ličio na nas, koji se nismo usudili da svoje živote položimo u odbranu izgubljenog? Šta ga je gonilo? Kakva je vera, kakva je strast za bližnjeg, koja (ponekog) čoveka tako žestoko šiba napred, i kad mu nasilna smrt, bez maske, gleda pravo u oči?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!