Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Nisam video da je ova vlada od početka krize donela bilo kakav program koji bi pomogao srpskoj privredi i građanima
U otvorenom pismu premijeru Mirku Cvetkoviću, potpredsednik Demokratske stranke Srbije i predsednik njenog Ekonomskog saveta Nenad Popović taksativno je nabrojao šta je sve aktualna vlada obećala građanima Srbije i šta nije ostvarila.
„Ta obećanja su od samog početka bila nerealna“, kaže Popović za „Vreme“. „Vlada je vrlo dobro znala da ne može da ispuni obećanja kao što su 200 hiljada novih radnih mesta, 1000 evra od akcija, rast penzija na nivo od 70 odsto prosečne plate ili investicije od milijardu evra u Zastavu. Vladajuće stranke su svesno obmanule građane kako bi došle na vlast, a tako su nastavile da se ponašaju i kasnije. Da je premijer Cvetković ispunio program koji je predstavio pre dve godine u Narodnoj skupštini, Srbija bi danas imala porast privredne aktivnosti, bruto društveni proizvod bi rastao po stopi od sedam odsto godišnje, svake godine bismo imali dve i po milijarde evra stranih investicija. Od politike ‘Evropa nema alternativu’ ova vlast je napravila religiju. Za nju je bilo važnije pokazati naklonost prema EU i jednostrano primenjivati SSP nego sačuvati domaću privredu i proizvodnju. Sada vidimo da je i ta politika bila jedna velika obmana, jer Evropska unija nema nameru da prihvata nove članice.“
„VREME„: Postoji opšta saglasnost o nužnosti korenitih reformi i smanjenju državnih troškova. Da li je na tom planu nešto urađeno?
NENAD POPOVIĆ: Naša vlada je najveća vlada u Evropi. Ona broji 27 članova i sastavljena je od više od 14 različitih stranaka. Kada imate toliko različitih, i često sukobljenih interesa u jednoj vladi, prosto je nemoguće postići saglasnost gde će se štedeti. Svako želi da sačuva svoje birače i svoje parče političkog prostora. Dovoljno je da jedna od tih stranaka zapreti da će se povući iz vlade, pa da u Srbiji nastane politička kriza. Sa takvom vladom Srbija nažalost ne može da ide napred i ne može da vrši reforme koje su joj neophodne.
Problem s kojim se susreću građani i privreda jeste skok evra u odnosu na nacionalnu valutu…
Kurs je uvek odraz stanja u privredi. Nagli pad kursa dinara treba da bude crvena lampica za vladu da je srpska privreda na ivici kolapsa. Kada nemate proizvodnju, nemate ni izvoz, pa samim tim ne možete da ostvarujete priliv deviza u državu. Pored toga, nema stranih investicija, a država iz nepoznatih razloga zaostaje u realizaciji sredstava odobrenih za gradnju infrastrukturnih projekata. Rusija je odobrila kredit Srbiji od 800 miliona evra za izgradnju železničke infrastrukture, ali se taj kredit zbog neažurnosti i nepripremljenosti vlade još uvek ne koristi. Pad vrednosti nacionalne valute može da se zaustavi samo tako što bi država obezbedila investicije u domaću privredu kako bi se povećali proizvodnja i izvoz.
Šta vidite kao najveći problem u ekonomskoj politici vlade?
Najveći problem je što ekonomska politika ove vlade ne postoji. Da biste sprovodili jednu politiku, morate da imate program. Ja nisam video da je ova vlada od početka krize donela bilo kakav program koji bi pomogao srpskoj privredi i građanima da se izbore sa posledicama krize. Vlada živi od danas do sutra, bez plana, i to je dovelo do toga da u Srbiji svaki dan 550 ljudi ostane bez posla, da je preko 70 hiljada preduzeća blokirano, da je manjak u budžetu za dve godine porastao sa 150 miliona na milijardu evra. U vremenu krize sve zemlje u Evropi posvetile su se isključivo razvoju domaće privrede, isto mora da učini i Srbija.
U otvorenom pismu naveli ste da vlada odbija dijalog sa stručnom javnošću i opozicijom. Ipak, da li postoji neko s kim vlada razgovara?
Vlada ne razgovara ni sa kim i ne prihvata ničije predloge. Imali smo čak slučajeve da premijer i ministar, ili dvoje ministara, između sebe nisu mogli da se dogovore oko mera za borbu protiv krize. Sve države u Evropi su u svojim parlamentima raspravljale o ekonomskoj krizi i merama koje država treba da preduzme u toj situaciji. Jedino se u srpskom parlamentu nikada nije odvijala takva rasprava. Svi predlozi opozicije, ali i privrednika i ekonomskih stručnjaka, bili su unapred odbačeni.
Opozicija stalno poziva vladu da raspiše izbore, ali izgleda da ni sama ne zna šta bi radila kada bi do izbora stvarno došlo. Šta biste vi prvo preduzeli da se nađete na vlasti?
DSS je jedina stranka u Srbiji koja je objavila celovitu strategiju za razvoj domaće privrede u uslovima ekonomske krize. Ona ima dva prioriteta a to su očuvanje radnih mesta i razvoj domaće privrede. Smatramo da je u ovom trenutku ključno ulaganje države u četiri privredne grane, i to građevinu, poljoprivredu, energetiku i infrastrukturu. Tako bi se uposlio najveći broj domaćih preduzeća i lančano pokrenula čitava srpska privreda. DSS predlaže da se pomoć za privredu dodeljuje preko Fonda za razvoj, a ne putem subvencionisanih kredita kao što radi ova vlada. Većina preduzeća u Srbiji ne može da podigne kredit kod komercijalnih banaka, jer nema više imovinu koju može da stavi pod hipoteku. Fond za razvoj bi dodeljivao kredite na pet godina, sa periodom počeka od najmanje godinu dana. Za privlačenje stranih investitora u nerazvijene regione bile bi formirane „ekonomske zone“ u kojima bi investitori bili oslobođeni plaćanja svih poreza, osim PDV-a, pod uslovom da se bave direktnom proizvodnjom ili turizmom.
Poznati ste kao žestok kritičar vlade. Da li postoji nešto dobro što je vlada za ove dve godine uradila?
Za građane ova vlada nije učinila ništa dobro, ali je uradila nešto dobro za sebe i to moram da priznam. Veliki je uspeh biti dve godine na vlasti, ne raditi ništa, pokvariti skoro sve što se pokvariti može, osiromašiti i zadužiti sopstveni narod, a pri tom bez trunke griže savesti ostajati na vlasti. Kada to mogu – svaka im čast.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve