Loader

Samoća

31.januar,19:53

Oni koji je nemaju čeznu za njom, oni koji je imaju – mrze je. Precenjena i potcenjena, ona predstavlja problem. A za hrabre i radoznale – samoća je čisto zadovoljstvo.

Petar Skok, u „Etimologijskom rečniku hrvatskoga ili srpskoga jezika“, o reči SAM kaže: SÂM, SÁMA, sveslovenski i praslovenski pridev bez komparativa; SÁMAC „1. mužjak, usamljenik, 2. penis, 3. neženja, 4. prezime, 5. toponim“, SÀMICA „1. žena bez dece, 2. žensko samo, 3. životinja ženka, 4. ženski sram, 5. prostorija za pojedinca u zatvoru“; praslovenski SAM predstavlja indoevropski prevoj O *SOM-, od korena *SEM-, koji je prvobitno značio „jedinstvo iz više delova, jedno, ujedno“. Nalazi se i u latinskom prilogu SEM-PER „uvek“, grčki „jedan“. Prevoj *SOM- nalazi se u starocrkvenoslovenskom SQSU, grčki ömos „zajednički“ (u internacionalnom pridevu HOMOGEN, HOMONIM), gotski SAMA, nemački ZUSAMMEN, sanskrit SAMAS. Izvedenice: SAMOĆA, SAMOTAN, OSAMA, NASAMO, SAMOSTALAN, SAMOSVOJAN, SAMODRŽAC, SAMOUBILAČKI, SAMOTOK, SAMOZVAN, SAMOŽIV, SAMOSTAN, SAMOSVEST… „Španska sela“ lingvističke analize, ako se nad njima malo meditira, otkrivaju poreklo, smisao i (zlo)upotrebu svih pojmova koji se koriste u jeziku. Tako nestaje veo mistifikacije, sklon da padne pred oči kada se treba suočiti sa nekom situacijom ili stanjem.

Pripadnici gradske populacije, za razliku od ruralne, imaju velikih problema da se suoče sa samoćom. Utešne izreke tipa „sam si se rodio, sam ćeš i da umreš“ ne pomažu cvilećoj ljudskoj saci jada dok sluša bliske a tako daleke glasove iz drugih stanova i sa ulice, dok telefon uporno ne zvoni. Ta blizina i nedostupnost drugih ljudi stvara akutnu frustraciju. Kada se u to gadno jelo dodaju bespomoćnost i osećaj krivice kao osnovni začini, eto SAMoubistva za jednu osobu (služi se dok je vruće, a ukusno je i podgrejano). Ruralna populacija okružena je blagoslovenom nemuštom prirodom, koja svojim prisustvom govori samo o skladu, radosti stvaranja i neminovnosti promene. Nema duhovne škole koja svojim učenicima ne preporučuje osamljivanje u prirodi kao sredstvo za dostizanje mira i samospoznaje. A potrebu za socijalizacijom ljudi sa sela uredno zadovoljavaju kroz porodicu, obrede, proslave i pijačne dane. Malo se druže, pa onda svi lepo kući. To ne znači da treba prodati stan u gradu i „s ovi’ deset prstiju“ napraviti katun na Prokletijama. Kada bi to bilo tako lako, svi bi bili putnici i svi bi bili usamljeni.

Postoji razlika između usamljenosti i samoće. Usamljenost podrazumeva katatonično cviljenje iz prethodnog pasusa, a samoća polubožansko stanje uživanja u samom sebi i svojim navikama. Najblagotvorniji aspekt leži u prirodnom ponašanju. Nema odrasle osobe koja će u društvu drugih ljudi puštati gasove, čačkati po sopstvenim otvorima i uz muziku izvoditi Madoninu plesnu tačku, a da joj ne bude bar malo neprijatno. Naravno, i ishrana predstavlja svečanost brljotine: jede se stojeći, ležeći, prstima, bez ruku, prave se jezovite gastronomske egzibicije, a ostaci hrane i prljavo posuđe strateški raspoređeno po nemogućim mestima postaju individualna kreacija „baš me briga“ stanja. U okolini nema nikog da se mršti i zvoca zbog izbora TV kanala ili muzike, dlaka u kupatilu, duvanskog dima, preranog-prekasnog ustajanja, beskrajnog ćutanja u omiljenoj fotelji pored prozora. Dug je spisak onoga što se ne sme raditi kada je čovek u društvu. Dužina tog spiska predstavlja zastrašujuću cenu koja se plaća da se slučajno ne ostane sam. Čak i ljudi iz televizora u stvari samo igraju ulogu virtuelnog prisustva drugog. O kućnim ljubimcima da se i ne govori.

U okolnostima života sada i ovde, samoća je mislena imenica, a čak i oni koji imaju materijalne mogućnosti da žive sami izbegavaju tu situaciju kao kugu, jer je premalo vremena prošlo od okupljanja oko otvorenog ognjišta i zajedničkog kazana sa kačamakom. Tek kada odvajanje od roditelja u osamnaestoj godini bez da isti dožive fras bude normalno, tek kada pravo na posebnost bude prirodno i kada se duhovni zakoni malo približe svetovnim, biće moguće na svojoj koži osetiti lingvističku razliku između usamljenosti i samoće. U međuvremenu, samci-pioniri treba da dobiju status narodnih heroja i budu tretirani kao istraživači nepoznatih predela unutrašnjeg svemira.

Poslednje izdanje

Proterivanje Josipa Broza Tita iz Beograda

Ko je protiv simbola antifašizma Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve