Kada je prošle godine Kristijan pušten iz požarevačkog zatvora, kleo se da će ubuduće živeti mirnim životom i da više neće dolaziti u sukob sa zakonom. Sve do januara ove godine
U utorak 8. maja, pred Višim sudom u Beogradu, počelo je još jedno suđenje Aleksandru Kristijanu Goluboviću (41). Ovoga puta sa njim optuženičku klupu dele njegova majka Milanka Golubović (60), Safet Ibrović, zvani Sajo Pevač (38), i Mirsad Fujaljkić (28), obojica iz Novog Pazara, zatim Ferat Skenderovski (47), kao i Uroš Vuković (20) i Marko Poljak iz Beograda. Krivični postupak protiv maloletne A.K. (17) vodiće se odvojeno. Optuženi se terete da su krijumčarili heroin iz Novog Pazara za Beograd i preprodavali ga dalje.
DELA I NEDELA: Iako se za Kristijana često govorilo da je „pola života proveo u zatvoru“, pažljivi hroničari njegove ulične biografije sumnjaju u tačnost te procene i navode da je Kristijan Golubović po zatvorima ukupno proveo „oko 10 godina“. Rođen je 30. novembra 1969. godine. Sa 18 godina, 1987, sa majkom i sestrom vraća se u Jugoslaviju i živi u beogradskom naselju Braće Jerković. Ubrzo se sa obe noge našao u podzemlju. Godine 1989. zapodeo je tuču sa Slavkom Mijovićem, zvanim Mija Pijuk, ispred nekadašnje diskoteke „Luv“.
PONOVO PRED SUDIJOM: Kristijan Golubović
Krajem februara 1990, Golubović upada u diskoteku koja se nalazila u hotelu „Mažestik“, naređuje gostima da legnu na pod i nekoliko puta puca u tavanicu. S njim je tada bio i Dragan Nikolić zvani Gagi, koji je 10 godina kasnije bio umešan u Arkanovo ubistvo. Posle prepada u „Mažestiku“ Kristijan beži u Nemačku, ali ga tamo sačekuju gresi iz rane mladosti, zbog kojih je morao da provede tri godine u maloletničkom zatvoru u Diseldorfu. Kad je reč o podacima vezanim za dosijee maloletnika nemački zakoni su veoma rigorozni, tako da se o tome za koje je delo bio osuđen samo spekuliše, a najčešće se pominju krađe automobila i provalne krađe.
Posle odslužene kazne, Golubović je 1993. godine izručen Jugoslaviji zbog dela počinjenih ovde u periodu između 1988. i 1990. Jedno vreme je proveo u Centralnom zatvoru, ali je stigao i da učestvuje u snimanju dokumentarnog filma B92 Vidimo se u čitulji. Govorio je o tome kako je provodio vreme u zatvoru, kako je trenirao, radio sklekove i trbušnjake, kako je crtao, slikao i pisao, kako su mu u zatvoru (pretpostavlja se u Nemačkoj) slomili nos.
PUT U GRČKU: Nakon oko pet godina provedenih u Srbiji, Golubović 1998. odlazi u Grčku. U decembru 1999. sud u Solunu ga je osudio na četrnaest i po godina zatvora zbog krađe, preprodaje ukradenih automobila i oružane pljačke u tom gradu, koju je priznao. Tako je tokom procesa pred grčkim sudom njegova odbrana dostavila „dokumentaciju“ u kojoj se navodi „da je Oslobodilačka vojska Kosova njegovu glavu ucenila na milion maraka“, pa je od grčke države zatražio garancije za svoju bezbednost. Nakon toga, u sudnicu je dovođen u pratnji 20 naoružanih pripadnika specijalne jedinice grčke policije, dok su pripadnici grčke Službe bezbednosti prethodno obavljali kontradiverzionu kontrolu sudske zgrade i njene okoline.
U zatvoru, u atinskom predgrađu Koridalos, Golubović je proveo četiri godine i dva meseca, a zatim je – u aprilu 2003, tokom policijske akcije „Sablja“ – ponovo izručen Srbiji, gde mu je suđeno zbog navodnog pokušaja iznude 10.000 nemačkih maraka od vlasnika beogradskog slot kluba „Aleksandar“ Milorada Majkića.
PONOVO U DOMOVINI: Ni kasnije Golubović nije dangubio, pa je 12. decembra 2005. pred Specijalnim sudom u Beogradu osuđen na šest godina zatvora zbog pokušaja iznude 15.000 evra od bivšeg policajca iz Sremske Mitrovice Petra Žeravića i zbog toga što je od bračnog para Arsić iz Aranđelovca iznudio 3000 evra i određenu količinu nakita. Slučaj pokušaja iznude od Petra Žeravića do danas je ostao u sećanju Mitrovčana, koji pričaju da je Žeravić tada pred kućom zatekao mrtvački sanduk sa svojim imenom i prezimenom. Po žalbi, Kristijanu je presuda preinačena na četiri i po godine zatvora. Tokom služenja kazne, Golubović se 29. septembra 2006. godine u zatvoru oženio Suzanom Milojković. Prema novinskim napisima, mlada je toga dana u zatvor u Požarevcu stigla „u limuzini, praćena kolonom džipova“. Kristijan Golubović je tokom ovog boravka iza rešetaka napravio i svoj sajt, na kome se – osim izvoda iz njegove još neobjavljene knjige Ja – mogu videti čak i snimci načinjeni mobilnim telefonom u zatvoru u Požarevcu. Kada je prošle godine Kristijan pušten iz požarevačkog zatvora, kleo se da će ubuduće živeti mirnim životom i da više neće dolaziti u sukob sa zakonom. Sve do januara ove godine.
Tokom boravka u istražnom zatvoru, 1. februara ove godine mediji u Hrvatskoj su objavili da je Kristijan u Centralnom zatvoru pokušao samoubistvo vešanjem, navodno zato što ga je jako pogodilo to što je ovoga puta s njim iza rešetaka završila i njegova majka. Zanimljivo je i to da su beogradski mediji objavili da su „svi advokati koje je Kristijan pokušao da angažuje“ to odbili, uz obrazloženje „da nema para da ih plati“, pa sada i njega i njegovu majku zastupaju branioci po službenoj dužnosti, koje im je dodelio sud. Izvor blizak MUP-u Srbije kaže za „Vreme“ da „ovo ne treba uzimati previše ozbiljno i ne treba verovati da je Kristijan odjednom osiromašio, već da ga muči finansijska istraga po Zakonu o oduzimanju imovine stečene kriminalom, koja se protiv njega vodi sa ciljem da se utvrdi šta sve poseduje od nekretnina, računa u bankama i gotovine. Ovo je, čini se, Kristijanov način da istražitelje ubedi da nemaju šta da pronađu.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Na pitanje da li se radi na reviziji i kontroli biračkih spiskova, slobodi medija i migratornim prijavama za prebivalište, odgovor je da se ne radi. Mi, kao opozicija vlasti – koalicija ‘Srbija protiv nasilja’ i koalicija NADA, uputili smo pismeni poziv strankama na vlasti da hitno reaguju na zahteve, ali nismo dobili nikakav odgovor osim nekih vazdušastih reagovanja, ništa napismeno i zvanično. A vreme teče”
U susret lokalnim izborima: Režimska kampanja straha
Aktuelni režim nastoji da se opoziciono nastrojeni birači obeshrabre i pasiviziraju. Govore im da nema nikakvog smisla bilo kakvo aktivnije učešće u političkom životu – naprednjaci će svakako pobediti i nastaviti sa svojom agendom! U tu svrhu šalju poruku da od izbornih prevara neće odustati ni za korak, a predsednik saopštava i vrlo sumnjive rezultate istraživanja po kojem podrška opoziciji u glavnom gradu – opada
Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ali u tom slučaju izostali bi političko-marketinški efekti
“Na fakultetima se vrlo često dešava situacija koja je još gora nego sa neregularnim lokalnim i parlamentarnim izborima. Ovde se sprečava sam nastanak novih organizacija”, kaže za “Vreme” profesor FPN Filip Ejdus
Već godinama javnost sluša o pokvarenim kočnicama, otpalim prozorima i vratima, pa sve do zapaljenih gradskih autobusa, a nedavno je, nažalost, izgubljen i život zbog takvog stanja u GSB-u. U kakvom stanju saobraćaju vozila javnog prevoza? Čija je odgovornost i kuda sve to vodi
Zastanite i razmislite kad nosioci vlasti i njihovi mediji udare u priče o poštenju, pravdi, istini, razvoju, patriotizmu, pristojnosti, Ustavu, zakonu i narodu. Niko od njih nije tu zbog pobrojanog. Naprotiv
Dvogodišnja Danka Ilić nestala je pre tri dana. Kolege i kvazi-kolege, sklonite se i umuknite. Bar jednom uradite ispravnu stvar. Već ste jednom dozvolili sebi da vas policija goni kao stado da bi mogli iz OŠ “Vladislav Ribnikar” da iznesu ubijenu decu. Šta je vama
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.